Edi Škovrlj simpatičan je, svestran i cijenjen zadarski reporter s isključivo HRT-om u svojoj radnoj knjižici. Otkrio nam je kako je bilo odrastati u Zadru, kako je uopće započeo svoj novinarski put i što mu je najdraži dio posla na kojemu namjerava ostati još pet godina koliko mu je ostalo do umirovljenja.
Uspomene na najranije djetinjstvo vežu ga za pitoreskni grad Obrovac, kojega smatra idiličnom sredinom za odrastanje. Boravak u Obrovcu bio je posljedica očeve profesionalne karijere koji je ondje radio kao inženjer rudarstva.
- Obrovac je odličan gradić za dječje radosti i užitke. To su 24 sata boravka na zraku, ma bilo je zaista idealno. Kasnije sam došao u Zadar gdje mi je također bilo fenomenalno, pogotovo srednjoškolski dio života, kazao je Škovrlj.
Sazrijevanje puno izazova
Zadar 80-ih godina bio je potpuno drugačiji grad nego danas, a posebno lijepa sjećanja vežu ga uz nezaboravna druženja na stepenicama svete Stošije, koje su postale simbol njegovih bezbrižnih trenutaka mladosti.
- Zadrani su izlazili u šetnje i ujutro i navečer, grad je uvijek bio pun, a posebice navečer na skalinama kod svete Stošije. Bilo je nemoguće uhvatiti sjedeće mjesto pa su ljudi dolazili i par sati ranije ne bi li osigurali mjesto jer je tamo bila glavna špica - promenada. Kada bismo uhvatili mjesto, sjedili bismo tamo do jedan, dva sata u noći, a ono što je zanimljivo jest što je tako bilo i ljeti i zimi, nije bilo razlike, ispričao je Škovrlj.
Nakon završetka fakulteta, jednoga je dana šetao Kalelargom uživajući u atmosferi grada, i spletom okolnosti čuo na Radio Zadru da se traže novinari za njihovu redakciju.
- To mi je ostalo u podsvijesti iako sebe nikada nisam vidio kao novinara. Popričao sam s ljudima koji su me dobro usmjerili i rekli mi da se okušam u tom poslu jer je zanimljiv. Javili smo se na audiciju, znači nije bilo preko veze, ha-ha, i ocijenjeni smo kao perspektivni i to od članova komisije ne samo iz Zadra, nego i iz Zagreba, prisjetio se Škovrlj.
Godine 1989. započeo je svoj novinarski put na Radio Zadru. Njegova karijera tek je uzimala zamah, ali uskoro su uslijedile dramatične promjene tijekom ratnoga razdoblja.
- Zadar je bio na prvoj liniji bojišnice, sve četiri godine odlazili smo na terene, radili specijalne emisije... To je bilo odrastanje i sazrijevanje puno izazova, kako novinarskog, tako i osobnog. Nisam tada čak ni bio toliko mlad, imao sam 25 godina kada je započeo rat. Ali, bez obzira, to je bilo ogromno, potpuno novo iskustvo, i u svakom slučaju nesvakidašnje, istaknuo je Škovrlj.
Nevjerojatna snaga televizije
Prekretnica u karijeri dogodila se 1993. godine kada je krenula nova audicija u Splitu za televizijskog reportera, na koju se prijavilo 76 kandidata iz cijele Dalmacije. Unatoč snažnoj konkurenciji, prepoznali su njegov talent i predanost, što je značilo da se njegov novinarski put počinje razvijati na posve novoj razini.
- Na toj audiciji prošli smo samo kolegica Majda Mikulandra i ja. Tada su audiciju popadali Branko Nađvinski i Branka Slavica, ljudi koji su kasnije u drugom krugu krenuli tim vodama. Jedno sam vrijeme paralelno radio i TV i radio pa sam se otprilike 1994. godine opredijelio samo za televiziju, kazao je Škovrlj.
Televizija ima posebno mjesto u njegovom srcu, vjeruje da je to medij koji ima nevjerojatnu snagu dosega te omogućuje prenošenje široke palete informacija na interaktivan način, što ga izaziva da uvijek pronađe nove načine kako privući gledatelje.
- Radio ima svoju drugu formu, izravni kontakt u realnom vremenu. S obzirom na današnju tehnologiju, to je postala i televizija. Mi se danas javljamo uživo, što je u vrijeme kada sam ja počinjao bilo nezamislivo. Jednostavno nisu postajali uređaji s kojima se možeš javiti iz bilo kojeg kutka u bilo kojem trenutku, objasnio je Škovrlj.
Benkovački sajam - centar svijeta
S 33 godine rada u novinarstvu, stekao je bogato iskustvo prepoznatljivo po brojnim zanimljivim poslovnim pričama uz izvještaje iz različitih, pa čak i nevjerojatnih lokacija - iz zraka, s mora, s raznih terena, ma gdje god je bilo potrebno. No, od svih tih iskustava, jedno mu je posebno obilježilo karijeru, a to je bura, koju prati već 25 godina u kontinuitetu.
- Godišnje napravim možda tri reportaže o buri, uz ostalih 200 reportaža, ali bura me obilježila na neki način. Ne bježim od toga, drago mi je jer smo plasirali jednu elementarnu nepogodu kao televizijsku vijest. U krajnjem slučaju - zanimljivo, istaknuo je Škovrlj.
Trenutno se najviše posvećuje serijalima, često ga povuče želja da posjeti Benkovački sajam, a u tim reportažama uvijek pronalazi način da njegova kreativnost i inovativnost dođu do izražaja.
- Ne idem predstaviti sajam kao sajam, već pristupam fenomenološki pa propitkujem što te mudre, sijede glave misle o recimo napadu Rusa na Ukrajinu, odlasku LET 3 na Euroviziju..., razne zanimljivosti koje se kroz te ljude mogu prikazati na posve drugačiji način, pojasnio je Škovrlj.
Nakon sedam godina provedenih u novinarstvu u Zagrebu, s vremenom je osjetio da mu ta ozbiljnost posla, posebice kada je u pitanju visoka politika, postaje zamorna i počinje mu crpiti kreativnu energiju.
- Bio sam pomoćnik glavnog urednika informativnog programa, vodio treći i podnevni dnevnik, uređivao središnji dnevnik, bio šef dopisničke mreže svih centara mimo Zagreba. Umorila me visoka politika, ne zanimaju me više ni gradska vijeća ni županijske skupštine, zanimaju me samo izvorni ljudi, zanimljivi događaji i nešto što ja mogu afirmirati kao novinar, a što smatram da možda u međuvremenu nije afirmirano, naglasio je Škovrlj.
Zanimljive, inspirativne i emotivne priče
Radeći u Zagrebu bavio se temama koje su otvarale Dnevnik - ozbiljnim i važnim pitanjima koja su bila u fokusu nacionalne i političke scene, a nakon povratka u Zadar, bavi se temama koje zatvaraju Dnevnik - reportažama koje donose zanimljive, inspirativne i emotivne priče s lokalne razine.
- Ovisnik sam o televiziji, gledam sve četiri nacionalne televizije. Volim uspoređivati i pogledati kada kolege s drugih televizija naprave reportažu s istog događaja kojeg radim i ja. Volim vidjeti kakav oni imaju pristup jer mislim da je to dobar način da korigiram sebe. Ne mislim da sam uvijek ja napravio najbolje, dapače, vrlo sam realan, zato i proučavam ne bi li to sve na koncu bilo još i kvalitetnije, istaknuo je Škovrlj.
Uvijek ima istu misao vodilju koja ga inspirira u novinarstvu: nikada ne smije biti dosadan i sterilan u svom radu, a njegov omiljeni TV moto koji ga vodi u svakoj pripremi i izvještavanju jest: “Najbolja improvizacija je dobro pripremljena improvizacija!”.
- Ne volim ako je netko novinar čiji se tekst ne razlikuje od dopisa MUP-a; takvo novinarstvo praktički ne doživljavam kao novinarstvo. Volim da je prisutna kreativnost, da se na drugačiji način pristupa događaju jer to je ono što ljudi prepoznaju. Može li se to naučiti? Mislim da čak i ne može, potreban je karakter, ali i znanje, a da svi možemo sve naučiti, bili bismo svi genijalni. Uvijek ima boljih i uvijek može bolje, ali bitno je nastojati težiti tomu da izvučemo svoj maksimum, zaključio je Škovrlj.
