Uvijek je govorio da će biti glumac, posao redatelja činio mu se dosadnim

Vinko Radovčić zadarski je redatelj, voditelj nagrađivane udruge "Drame Plus", glumac, gurman, strastveni čitatelj, ljubitelj fotografije...

Kroz šalu, na početku razgovora, kaže da ga prijatelji zezaju da živi svećenički život, ali posvećen kazalištu.

I zaista, "daske koje život znače" uvelike su gradile njegov životni put, još od djetinjstva obilježenog bezbrižnošću, zajedništvom, druženja...

Život je (uvijek) lijep

- Rat je poremetio stanje, ali ipak, i tada je za nas djecu bilo kao u talijanskom filmu "Život je lijep", i dalje smo sve promatrali kao svojevrsnu igru. Već u ranom djetinjstvu probudila se želja za kazalištem, oduvijek sam htio nešto glumiti, stvarao sam priče, maštao o nekim boljim svjetovima. Doduše, uvijek sam govorio da ću biti glumac, posao redatelja mi se činio dosadnim, započinje Vinko koji se sjeća jedne od prvih predstava koju je pogledao, Poštarske bajke Kazališta lutaka Zadar koje je tada igralo u HNK Zadar.

To je bilo devedesetih, kada je krenuo u prvi razred osnovne škole.

- Nismo mi imali klasično djetinjstvo, roditelji nas nisu vodili u kazalište, vodili su nas u podrum da ne poginemo pod granatama, dodaje Vinko.

U školi je bio pomalo neshvaćeno dijete, drukčije od drugih, i upravo se zbog toga u svojoj Drami Plus posvetio takvim temama, temama o važnosti prihvaćanja, shvaćanja da je ljepota u različitosti.

- Oni koji su drugačiji, koji žive u svojim svjetovima nažalost ne prolaze dobro u društvu, tako je i dan-danas. Drago mi je da sam iskoristio svoje osobno iskustvo i baš takvoj djeci u Drami Plus dao priliku za sve što žele, a ne mogu ostvariti u primjerice školi. Najčešće su "posebna i drugačija djeca" odlični budući glumci, umjetnici. Pokušavam ispraviti takav odnos i usmjeriti nove generacije na razumijevanje i zajedništvo, emotivno kazuje Vinko i dodaje da je ipak bilo nekoliko profesora koji su ga razumjeli. Npr., prisjeća se, profesorica Bradvica (Osnovna škola Stanovi) iz povijesti pozvala bi ga da odglumi gradivo i to ga je silno radovalo. Obožavao je Hrvatski jezik, predmet koji je obilježio njegov život, pa i danas stvara vrijedan projekt Lektira na sceni.

S druge strane, matematiku nije volio i nije mu išla.

- Sjećam se kako sam išao kod gospodina Jove koji je znao je matematiku. Gospodin bi obukao odijelo, stavio kravatu i tumačio mi matematiku. Ta kravata mi se baš urezala u pamćenje, kroz smijeh će Vinko.

Posuđivanje odjeće za prvu audiciju

Vinkov pas Zoe

Osobni album

Nakon što je završio srednju školu, u Zadru dolazi do jedne velike prekretnice, a to je bio trenutak kad je u Zadar došao Ivan Leo Lemo i u zadarskom HNK održao veliku audiciju za predstavu Priče iz 1001 noći.

- Bio je ogroman red, došlo je jako puno ljudi na audiciju! Bilo me strah stati ispred žirija. Posudio sam hlače i cipele od Mile Santinija, frizera, on je imao lijepu odjeću, a trebalo je izgledati pristojno, ostaviti što bolji dojam. No, vratimo se na audiciju, usprkos ogromnoj tremi, izabran sam! Nakon puno godina, kad sam postao dobar s Lemom, kad smo već bili kolege, pitao sam ga zašto je izabrao baš mene, jer me pojela trema, noga mi se vidno tresla usred izvedbe monologa. Lemo mi je odgovorio da je već tada vidio da je kazalište moj životni put, prepričava Vinko kako je dobio prvu profesionalnu ulogu.

Nakon premijere započeo je svoj put na radionicama Jasne Ančić odakle su potekla brojna poznata imena, a Vinko napominje da mu je Jasna od mentorice, vrlo brzo, postala prijateljica.

- Uvijek sam volio slušati ljude s velikim životnim iskustvom, Jasnine priče bile su mi fascinantne, slušao sam ih pažljivo, ona je radila s velikim umjetnicima onog vremena, prošla je mnogo toga u kazalištu i iza sebe je imala ogromno iskustvo. Sve je to bilo nešto što meni nikad nitko nije unio u život, naglašava Vinko i dodaje da su radionice bile zabava, radili su lake pučke komade i to je bila izvrsna uvertira za nešto veće.

Zanesenost zamijenjena odgovornošću

Upisao je Umjetničku akademiju u Splitu, došao je spreman i znao je da će upasti.

- No, došle su neke nove okolnosti, majčina smrt, financijski nisam mogao samostalno izdržati teret školovanja u Splitu. Grad je odbio stipendirati me. No, ja sam nastavio svoj put, dogodila se Drama Plus, kazuje Vinko kojem je prva režija bio komad "Adam i Eva" Miroslava Krleže koju je pripremio unutar kazališne radionice HNK-a Zadar.

Čitačke probe a i prve mizanscene za tu predstavu nastajale su u sobi njegove tete.

- Nema tko nije radio s nama na toj predstavi - Tihana Lazović, Jelena Karoglan, Ivana Begović, Anđelko Kecman... Mijenjalo se toliko ljudi dok nismo iznjedrili tu predstavu. Ravnatelj Renato Švorinić dao nam je priliku da predstavu izvedemo pod dramskom radionicom HNK Zadar. Sjećam se kazališne kritike Slobodne Dalmacije (nažalost, u Slobodnoj više nema ni osvrta o kazališnim predstavama iz Zadra), Mišel Kalajžić je napisao da je predstava nešto novo i svježe što gradu treba, zatim je Mario Županović napisao kritiku za Kazalište.hr, dogodilo se nešto novo, nešto maleno, ali za mene bitno. Nakon toga otvorila se prilika da režiram Bez trećeg, Glembajeve, Therese Raquin..., govori Vinko.

Sada, 16 godina kasnije, kako kaže, strasti su se slegle. Kad je čovjek mlađi, dosta je naivniji, a danas bolje vidi stvari.

- No, draža mi je bila ta zanesenost i zaluđenost kazalištem, danas sam puno ozbiljniji u pristupu, npr. neću tako lako odabrati neko kazališno djelo i pristupiti mu olako, ne pristajem na rizik i potpuno drugačije doživljavam svoju misiju prema kazalištu, priznaje Vinko.

Ljubav prema fotografiji

Kada ne radi, Vinko puno čita, i naravno i čita zbog sebe, ali i na taj način traga za novim predstavama. Primjerice, otkriva nam, sada čita Plavušu Joyce Carol Oates, dok za zadarski HNK priprema Nabokovu Lolitu. Osim toga, rado "hvata trenutke i zaustavlja vrijeme" fotografirajući.

- Trumanov Show mi je najdraži film, učini mi se na trenutke da živim u takvom showu, ha-ha, kaže Vinko.

Vinka prati preslatki pas Zoe koju su mu 2019. dovela djeca iz Drame Plus.

- Našli su je negdje zavezanu ispred dućana, bila je zavezana onom špangom za pakete, doveli su je na sat. Rekao sam im da je mogu pričuvati koji dan, mislim da je bio vikend u pitanju i da ću je u ponedjeljak odvesti u azil. I gledali smo se tako nas dvoje i eto, dogodila se ljubav, Zoe je ostala sa mnom, priča Vinko o tome kako je Zoe postala dio obitelji i kako je svi obožavaju.