Mladi zadarski slavuj Jure Brkljača pričao nam je o ljubavi prema glazbi koja mu je zapisana u genima, iskustvu u hrvatskoj inačici talent showa “The Voice”. želji da ode u Legiju stranaca i divnom djetinjstvu u Kampo Kaštelu.
Velik glazbeni utjecaj na njega, započinje, imao je otac Mirko koji je cijelu obitelj othranio glazbom jer godinama svirao gitaru i pjevao po svadbama.
Glazba u genima
- Bio sam okružen instrumentima, moja je soba bila puna gitara. Već sa sedam godina razvio sam interes za glazbu i zasvirao svoje prve pjesme. Sjećam se da je prva pjesma koju sam zasvirao bila “Krivo je more” Divljih jagoda. I stariji brat svira bas, on mi je uvijek bio uzor, doduše nitko me nije baš učio, sve je to teklo prirodno, spontano. Mislim da je tako najbolje, započinje Jure koji nije išao u glazbenu školu, već je razvijao svoj autentičan stil.
S vremenom je počeo i pisati pjesme, najprije u društvu, kaže, onako iz šale i zabave, a sa 18, 19 godina je počeo pisati ljubavne, ozbiljnije pjesme, prva je bila sad već popularna “Druga strana”.
- A tada su već krenuli ljubavni jadi, dodaje Jure kroz smijeh.
Legiju stranaca zamijenio showom “The Voice”
Iako je oduvijek, slušajući Claptona, sanjao da postane solo gitarist, počeo je svirati i klavir, a u srednjoj školi je počeo pjevati i shvatio da se njegov vokal sviđa ljudima.
No, nakon srednje škole prevladala je želja da postane vojnik u Legiji stranaca, stoga je otputovao u Marseille, no nije prošao na liječničkom pregledu i to baš zbog problema sa sluhom.
- Moj životni put nije bio “ukalupljen”, bio sam svjestan da sam talentiran i obožavao glazbu, u potpunosti sam joj se posvetio i nikad nisam zažalio zbog toga. Međutim, tada nije bilo baš lako probiti se u Hrvatskoj. Srećnom, “The Voice” mi je pomogao da se sve posloži, upoznao sam Tonija Cetinskog koji je jedan od najzaslužnijih za moj uspjeh, jako me dobro usmjerio. Zatim sam došao u Hit Records kod Miroslava Rusa i dan-danas sam tu, kazuje Jure.
Nogomet kod Donata
Prisjetio se i veseloga djetinjstva u Kampo Kaštelu i igranja nogometa kod crkve sv. Donata.
- Jako sam vezan za svoj kvart i za svoj Zadar. Kod sv. Donata smo odrasli, to je bilo baš posebno lijepo vrijeme, jako je utjecalo na mene. Za jednog glazbenika prilično sam dobar u nogometu, i sportu općenito. Cijeli sam život zapravo u sportu, treniram boks, tajlanski boks, trenirao sam vaterpolo. I dalje treniram skoro svaki dan, stvarno sam u formi za nekoga tko se profesionalno bavi glazbom, govori Jure koji inspiraciju za glazbu nalazi u životnim situacijama, ljubavi i načinima kako sve oko sebe doživljava.
Njegov život je, baš kako kaže pjesma “Kampo Kaštelo”, zabavan i itekako dinamičan, ali uvijek se rado vraća “nazad na vrelo”.
Na kraju, Jure nam je otkrio da je posebno ponosan što je ostao uvijek isti, priseban i prizeman.
- Jako sam sretan što sam vrlo mlad shvatio čim se želim baviti u životu i što sam procijenio što mogu, čak i onda kada nitko drugi to nije vidio. Imao sam viziju koju sam velikim dijelom ostvario, ne još do kraja, ali polako, ima vremena, zaključuje 29-godišnji pjevač.
