Zadarska dizajnerica Ljubica Marčetić Marinović, nadimka Ljupka, niz godina bavi se likovnošću te je svoj autorski pečat dala brojnim vizualnim rješenjima za knjige i kataloge koje smo držali u rukama te plakatima za događaje koji su nam se urezali u sjećanje.
Danas uspješno djeluje kao nastavnica na Umjetničkoj akademiji u Splitu što dokazuju pohvale i nagrade koje, uz njezino mentorsko vođenje, ostvaruju studenti. Rad ove autorice sveprisutan je u našem vizualnom prostoru te broji rješenja za oblikovanje različitih izložbi, monografija, znakove i logotipe udruga i ustanova, sveučilišta i sveučilišnih sastavnica, znanstvene časopise, sportska natjecanja, poštanske marke, sustave signalizacije, materijale za Zadarsko kazališno ljeto, Glazbene večeri u svetom Donatu, Gradsku knjižnicu, Dan grada Zadra...
Brojna njezina rješenja oblikovala su našu svakodnevicu i vizualnu percepciju, a da toga možda nismo ni bili svjesni.
Od malena u svijetu stvaranja
Od malena je u svijetu igala, konaca i tkanina, obučavale su je Konavoke, majka, baka i tetke, izrađivala je odjevne predmete od restlova i ostataka. Zahvalna je svojoj kreativnoj obitelji za iskustveno razumijevanje prirode materijala i tehnika kojima nastaje predmet.
Srednjoškolsko obrazovanje provela je u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje Juraj Baraković u Zadru, za zvanje kemijski tehničar, zatim je upisala Produkt dizajn na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu kao druga generacija netom oformljenog fakulteta. Prepričava nam s ushićenjem taj period svog školovanja i za mnoga znanja koja danas primjenjuje zahvaljuje profesorima Josipu Vaništi, Radovanu Ivančeviću, Zlatku Kauzlariću Ataču, Anti Kuduzu, Osmanu Muftiću, Goroslavu Kelleru, Anti Vulinu, Renati Waldgoni, mentoru Mladenu Oršiću, zahvalna je, kaže, na discipliniranim metodama usvajanja znanja, entuzijazmu, pa onda i osjećaju za likovnost čemu se svakodnevno vraća radeći kao nastavnica na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Nakon završenog fakulteta vratila se u Zadar i otvorila svoj obrt i bavi se grafičkim dizajnom, premda je diplomirala produkt dizajn.
- Nisam se odlučila za grafički dizajn, studirala sam industrijski dizajn, ali se dogodio rat, industrija je propala i da nije bilo rata, radila bih kao dizajner u nekoj tvornici ili u nekom studiju dizajna jer je moja ljubav oblikovanje trodimenzionalnog proizvoda za industrijsku proizvodnju. Međutim, silom prilika preusmjerila sam se na grafičko oblikovanje. Osnovala sam Studio za oblikovanje “Lik” 1996. godine, a godinu kasnije otvorila galeriju rukotvorina u kojoj sam zajedno s majkom petnaest godina izrađivala i plasirala različite proizvode iz područja primijenjenih umjetnosti. Zatim, 2007. godine primljena sam u stalni radni odnos u zvanju nastavnice na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu, prepričava Ljubica.
Brojne značajne suradnje
Grafički dizajn u Zadru tada, 1996., bio u povojima, no Ljupkin rad odmah je bio prihvaćen više nego dobro. Radila je sa zadarskim sveučilištem, tadašnjim poglavarstvom, s nizom manjih firmi i sve joj je bilo veliko i važno iskustvo.
- Danas mi to iskustvo koristi u nastavi jer pripadam generaciji koja je odlazila u tiskare. Za vrijeme Zadarske tiskare ili Grafotehne, učila sam direktno od tiskara; određene tehničke detalje, način pripreme, način razmišljanja o dizajnu što nažalost mladi danas nemaju, previše su oslonjeni na digitalni alat i ne razumiju što se kasnije treba dogoditi u post procesu i do koje mjere njihov dizajn nije prilagođen, govori Ljubica.
Bila je angažirana na brojnim grafičkim poslovima Koncertnog ureda u Zadru, između 1998. i 2002. godine, kreirala je više desetaka plakata za razne koncerte u jednoj boji, izvedenih u tehnici sitotiska, a također i plakate za Glazbene večeri u Donatu, pod vodstvom maestra Antuna Doličkog, izvedenih u offset tehnici u Zadarskoj tiskari i, kako naglašava, iskustva stečena u tiskarama na području Zadra (Zadarska tiskara, Grafotehna, Welltrade) pri pripremi i realizaciji dizajnerskih rješenja nenadoknadivo su iskustvo za razumijevanje tehnoloških promjena u grafičkim strukama.
Također, njena suradnja s Gradom Zadrom tijekom dvadeset godina je kontinuirana i dinamična, bilo na oblikovanju identitetskih sustava kao što su Dan Grada Zadra, IX. međunarodni simpozij obzidanih gradova, ili s Upravnim odjelom za zdravstvo i socijalnu skrb pri oblikovanju knjiga dr. sc. Zore Itković Obiteljska i društvena socijalizacija, Marihuana - zabava ili zamka, Prevencija zloupotrebe droga odgojem, Moć i snaga obitelji i brojnih drugih.
Za HNK Zadar radila je plakate za nekoliko Zadarskih ljeta, plakat predstave Priče iz tisuću i jedne noći u režiji Ivana Lea Leme koji je međunarodno izlagan, a za HNK Split, pod vodstvom Mani Gotovac, oblikovala je znak Splitskog ljeta koji je i danas u funkciji. Surađuje i s konceptualnim umjetnicima i kustosima, tako je za Andreju Kulunčić oblikovala materijal projekta City Walks, a Iva Radmila Janković je u više navrata angažirala za oblikovanje materijala projekta Close Circuit City.
Po pozivu dr. sc. Feđe Vukića 2016. godine oblikovala je filatelističke proizvode za Hrvatsku poštu; Morske orgulje, Pozdrav Suncu, Hrvatski turizam…
Digitalni alati donijeli ogromnu štetu
Međutim, upozorava da prosječan čovjek miješa pojam dizajna s marketingom i propagandom.
- Grafički dizajn je disciplina koja se bavi organizacijom informacija koje treba na određenom mediju staviti u pravilne odnose da bi onda taj medij iskomunicirao informaciju koja je potrebna korisniku. U našem poslu nema mjesta za laž, nema mjesta za uljepšavanje, prikrivanje istine, npr. oblikovanje ambalaže za vodu bi trebalo biti takvo da čovjek prepozna da je voda unutra, a ne da u njemu izazove žeđ kada vidi tu bocu. Nažalost, takvog profesionalnog pristupa dizajnu i po pravilima struke ima malo, gotovo da ga nema. Zbog upotrebe digitalnih alata ima jako puno samoprozvanih dizajnera koji su školovanim dizajnerima oduzeli posao. Dogodio mi se kroz profesiju drugi krah nakon propasti industrije jer je propao i grafički dizajn. Smatram da su digitalni alati donijeli ogromnu štetu, zato što se izgubio osjećaj o dimenziji, prikaz na računalu ne može dati osjećaj za veličinu i odmah se na početku rada griješi. U radu sa svojim studentima inzistiram da se sve radi ručno i onda se nakon toga sve unosi u računalo. Ako imate alat zum-in i zum-out i ako ga koristite svako malo, nemate osjećaj za veličinu i sigurno ćete upotrijebiti tipografiju koja je suvišno mala, staviti na pogrešno mjesto i nećete dobro isplanirati cijeli prostor jer nešto što gledate nije 1/1, to što krojite nije materijalno nego digitalno. Mladi ljudi troše jako puno vremena za računalom da bi dali relativno loše rezultate, govori Ljubica.
Dizajn neće omogućiti opstanak proizvoda ili usluge
U skladu s tim, za izložbu plakata koju je prošle godine imala u Knjigozemskoj odabrala je plakate otisnute u tiskarama.
- Smatram da dizajn koji se ne tiska na tiskarskom stroju ne spada pod dizajn, nego u područje primijenjene umjetnosti. Izlazni alat određuje neku kategoriju, a ne likovno rješenje, dodaje.
Osim toga, nastavlja Ljubica, smatra da se treba vratiti osnovnim postavkama zato što u Hrvatskoj ne postoji svijest o tome da smo u kapitalističkom društvu.
- Velik broj samoukih ljudi bavi se poslom dizajna i prave se kardinalne greške. Svjedočimo tome da svako malo neka institucija promjeni znak ili logotip, čak i institucije koje ne bi smjele raditi takve greške. U kapitalizmu se znak ili logotip koji identificira instituciju nikada ne mijenja, možemo ga redizajnirati, djelomično popraviti, ali ne i mijenjati. Probajte samo zamisliti da neki proizvođač automobila promijeni znak npr. BMW-a ili Mercedesa, a kod nas su ozbiljne institucije poput Hrvatske pošte promijenile znak, isto tako i zadarsko sveučilište, splitsko sveučilište…, govori Ljubica i nastavlja:
- Mnogi dizajneri nagovore različite institucije da mijenjaju znakove i logotipove, ne znam zašto, možda da bi dokazali da oni mogu bolje, ali nije u tome poanta. Znak mora biti solidan, jednostavan, mora dugo trajati i biti prepoznatljiv, ističe Ljubica.
Upozorava i da je pogrešno razmišljanje da će dizajn omogućiti opstanak proizvoda ili usluge na tržištu.
- Važno je da ima, kako sam već objasnila, solidan dizajn i da radi na sadržaju proizvoda ili usluge... Žudnja za stvaranjem brendova također je dovela do problema, ako odete u trgovinu i uzmete proizvod u ruke, nema dovoljno informacija o proizvodu. Na deklaraciji bi krupnim slovima, čitko i vidljivo, trebale biti ispisane informacije, to je pravo svakog kupca. I na tom se primjeru vidi do koje je mjere struka propala i do koje mjere su i reklame prešle na ambalažu proizvoda, pa proizvodi nemaju stabilan identitet, nemaju stabilan izgled, a trebali bi imati da ih kupac prepoznaje. Kombinacija trgovačke prakse i marketinga koji se nadopunjavaju stvaraju imaginarni umjetni svijet i tu se kreativnost koristi da bi uljepšavali, vrlo često mijenjali, a da nam istovremeno ne daju nikakvu informaciju o sadržaju proizvoda, govori Ljubica koja svojim člancima nastoji informirati akademsku zajednicu o tim manipulacijama.
