Novi studentski dom ne mora nužno biti u zgradi Socijalnog, može i u Domu županije

Posljednjih dana dio javnog prostora zauzela je rasprava o prenamijeni stare zgrade “Socijalnog” na Poluotoku. Naime, Županija je nedavno objavila da se prodaje zgrade koja je jednim dijelom u njihovom vlasništvu, dok je dio u vlasništvu HZMO i HZZO-a. Očigledno potaknut objavom o prodaji, izvanredni profesor na zadarskom sveučilištu i član akademske zajednice HDZ-a, dr. sc. Dario Nakić u javnost je iznio prijedlog da se sporna zgrada prenamijeni u studentski dom. Taj je prijedlog podržao predsjednik gradskog vijeća izv. prof. dr. sc. Marko Vučetić što je u konačnici rezultiralo peticijom koju je pokrenula lektorica Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru Žaklina Radoš. Peticija je do sada skupila preko tisuću potpisa, a podržali su je mnogi profesori i studenti zadarskog sveučilišta. Kako bismo saznali više o motivima i ideji peticije, obratili smo se onima koji su taj prijedlog iznijeli u javnost: Dariju Nakiću, Marku Vučetiću te Žaklini Radoš koja je pokrenula peticiju. Zanimalo nas je također kako na inicijativu gledaju profesori i studenti pa smo kontaktirali profesoricu Odjela za kroatistiku koja je peticiju javno podržala izv. prof. dr. sc. Mirandu Levanat-Peričić te studenta Odjela za antropologiju i Odjela za filozofiju Jurja Šantorića.

Optimizam usprkos padu broja studenata

Profesor Nakić rekao nam je da je ideja proizašla iz potrebe da se Grad Zadar razvije u sveučilišni grad jer na Sveučilištu u Zadru ima oko 6000 studenata, a studentskog smještaja nema dovoljno, iako je prije manje od godinu dana otvoren novi studentski dom te u gradu trenutno postoje dva čiji kapaciteti nisu dovornji u odnosu na potrebe studenata.

- Budući da postoji potreba za dodatnim studentskim smještajem, a želimo oživjeti i Poluotok, shvatio sam da je najbolje što možemo učiniti jest dovesti mlade na Poluotok. Sve više institucija iseljava s Poluotoka i ljudi imaju sve manju potrebu tamo provoditi vrijeme pa Poluotok postaje turističko naselje. Grad Zadar nije turističko naselje nego grad i treba živjeti cijelu godinu, objasnio je Nakić.

Istaknuo je kako je uvjeren da će novim programima Sveučilište u budućnosti privlačiti sve veći broj studenata, iako je posljednjih godina broj studenata na zadarskom sveučilištu u padu.

Nametnulo se pitanje ljetnog smještaja studenata u Zadru, s obzirom na to da su iz postojećih studentskih domova prisiljeni iseliti do kraja ljetnih ispitnih rokova jer domovi u sezoni postaju hosteli koji smještaj nude po komercijalnim, turističkim cijenama previsokim za studente koji tamo žive ostatak godine. Pri tome valja napomenuti da studenti ljeti u Zadru ostaju raditi sezonske poslove kako bi zaradili novac za (su)financiranje troškova studija. Nakić za taj problem ima jednostavno rješenje, a to je da se studentima omogući ljetni smještaj u domovima bez promjene cijena jer bi se takvim odnosom spram studenata jedan dio njih zadržao u Zadru i nakon završetka studija. Govoreći o mogućnosti da ideja o studentskom domu u staroj zgradi “Socijalnog” zaživi u realnosti, s obzirom na činjenicu da je zgrada u vlasništvu HZMO-a, HZZO-a i Zadarske županije, Nakić je optimistično poručio “Ako nešto tražite, onda ćete to i dobiti”.

Vučetić piše pismo nadbiskupu Zgrabliću

Predsjednik Gradskog vijeća i Nakićev kolega sa Sveučilišta, profesor Marko Vučetić podupire ideju svog kolege, ali nudi drugačije načine da se njezina realizacija postigne. Vučetić kao i Nakić smatra da je budućnost zadarskog Sveučilišta, pa i grada Zadra upravo u oživljavanju Poluotoka, a to se može postići dovođenjem studenata.

- Poluotok je devastiran bezidejnom turističkom ponudom i možemo ga oživjeti samo otvaranjem prema studentima koji bi tu boravili u tzv. pasivnom dijelu godine. To bi i javne gradske politike natjeralo na razvijanje turizma obiteljskog tipa na Poluotoku koji bi tada imao restorane u kojima se može uživati u povijesti i pogledu, a ne u razuzdanosti kao do sada, poručio je.

Za rješavanje pitanja ljetnog smještaja studenata Vučetić ima nešto drugačije solucije pa je tako naveo da razvija ideju po kojoj bi zadarsko sveučilište postalo prvo koje bi studentima omogućilo da riješe sve ispite prije ispitnih rokova, dakle prije lipnja. Za one, pak koji nemaju mogućnost smještaja u domu, Vučetić je predložio da im Grad Zadar sufinancira apartmanski smještaj do lipnja. Naglasio je kako je nedavno pogledao cijene privatnih smještaja u Zadru te ostao zatečen njihovom visinom.

- Mi možemo imati besplatan studij, no s ovakvim cijenama on nije dostupan. Sveučilište mora imati svoj neovisan opstanak i nema niti jedan razlog zbog kojeg Zadar ne bi bio prepoznat kao centar društvenih i humanističkih znanosti, mjesto ugodnog života - grad koji je najskuplji zato što je za studente najjeftiniji. Mislim da je to smjer u kojem bismo trebali ići, poručio je Vučetić.

Vučetić navodi da ne mora nužno biti riječ o staroj zgradi Socijalnog jer postoje i drugi prostori na Poluotoku koji se mogu prenamijeniti za studente ili neku drugu javnu upotrebu, a kao primjer je naveo Dom županije. Najavio je kako upravo povodom toga uskoro planira uputiti otvoreno pismo zadarskom nadbiskupu Zgrabliću u kojem će ga tražiti da postupi kao riječki nadbiskup Uzinić koji je u Rijeci prepustio neke prostore u vlasništvu Crkve za javne potrebe.

Nužna je javna rasprava

Žaklina Radoš pokrenula je peticiju iz sličnih razloga te je istaknula jednostavnu poruku.

– “Socijalno” je naše, prirodno je da se ta zgrada prenamjeni u nešto što će biti od javne i društvene koristi, a što bi pridonijelo revitalizaciji gradske jezgre. I da nadodam: iako je ideja da se zgrada prenamjeni u studentski dom, mislim da bi se u zgradi moglo naći mjesta i za druge javne sadržaje i da bi se o tome trebala provesti javna rasprava, kazala je.

Istaknula je da pitanje ljetnog smještaja studenata u Zadru ne mogu riješiti studentski domovi, već promjene zakonske regulative i specifične mjere gradske uprave.

A što na sve kažu studenti i profesori? Profesorica Miranda Levanat-Peričić istaknula je da bi za rješavanje pitanja studentskog smještaja u Zadru bila ključna suradnja Grada i Sveučilišta koji se često ponašaju kao dvije firme različitih interesa, a ne kao institucije koje bi trebale imati zajednički cilj. Osvrnula se i na Zadar kao sveučilišni grad rekavši da Zadar ima status wannabe sveučilišnog grada, no studenti nemaju sezonski identitet i nisu gosti našeg grada nego njegovi akademski građani i stanari studentskih domova. Korijen problema ljetnog smještaja profesorica Levanat-Peričić vidi u sveučilišnoj politici.

- Pravo na mjesto u domu treba biti vezano uz kriterije uspjeha; prema studentima koji redovito studiraju i polažu ispite Sveučilište ne može zauzimati stav iznajmljivača privatnih apartmana koje zanima isključivo financijska dobit. Studentski su domovi izgrađeni upravo zato da bi se takvi problemi riješili, a ne zato da bi podupirali logiku kapitala i tržišta, poručila je. Dotakla se i pada broja studenata istaknuvši da na pad broja studenata u najvećoj mjeri utječe pad društvenog standarda, a rješenje za to vidi u poticanju interdisciplinarnosti i solidarnosti s radnicama i radnicima.

Budućnost nije u manjini privilegiranih

- Naša budućnost nije u manjini privilegiranih koji mogu sebi priuštiti stanovanje u skupim apartmanima, jasna je Levanat-Peričić.

Naposljetku za mišljenje smo pitali i jednoga od onih, kojih se ova tema najviše tiče, studenta Jurja Šantorića koji je naglasio da postoji potreba za još jednim studentskim domom jer postojeća dva pokrivaju desetinu postojećih potreba. Smatra da je za pad broja studenata kriv nedostatak smještaja, ali i niz tekućih problema.

- Na Poluotoku nakon 16 sati nije osigurana studentska prehrana. U cijelom gradu postoji jedan studentski klub koji nema dostupan Internet, a nakon 16 sati kad se zatvori dvorište menze Klub nema ni dostupnog WC-a. Dalje, u gradu je uopće dokinuta ideja okupljanja studenata u krugu Sveučilišta pa tako Kapetanski park koji se nalazi odmah uz Sveučilište umjesto da postane studentski park ili da se tamo urede zelene otvorene učionice kad već imamo vrlo povoljnu klimu, trenutno stoji kao simbol zapuštenosti sveučilišnog okoliša, istaknuo je Juraj.

Jasno je da potreba za većim studentskim standardom koji uključuje osiguran i dostupan smještaj te prehranu i osnovne uvjete života u našem gradu postoji, ostaje samo vidjeti hoće li je prepoznati oni koji donose odluke. Ova peticija pokazuje da je ta potreba stvarna i da postoje oni koji su promjenu spremni potaknuti i podržati. Na mladima, ipak, svijet ostaje pa se valja potruditi za to da imamo kome ostaviti i ovaj svijet i naš grad.