Provedenim kriminalističkim istraživanjem je utvrđena osnovana sumnja da je 58-godišnjakinja, kao voditeljica Odjela zdravstvene ustanove u vlasništvu Republike Hrvatske, a ujedno i vlasnica privatne poliklinike zajedno s 59-godišnjim hrvatskim državljaninom, liječnikom zaposlenom na istom Odjelu, a ujedno i zaposlenikom navedene privatne poliklinike, u periodu od početka 2019. godine do kraja 2023. godine zajednički i dogovorno u nakani da za sebe i navedenu privatnu polikliniku pribave nepripadnu imovinsku korist na štetu zdravstvene ustanove u vlasništvu RH postupali na način da je osumnjičena kao voditeljica Odjela neosnovano i neutemeljeno odobravala osumnjičenom višekratno plaćene dopuste iako svjesna, da isti na to nema pravo, za koje vrijeme je osumnjičeni obavljao prethodno zakazane medicinske preglede i zahvate u njezinoj privatnoj poliklinici. Tako neosnovani plaćeni dopusti su 59-godišnjaku obračunati i plaćeni prilikom obračuna plaće, na štetu zdravstvene ustanove u vlasništvu RH. Utvrđeno je da su osumnjičenici za vrijeme radnog vremena u zdravstvenoj ustanovi, obavljali zdravstvene preglede i operacijske zahvate u privatnoj poliklinici u vlasništvu 58-godišnjakinje te da su višekratno u poslovnu dokumentaciju o prisutnosti na radu upisivali neistinite podatke o prekovremenom radu, pri čemu su dio neosnovano upisanih dana i radnih prekovremenih sati odradili u privatnoj poliklinici u vlasništvu 58-godišnjakinje. Postupanjem na navedeni način osumnjičeni su izravno sebi pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od gotovo 25 000 eura, a za koji iznosu su ujedno i oštetili zdravstvenu ustanovu u vlasništvu RH. Protiv osumnjičenih osoba, nadležnom državnom odvjetništvu u Zadru podnesena je kaznena prijava, sukus je priopćenja za javnost PU zadarske otprije nekoliko dana.
Nije trebalo dugo da se u jednom mediju pojave i njihova imena, pa se brzinom munje proširila vijest da se radi o dr. Suzani Konjevoda i dr. Samiru Čanoviću s Odjela za oftalmologiju Opće bolnice Zadar.
Županijski vijećnik kojeg je jedino policija ‘uzela za ozbiljno’
Kako je o tome, još prije godinu dana, za govornicom Županijske skupštine govorio županijski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić Bakrač, otvorila su se neka pitanja i za ravnatelja Opće bolnice Zadar dr. Željka Čulinu. S obzirom na istupe vijećnika Pupića Bakrača, kako je moguće da nije imao pojma o tome, kako je moguće da odmah nije proveo internu istragu ili pozvao nadzor Ministarstva zdravstva, kako to da te liječnike, nakon što su od policije zaradili kaznene prijave nije suspendirao do okončanja postupka. Naravno, trenutno još nepotvrđeni od ministra Beroša novi-stari bolnički ravnatelj, na sve je ostao nijem. Tek šturo priopćenje s par standardnih floskula, stiže iz OB bolnice Zadar, dan nakon pucanja skandala u stilu ‘ u interesu istrage ne možemo davati informacije, surađujemo s nadležnim institucijama’. Isti odgovor stiže i od šefice bolničke pravne službe koju smo pitali što u ovakvim slučajevima propisuju bolnički pravilnici. Ni ministar zdravstva Vili Beroš ništa bolji. Na sva naša pitanja, među ostalim, hoće li potvrditi dr Željka Čulinu za ravnatelja zadarske bolnice, iz Zagreba ne stižu odgovori.
Odvjetnicima krivi mediji za rušenje ugleda njihovih branjenika
A onda su uvrijeđeni ‘ugledni’ liječnici uzeli stvar u svoje ruke i u prvi plan isturili svoje odvjetnike koji su medijima poslali ‘proglas’ sastavljen u maniri finog pravnog administrativnog rječnika u kojem, među ostalim stoji:
“Iz navedenih napisa proizlazi da tom predmetu pristupate na krajnje senzacionalistički način, stvarajući atmosferu linča te nanoseći štetu ugledu i časti naših stranaka, a što nije u skladu s novinarskom etikom i pravilima novinarske struke.
Naše stranke su, naime, profesionalni liječnici koji svojim dugogodišnjim, nesebičnim i predanim radom zasigurno doprinose razvoju i boljitku područja na kojem djeluju, a predmetnim napisima okaljan je njihov teško stečeni ugled, ali i ugled Opće bolnice Zadar.
Za naše stranke, kao i za svakoga drugoga u Republici Hrvatskoj, a što Vam je zasigurno dobro poznato, vrijedi presumpcija nedužnosti iz čl., 28. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano da je svatko nedužan i nitko ga ne może smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Objavljivanjem predmetnih napisa bez pravomoćne sudske presude, nesporno se stvara i određeni pritisak na neovisne institucije, a time dolazi i do kršenja prava na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske u kojem je svakome zagarantirano neovisno i nepristrano suđenje.
Stoga Vas pozivamo, ne dovodeći u pitanje Vaše pravo na obavještavanje javnosti, da se suzdržite od daljnjeg postupanja na navedeni način jer ćemo u protivnom biti primorani poduzeti odgovarajuće pravne radnje u cilju zaštite prava naših stranaka.”
Gdje prestaju moral i etika, a počinje pravo?
Zaključak je, dakle, da kad novinari dobiju službenu informaciju iz policije, čim u njoj stoji da su protiv nekoga podnijeli kaznenu prijavu, ne smije im pasti napamet da to objavljuju, a pogotovo da ne ‘kopaju dublje’, jer time uznemiravaju osumnjičene uglednike?! Znači li to da novinari smiju objavljivati samo policijske vijesti o neuglednicima i tko odlučuje o tome tko je ugledan, a tko nije? Možda je pravo pitanje gdje prestaju moral i etika, a počinje pravo? Postoji i ona stara narodna da pravo i pravda nisu jedno te isto. Ugledni liječnici, kao i ugledni ravnatelj zadarske bolnice, kao i ugledni ministar imali su i drugi izbor. Hrabro stati pred novinare i odgovoriti na legitimna pitanja javnosti. Nismo krivi i to će biti i pravni završetak ovog slučaja, legitimna je poruka uglednika i onih manje uglednih javnosti, u zemlji u kojoj se poštuje presumpcija nevinosti, ali isto tako javnost ima pravo propitivati o sumnjama u kaznena djela, posebice ako one dolaze iz službenih policijskih priopćenja. I novinari bi i tu njihovu izjavu uredno prenijeli. Baš kao što je to učinio njihov mnogo poznatiji sugrađanin koji se nikad nije pozivao na ugled, ali nikada nije ni okretao leđa javnosti niti se branio šutnjom. Jer, u kriznom komuniciranju, šutnja stvara još veću sumnju. (ZT)
