Novinar, profesor geografije, TV voditelj i bloger, Domagoj Jakopović Ribafish napisao je i sa svojim pratiteljima na Facebooku podijelio tekst pod nazivom ‘Kad sam napunio 17‘ i tako – prisjećajući se perioda kada je on bio u tim godinama - čestitao rođendan preminulom sinu Roku, koji je upravo danas trebao proslaviti17. rođendan.
- Danas, u nekom paralelnom svemiru i nekom drugom univerzumu Rok slavi 17. rođendan. Moj Mališa negdje u svojoj dalekoj dimenziji vjerojatno niti puše u svjećice, niti jede tortu od hrenovaka, ali ja ga jednostavno i dalje tako vidim, i uvijek ću ga tako vidjeti... Sretan ti rođendan sine, fališ, prokleto fališ. Voli te tvoj tata - poručio je uz link teksta koji se u cijelosti može pročitati na njegovu blogu.
‘Kad sam napunio 17 htio sam biti nogometaš, filmska zvijezda i prvak svijeta u skoku uvis i skijaškim letovima. Mama je te godine više vremena provela u bolnici nego doma, ja sam se pravio panker i na polugodištu prošao s 2,9. Kad se mama vratila iz bolnice i tata s terena shvatio sam da sam lijeno smeće i došao do 3.5. I nisam imao pojma što u biti želim kad odrastem, jer sam imao 17, a to je, kako bi rekla baka bilo – ni vrit ni mimo‘,
‘Kad sam napunio 17 godina i dalje bi me starci nakon ručka poterali van s loptom ili bez nje pa sam lunjao po kvartu igrajući pikule u parkovima gdje nije bilo trave, nogač na dva ruksaka, košaricu na obruče bez mrežica tri na tri, pipca u parkovima s više klupica s tenis-lopticom, skrivača, ili bismo jednostavno landrali po našem Zagrebu. Lijepom i bijelom, kojeg smo lagano izlazivši iz kvartova počeli sve ozbiljnije istraživati i voljeti. Kad sam napunio 17 nisam ni znao koliko sam sretan što nemam ništa osim doma, roditelja i slobode da postanem što želim, ali sam svejedno mislio ostaviti sve i otići raditi na koću. I da sam najpametniji na svijetu, ali da nemam sreće. I jedva sam čekao osamnaestu koja će biti stoput bolja. Uglavnom, kad napuniš 17 si i dalje jedan oveći komad fine gline koji može postati prekrasna vaza, ali i trula kopanja, i kad misliš da si polovio sve konce i da ti je jasno kako funkcionira svijet – pošalju te u JNA… Ta, moja jedina 17. godina koja se odvijala u sezoni 1987-1988. je prošla brutalno brzo i nije bila najbolje iskorištena, ali ne biramo mi svoje živote, niti ono što će nam se dogoditi. Što u tom trenutku definitivno nisam znao...‘
Podsjetimo, Domagoj je prije četiri godine tragično izgubio sina, o čemu je progovorio u nekoliko prilika.
- Kad sam shvatio da mog Roka više nema, samo sam izišao na cestu, hodao i nadao se da će me nešto zgaziti. Gubitak djeteta je nešto najgore, sve boli, svaka sekunda je bolna. Bio sam prvih mjesec dana u transu, mozak je brisao memoriju, nisam prepoznavao ljude na ulici. Shvatio sam da ne smijem biti sam, a onda sam opet htio biti sam. Bio sam i na rubu da odustanem od života, otišao sam na Zanzibar posjetiti mjesto koje se naziva The Rock, kao i moj sin. Trebali smo to mjesto posjetiti zajedno kad maturira– rekao je tada.
Ribafish je u jednom intervjuu za Story rekao da mu nedostaju čitanje knjiga sinu prije spavanja i poljupci za laku noć.
-To mi toliko prokleto nedostaje, život je nekad tako podao i pokvaren, ali nema odustajanja, idemo plivati...- istaknuo je dok je govorio o svom projektu posvećenom sinu. Inače, Domagoj je 2019. pokrenuo projekt #RokOtok, plivačko-edukacijski maraton u čast svom prerano preminulom sinu kojemu je jednom obećao da će obići svih naših 50 nastanjenih otoka.
