Šime Čavić, 29-godišnjak iz Gravića u Ražancu s trenutačnim boravkom na zadarskog Bilom brigu od subote do subote bio je na hodočašću u Međugorje, svetištu Kraljice Mira, do kojeg je od Zadra propješačio između 320 i 340 kilometara.
- Nakana je bila da svojom žrtvom pješačenja molim Boga i Majku Božju za čudo: obraćenje prijatelja i obitelji, obraćenje svih onih koji su bili sa mnom u bilo kakvom kontaktu, kazao je Šime Čavić.
Šime Čavić je po zanimanju vatrogasac i farmaceut. Aktivni je planinar, a radi kao osobni fitness trener u zadarskom fitness centru Omnia u bivšem Gothamu.
- Uvijek sam imao na umu istinski cilj svog hodočašća i onoga što Gospa želi: promijeniti srce i usmjeriti život prijatelja, obitelji i svih mojih poznanika. Osjećam se ispunjenim. Ako sam samo jednog dotaknuo naplaćen je sav moj trud, rekao je Čavić.
Putem molio i čitao Bibliju
To hodočašće nije nimalo lako. Šime svjedoči kako je odmah nakon kretanja uslijedila prava kalvarija na njegovim nogama.
- Dobio sam 10-ak žuljeva, puknula mi je ahilova tetiva koja prenosi snagu mišića lista na petu. A izgubio sam i upaljeni nokat na palcu. Nisam uopće pomislio odustati već sam sam sebi rekao da ću do Međugorja stići pod svaku cijenu pa makar i četveronoške, uvjerljiv je hodočasnik iz ražanačke župe Gospe Luzarice.
I upravo je tako nekako i došao, na kraju snaga, ali presretan i zahvalan Bogu i Gospi.
- Noseći ruksak od 25 kilograma, hodajući na ruti Zadar - Benkovac - Đevrske - Roški slap - Drniš - Čavoglave - Sinj - Trilj - Lovreć - Imotski te Grude - Ljubuški - Međugorje u BiH, molio sam se i čitao Bibliju. Početkom što sam više molio za određene ljude sve me više boljelo, potom je bol bila sve blaža i blaža, kaže Čavić.
Prvi dan nakon 30-ak kilometara hodnja spavao je u vreći, u jednoj napuštenoj kući bez prozora i vrata kod Benkovca.
- Noći su bile hladne i kišne te mi je prijatelj Božo Smolić slijedećih šest večeri pronašao prenoćište, istaknuo je Čavić, dodavši kako je posljednjeg dana propješačio čak 73.000 koraka ili točno 55 kilometara.
Prepreke i kušnje
Zahvalan je prijatelju Boži Smoliću iz Debeljaka koji ga je svakodnevno podupirao na njegovom putu, organizirao spavanja, bio logistika.
- Dakako i svojoj supruzi Klari koja je prezahvalna i dirnuta mojom žrtvom, Božinoj supruzi Marini te svima koji su pomogli na mojem hodočašću, poput Dina i Ivane iz Knina, reći će hodočasnik.
Te riječi podrške ohrabrile su ga da ustraje na putu prema cilju unatoč umoru, preprekama i kušnjama koji su se javljali s vremena na vrijeme.
- Međugorje nije stvar fizičke spremnosti. Međugorje je hrana za dušu, reći će hodočasnik.
Otvorite svoja srca
U Međugorju je sa suprugom Klarom te bračnim parom Smolić, koji su s automobilom došli po njega u Međugorje, posjetio Zajednicu Cenacolo - Bratovštinu “Polje radosti”.
- Zajedno smo slušali svjedočanstva štićenika bratovštine koja su nas iznova dirnula i potaknula neke nove odluke i želje u življenju vlastite vjere i odnosa s drugima, istaknuo je Šime, koji je na Brdo ukazanja u molitvi pješačio sasvim bos.
Šimi Čaviću je cilj prohodati oko 830 kilometara UNESCO-vom zaštićenom rutom Puta Svetog Jakova od Saint Jean Pied de Porta u Francuskoj do Santiago de Compostele u Španjolskoj
“Otvorite svoja srca!” - poruka je koju Marija uvijek daje hodočasnicima. Budite velikodušni prema Bogu. Dopustite mu da promijeni ono što mora promijeniti u vama bez ograničenja jer je hodočašće prigoda da dopustite Gospodinu da djeluje u vašoj duši, poručuje Čavić.
