Zbogom, dragi Željko
Danas nas je napustio naš dragi kolega, prijatelj i učitelj – Željko Šuštić.
Rijetki su ljudi koji obilježe neko mjesto na način na koji je to učinio Željko. Bio je bivši učenik Pomorske škole Zadar, gdje je maturirao davne 1977. godine, a od 1986. i jedan od njenih najomiljenijih nastavnika. Škola mu nije bila samo radno mjesto, bila mu je dom. U njoj je ostavio srce, znanje, dobrotu, a njezini hodnici, učionice i zbornica zauvijek će nositi njegov trag.
Željko je bio dijete Poluotoka, zaštitno lice Kalelarge, gdje je proveo najljepše dane svoje mladosti. Sjećanja na njega utkana su u svaki kutak tog dijela grada – u kamene ploče kojima je koračao, u osmijehe koje je dijelio, u susrete na ulici koje je oplemenjivao svojim tihim šarmom. Bio je dio gradske duše, nenametljiv, a opet prepoznatljiv – jednostavno Željko.
U našoj školi, bio je dobro srce zbornice – prisutan, pažljiv, uvijek spreman pomoći. Sve do 2022., kad nas je bolest prisilila da ga pustimo iz svakodnevnog okruženja, ali nikada iz naših misli. Nema školske aktivnosti koju nije pratio – od izleta do zabava, bio je s nama. I učenici i mi kolege cijenili smo njegovu dobrotu, njegovu mirnoću, njegovu tihu, ali snažnu prisutnost.
Brojne generacije pamtit će ga kao jednog od onih nastavnika koji ostaju – ne samo u uspomeni, već i u srcu. Iza njegovih blagih riječi krila se snaga karaktera, iza skromnosti – velika ljudskost.
Bio je duboko vezan uz svoju obitelj – roditelji, koji su preminuli nedugo prije njegove bolesti, sestra Matilda, nećakinja Marina, zet Mario i njihove djevojčice Tara i Emily bili su njegova najveća radost i oslonac. Bio im je više od ujaka – bio je ljubav, podrška i mirna luka.
U ime svih nas, iskrena sućut obitelji – sestri Matildi, nećakinji Marini, zetu Mariju i njihovoj djeci Tari i Emily.
Dragi Željko, hvala ti. Na svemu što si bio – kolega, prijatelj, učitelj, čovjek. Teško je reći zbogom, ali zato ćemo reći – vidimo se, u pričama koje ćemo i dalje dijeliti o tebi, u sjećanjima koja neće izblijedjeti, u svakom koraku po Kalelargi gdje ćemo te uvijek iznova sresti.
