Preminuo je Šime Rogić (89), kovač iz Ruplja, naselja u Općini Poličnik, koji je radni vijek proveo u Sloveniji, zadarskom Putu i Autotransportu. Cijeli život svakog 10-tog bio je na Benkovačkom sajmu i prodavao motike, sjekire i druge proizvode vlastitih ruku, izrađene pomoću vrućeg kovačkog čekića.
Zvuk čekića i nakovnja
- Ovaj zanat izuzetno volim. Naime, zvuk čekića i nakovnja je za mene nešto najljepše, često je govorio pok. Šime, koji u braku sa suprugom Ljubicom, rođenom Gusar iz Pridrage, ima petero djece koja su im podarila 18 unučadi i 7 praunučadi.
Stara je mudrost da bez alata, nema ni zanata. Naime, nekada je život bio nezamisliv bez kovača. Vješte ruke mogle su napraviti sve, no tim zanatom danas se bave rijetki. Naime, Hrvatska, vjerovali ili ne, danas ima samo pet majstora kovača, od toga jednog jedinog u Zadarskoj županiji.
- Kovački zanat spada u grupu starih zanata, bez kojeg se život i rad mještana jednog naselja, pogotovo poljoprivrednika, teško mogao i zamisliti, kazao je 44-godišnji Joso Vukša iz Sukošana, jedan od pet kovača u Lijepoj Našoj koji ima položeni ispit i diplomu majstora - meštra kovača.
Biti kovač u jednom selu do prije nekoliko desetljeća, bila je zaista velika čast.
- Bez kovača se i nije mogao zamisliti život seljaka. Kovač je bio ugledna ličnost, a kovačija mjesto gdje su se sastajali mještani i žitelji u okruženju, kaže Joso, koji je naslijedio obiteljski zanat od oca Ratka.
Tužno je čuti da se ovako star zanat polako gubi i da mu prijeti izumiranje, pa je tim više lijepo vidjeti i znati da još uvijek postoje zaljubljenici u taj posao koji ne odustaju tako lako. Poput Jose Vukše koji je nastavio kovački, obiteljski zanat.
- Uz pomoć svojih saveznika - vatre, čekića, kliješta i nakovnja, bilo je to nažalost nekada vrijeme kada se puno radilo, solidno zarađivalo i od ovog zanata se dobro živjelo. Sada je to već drugačije, poručio je Joso Vukša, koji sa suprugom Manuelom, ima dva sina, Tomislava i Juru.
Prave su motike one kovane od cirkularnog noža, jer s njima se može kopati i u kršu. Zna Joso Vukša što su prave motike i kako ih iskovati. Najveći je problem nabaviti kvalitetan čelik, zato koristi cirkularni nož, grije ga u kovačkoj peći i kuje u motiku na nakovnju.
Bez motike nema života
- Grijanje i kovanje su presudni za kvalitetu motike. Čelik mora biti dobro zakaljen, a kako to postići? Motiku treba klepati polako, a zatim oštriti turpijom ili kamenim brusom. Tada će trajati sto godina i rad s njom bit će pravi užitak, govori Josino kovačko, obiteljsko iskustvo.
Kovač je jedno od 60-ak zanimanja koje hrvatsko zakonodavstvo prepoznaje kao zanimanja temeljem kojega je moguće otvoriti pripadajući obrt.
- Naslijedio sam obiteljski posao. Zadovoljan sam jer moji sinovi, Tomislav i Jure, pokazuju interes za kovački zanat. Zato mirno spavam, poručio je Joso Vukša.
