Posljednja noć mjeseca listopada danas se već širom svijeta i u svim kulturama obilježava kao Halloween, kod nas malo nesretno preveden kao Noć vještica. Sam naziv Halloween je prema više istraživanja od kojih su neka provedena još u devetnaestom stoljeću, zapravo skraćenica od "All Hallow‘s Eve" ili večer uoči crkvenog blagdana Svih svetih. Navodno je do skraćivanja izraza došlo u Škotskoj, sredinom 16. stoljeća, odakle se proširilo britanskim otočjem, osobito u vremenu kad su škotski kraljevi dinastije Stewart zavladali i Engleskom. Ovaj je običaj također bio raširen i među Ircima, a kad su svi ti narodi pronašli novu domovinu s druge strane Atlantika prenijeli su ga tamo, gdje je postao opće prihvaćeno društveno događanje i kod mnogih drugih etničkih skupina.
Još u neolitiku
No tradicije štovanja ovog blagdana značajno su starije od kršćanskih vremena, posebice među Keltima. U Irskoj su primjerice otkrivena neolitska grobna mjesta čiji su položaj i orijentacija usklađeni s pozicijom Sunca na zadnji dan listopada, ili blagdan Samhaina kao glasi najstariji i najpravilniji naziv ove svetkovine. Podrijetlo izraza neki istraživači vide u spajanju staroirskh riječi "sam" (ljeto) i "fuin" (kraj), dakle kraj ljeta, dok drugi upozoravaju da je u keltskom kalendaru ljeto završavalo u kolovozu te da je korijen riječi Samhain u izrazu "samani" u značenju skupština ili jednostavno - okupljanje...
Postoje i zabilješke o srodnim svetkovinama među drugim europskim nareodima. Tako najstarije pisane zapise o obredima i svetkovinama u ovo doba godina nalazimo kod rimskog pisca Ovidija. On opisuje svetkovinu koju su Rimljani zvali «Oktobarski konj» i priređivala se u čast boga Marsa koji je s ovim dobom godine povezan preko astrološkog znaka škorpiona. Na Marsovom polju održavala bi se utrka zaprega i konj iz pobjedničke zaprege bio bi kopljem žrtvovan Marsu, za osiguranje dobre žetve. Potom bi mu se odrezali glava i rep, a glava bi se ukrasila hljebovima kruha. Za glavu bi se tad borili mladići iz dva nasuprotna rimska kvarta. Pobjednici bi imali pravo odnijeti glavu u svoju četvrt i tamo je svečano izložiti. Rep bi se, pak, odnosio u Regiju, gdje je u davno doba bila palača rimskih kraljeva te bi se objesio iznad ognjišta. Krv što bi kapala iz repa, skupljale su Vestalke, svećenice boginje ognjišta i čuvale je do travnja kad bi se rabila za obredno proljetno čišćenje stoke.
U starom Rimu
Postoje i zabilješke o srodnim svetkovinama među drugim europskim nareodima. Najstarije pisane zapise o obredima i svetkovinama u ovo doba godina nalazimo kod rimskog pisca Ovidija. On opisuje svetkovinu koju su Rimljani zvali «Oktobarski konj» i priređivala se u čast boga Marsa koji je s ovim dobom godine povezan preko astrološkog znaka škorpiona. Na Marsovom polju održavala bi se utrka zaprega i konj iz pobjedničke zaprege bio bi kopljem žrtvovan Marsu, za osiguranje dobre žetve. Potom bi mu se odrezali glava i rep, a glava bi se ukrasila hljebovima kruha. Za glavu bi se tad borili mladići iz dva nasuprotna rimska kvarta. Pobjednici bi imali pravo odnijeti glavu u svoju četvrt i tamo je svečano izložiti. Rep bi se, pak, odnosio u Regiju, gdje je u davno doba bila palača rimskih kraljeva te bi se objesio iznad ognjišta. Krv što bi kapala iz repa, skupljale su Vestalke, svećenice Boginje ognjišta i čuvale je do travnja kad bi se rabila za obredno proljetno čišćenje stoke.
Mutna sjećanja na te davne razuzdane svetkovine preživjela su i u nekim krajevima Hrvatskoga Zagorja gdje postoje priče o takvim običajima u vrijeme kad počinje «duga noć», što nam pokazuje da su tamošnji stanovnici ili dio njih imali veze s ljudima koji su živjeli daleko na sjeveru gdje se to u ovo doba godine počinje događati.
Moderne svetkovine
Oživljavanjem modernih poganskih i wiccanskih pokreta, porastao je i interes za ovo svetkovanje koje se povezuje s uspostavom ravnovjesja u odnosima u prirodi predstavljenima Bogom i Boginjom. Poput starih Kelta ili Rimljana nekad i danas se obilježavanje ovakvih datuma opravdava očuvanjem harmonije između čovjeka i prirode koju je moderni razvitak života prilično zanemario. Tako se uz komercijalnu proslavu koja je u većini anglosaksonskih zemalja već duže vrijeme uobičajena kao i mnoge druge vjerske i civilne svetkovine, već duže od stoljeća polagano izgrađuje i jedan sustav koji na Samhain gleda kao na vjersku svetkovinu. Je li bolje važne datume u životu Zemlje obilježavati i na komecijalan način, nego ih skroz zapustiti? Pišući o rimskim običajima u ovo doba godine Richard Cavendish zaključuje:
"Svetkovine poput ove izvođene su dugo pa čak i u vrijeme kad se zaboravilo kako i zašto su ustanovljene. Kad je Ovidije napisao knjigu o njima, početkom prvog stoljeća nove ere, često je morao pri pojašnjenju postupaka pribjeći nagađanju. Ali one su održavane i držalo ih se potrebnim za sigurno očuvanje rimske države, zato što su ‘uspijevale‘."
Vrijedi spomenuti i da je prvi organizirani Halloween party u Zadru održan 1997. u nekadašnjem Irish pubu "Dubliner", naravno, 31. listopada...
