I na lokalnoj razini brojna pitanja, poput neizglasavanja proračuna Gradskog vijeća grada Zadra, otvaraju šire rasprave o političkom procesu i društvenim trendovima. Izvanredni profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, Krešimir Krolo obrazložio je te dinamike i njihovu važnost za budućnost grada.
Kada je riječ o nadolazećim parlamentarnim izborima, Krolo je komentirao kako se suočiti s određenim ideološkim podjelama i političkom apatijom. Dodatno, dublje je analizirao političku retoriku i njezin utjecaj na percepciju politike među građanima, naglašavajući trendove populizma i negativne selekcije političara kao izazove suvremene političke scene. Osim toga, razgovarali smo i o problemu niske izlaznosti na izbore te mogućim načinima kako potaknuti veće sudjelovanje građana u političkom procesu.
Arsenali psovki - standardan vokabular
Kako generalno komentirate stanje u Gradskom vijeću grada Zadra i opetovano neizglasavanje proračuna?
- Koliko god stanje bilo na prvu ruku kaotično i problematično u smislu “tvrde kohabitacije” koje stranke i vijećnici imaju u ovom sazivu, dobro je da se ipak odluke više puta pretresaju i da se stvari ne izglasavaju samo inercijski ili prema stranačkoj stezi. Svaki proces u izgradnji demokratske kulture je težak i mukotrpan, a osobno sam stava da javnost treba navikavati na višestrukost ideoloških i upravljačkih perspektiva. Naravno, ukoliko blokada proračuna postoji, kao što je recimo trenutno slučaj u američkom kongresu, isključivo po tvrdoj stranačkoj ili ideološkoj liniji, onda sve to skupa hrani percepciju kako je predstavnička demokracija postala disfunkcionalna i interesna priča. No, alternative koje se nude mahom su još gore.
Može li se to promatrati kao dio predizborne kampanje?
- Ne bih rekao jer kriza, ako ćemo je tako zvati, postoji praktički od prvog dana saziva, a sada je samo malo više artikulirana jer sigurno ne pomaže činjenica da je počelo nadmetanje za vidljivost u javnom prostoru prema ciljanom biračkom tijelu.
Smatrate li retoriku gradskih vijećnika primjerenom za političku arenu?
- Retorika je, meni osobno, već dugo ispod svake razine onoga što očekujem od parlamentarnih predstavnika, ali i osoba koje imaju različite upravljačke pozicije. No, riječ je o problemu koji nije samo lokalan ili nacionalan, već o problemu koji je postao globalan s usponom različitih ‘ad hoc’ populističkih pokreta i ličnosti zadnjih 10 godina, i koji je svoj momentum dobio zahvaljujući personaliziranom stilu i algoritamskim preferencijama komunikacije na društvenim mrežama. Sve što je odmjereno, argumentirano, smireno i racionalno percipira se ili kao dosadno, ili kao nedovoljno hrabro, dok su arsenali psovki i “udarci ispod pojasa” postali standardan vokabular i na najvišim državnim razinama. Suludo je onda očekivati da će i gradski vijećnici pokazati drugačije standarde. Ovome bih još i pridodao možda najkonkretniju krizu vezano za predstavničku demokraciju, a to je i negativna selekcija. Ni mi, a ni stranke, ne biramo (više) najbolje od najboljih, već one koji su dovoljno ambiciozni i uporni, no bez drugih kvaliteta s kojim bi mogli odgovorno obavljati javne funkcije. Doduše, postoji i teorija vezana za vodstvo grupe koja kaže da je kriva pretpostavka da zajednica bira iznadprosječnog pojedinca da vodi ili upravlja, već da se ide za osobom koja predstavlja prosjek vrijednosti grupe. Prema toj logici, onda je sve što gledamo po tom pitanju i zrcalno stanje našeg društva ili zajednice.
Poigravanje s pravnim temeljima države
Hoće li prema Vašem mišljenju SDP-u, odnosno lijevoj koaliciji, “saga” oko grafita na Bulevaru pomoći ili odmoći, kako općenito glasačko tijelo reagira na ideološke podjele u suvremenom društvu, posebice mlađe?
- Teško je dati precizan odgovor jer se puno toga promijenilo u proteklih nekoliko tjedana pa su skroz drugi parametri ušli u političku arenu. Vidimo da postoji cijeli niz zanimljivih saveza i identitetskih “šaranja” po tom pitanju, tako da u ovom trenutku, što se tiče parlamentarnih izbora, ne bih rekao da ta cijela priča ima težinu koju je možda imala prije raspusta Sabora i početka predizborne kampanje.
Vidite li poveznicu između toga što predsjednik Milanović krši Ustav namjerom da se kandidira za premijera i što primjerice gradski vijećnik Daniel Radeta (SDP) za vijećničkom govornicom optužujući pročelnika i saborskog zastupnika da su znali za slučaj pedofilije krši zakonsku odredbu o zaštiti žrtava tijekom sudskog postupka? Dolaze li rijeke pravde ili kaosa?
- Problem takvih pristupa jest što sutra praktički daje legitimitet svima da se igraju s ustavom i zakonima kako im odgovara, odnosno ako već i postoje stranke i političari koji krše ili svojevoljno tumače ustavne odredbe, očekujete od trenutno najjače opozicijske stranke da jasno stoji na braniku ustavno-pravnog poretka. Ovako to sve skupa izgleda kao plijen dvaju političkih behemota, dok se prosječni građanin može samo pitati kakve će dugoročne posljedice izaći iz takvog poigravanja s pravnim temeljima države.
Milanovićeve kalkulacije dovele do gubitka vjerodostojnosti
Deveta izborna jedinica nerijetko se smatra utvrdom HDZ-a, no neki analitičari kao snažnu prijetnju tome vide Enija Meštrovića, odnosno Ričarda nezavisnog, ali i Akciju za promjene. Kakve su Vaše prognoze?
- Nažalost, pokušaj da dam nekakav suvisao odgovor više bi spadao u domenu gatanja, nego analize jer se ne raspolaže s adekvatnim podacima. Ono što možemo gledati na nacionalnoj razini možda se preslika i na devetu izbornu jedinicu jer se u javnosti trenutno nastoji postaviti (lažna) dilema “ili mi, ili oni”. U takvoj situaciji obično nastradaju manje stranke i inicijative, no, kao što rekoh, stvarno je nezahvalno prognozirati bez nešto konkretnijih podataka.
Kako će ujedinjavanje ljevice utjecati na izborne rezultate?
- Neke pomake već vidimo, no pitanje je je li dovoljno i da se ozbiljno ugrozi vladajuća opcija. Ostaje dojam da se možda ispuhao efekt Milanović, dobrim dijelom jer se previše kalkuliralo u cijelom ovom političkom igrokazu, pa je došlo do gubitka vjerodostojnosti. Mišljenja sam da će puno važnije biti kako će to ujedinjavanje izgledati nakon što izbori završe jer je riječ o ideološkom šarenilu koje u praksi ima male šanse zaživjeti sa zajedničkim upravljačkim pristupom i programom.
Apatija i rezigniranost
Desne stranke imaju primjetno manje žena na listama, što to govori o stanju u društvu?
- Rekao bih da je kod izrazito desnih stranaka riječ o očekivanom stanju, no da kojim slučajem stranke centra, lijevog-centra ili centra pokazuju sličan obrazac, onda bismo možda mogli govoriti o retradicionalizaciji rodnih uloga. No, prema recentnim sociološkim istraživanjima, nisu primjetni obrasci koji su bili znatno izraženiji u ratnim, privatizacijskim i općenito tranzicijskim devedesetim godinama prošlog stoljeća.
Velik je problem slaba izlaznost na izbore, na koje se načine to može mijenjati?
- Slaba izlaznost je problem koji postoji već godinama i jako ga je teško mijenjati ako paralelno sa slabom izlaznošću imate i nisko povjerenje prema političarima i strankama te drugim institucijama predstavničke demokracije. No, osim nepovjerenja, isto se tako godinama radilo na tome da se ne motivira građane za sudjelovanje u političkom životu, pa je posljedično izostala i ideja osnaživanja političke pismenosti i participacije. Dakle, promjene su tu moguće, ali treba otvoriti kanale za što veće sudjelovanje građana u procesima odlučivanja, ali i omogućiti kvalitetno informiranje o važnim društvenim temama. Čak veća izlaznost na izbore ne bi trebala biti poseban cilj, već bi to bio rezultat iskrenog i transparentnog otvaranja prema građanima, ali jako se malo po tom pitanju napravilo jer apatija i rezigniranost posebno odgovaraju onima koji favoriziraju status quo.
