Prvi krug lokalnih izbora donio je uobičajeno nisku izlaznost na izborima u cijeloj Hrvatskoj. Zadar i Zadarska županija, po tom pitanju nisu ovaj put bili iznimka, čak su bili i ispodprosječne izlaznosti na razini cijele Hrvatske koja je iznosila 43,58 posto. Ovi izbori su pokazali u kolikoj mjeri građani ne mare za izbor političkog vodstva na lokalnoj i regionalnoj razini i kako se unatoč atmosferi u društvu, koja je upućivala na možebitne promjene, za sad ništa značajno nije izmjenilo. No, ključno je pitanje, koje je još jednom isplivalo nakon zatvaranja birališta, na koja će neki birači ponovno 1. lipnja, što ne valja s funkcioniranjem demokratskog sustava kod nas i zašto u narodu nema svijesti o tome kako je potrebno sudjelovati u odabiru smjera u kojem ćemo kao društvo ići. Cjelokupna problematika svojevrsne apatije oko politike i izbornih ciklusa bila je povod za razgovor s našim sociologom i profesorom na Sveučilištu u Zadru, Svenom Marcelićem koji je dao svoju interpretacije ‘’u čemu je kvaka’’.
Lokalni izbori slabo doživljeni
1. Gledajući općenito, što u sociološkom smislu, znači kad većina birača odluči ne iskoristiti svoje pravo glasanja i koliko to govori o stanju demokracije kod nas?
To prije svega znači da nisu motivirani za izlazak, dobrim dijelom vjerojatno i zato što politiku na nacionalnoj razini percipiraju kao važniju. Osobno, takvu situaciju smatram štetnom jer ukazuje na to da ljudi nemaju viđenje politike kao nečega što im može pomoći utjecati na neposrednu okolinu u kojoj žive, ali s druge strane treba imati na umu i da je više od petine jedinica lokalne samouprave imalo samo jednu kandidaturu, što znači da su lokalni izbori generalno slabo doživljeni. Dakako, to nije svugdje isto, ali je očito da postoji manjak volje za sudjelovanjem. Smatram da bi, paradoksalno, trebalo smanjiti broj gradova i općina kako bi ljudi osjetili da je ulog veći.
2. Je li niska izlaznost i općenito manjak zanimanja za politiku posljedica prevelikog životnog komfora i udobnosti pojedinca u današnjem svijetu to jest koliko su današnji građani bliski antičkom poimanju izraza idiot?
Prije svega treba vidjeti da izlaznost nije jednako niska na svim izborima. Nacionalni izbori, oni za Sabor i predsjednika, privlače puno veću pažnju i snažnije motiviraju ljude na izlazak od lokalnih. Osim toga, u Hrvatskoj postoji iznimno niska razina povjerenja u političare, što se može redovito vidjeti u istraživanjima na nacionalnoj razini. Sabor, Vlada i stranke su tamo redovito pri samome dnu, percepcija korupcije je visoka i vjerujem da pitanja komfora nisu toliko relevantna koliko osjećaj da se ljudi susreću s privilegiranom kastom protiv koje malo što mogu promijeniti.
Hrvatska politika sredstvo nesposobnih i netalentiranih
3. Često se birači vode tezom ‘’svi su političari isti’’. Koliko je porazna izlaznost rezultat manjka kvalitetnih ljudi u politici i koliko to smanjuje motivaciju za izlazak na birališta?
Moj je stav, koji često ponavljam, da je politika u Hrvatskoj način da se ljudi lišeni talenta i sposobnosti dokopaju funkcija i s njima povezanih nagrada (materijalnih i simboličkih) do kojih inače teško da bi mogli doći. Dovoljno je vidjeti kolike su plaće načelnika jedinica lokalne samouprave, čak i onda kad se radi o onim najsiromašnijim i najslabije razvijenim. S druge strane, možemo pratiti i poriv ljudi iz društveno cijenjenih sfera, poput liječnika, sudaca i sličnih, kako se redovito guraju u politiku. Nažalost, u Hrvatskoj je stanje takvo da se političarske pozicije poimaju kao ultimativni uspjeh. Pred nekoliko mjeseci sam jednom političaru, koji me uporno prozivao za to da spremam kandidaturu jer sam javno kritizirao negativne pojave u gradu, morao javno medijski objašnjavati da se čovjek može ostvariti i mimo politike.
3. Kako komentirate teze nekih kandidata na ovim izborima koji jednostavno kažu kako ljudi nisu izašli jer je bilo puno izbornih ciklusa u zadnjih godinu dana i da su jednostavno zasićeni svime?
Izlaznost nije bila bitno drugačija u odnosu na prethodne lokalne izbore, tako da ta teza ne drži vodu.
Volja većine je nebitna ako se zaobiđe
4. Mislite li kako su dobitnici ovih izbora dovoljno osvijestili ovako kritičnu stopu izlaznosti ili se povode za svojim rezultatom unatoč tome što to na neki način ipak nije volja većine?
To tek moramo vidjeti, iz barem tri razloga, Prvo, izbori još nisu gotovi, iako ne ukazuju na neizvjesnost. Drugo, izbori su legitimacija kroz proceduru i izlaznost je tu nebitna, jer mandati su podijeljeni i to je ono što imamo u sljedeće četiri godine, a jedino je sad pitanje njihovog rasporeda (ne zaboravimo da je Modrić tražio prebrojavanje) i toga hoće li netko iz oporbe pristati biti ta jedna ruka, ili dvije ako Modrić uspije u prebrojavanju, koja će nedostajati HDZ-u za većinu u Gradskom vijeću. I treće i konačno, baš je Zadar grad u kojem smo na jednim prethodnim izborima mogli vidjeti da je volja većine nebitna ako se nađe načina da se ona zaobiđe.
Zbog slabe izlaznosti umjesto građana, kazniti političare
5. Smatrate li da bi trebalo novčano kažnjavati one koji ne odluče izaći glasovati? Koliko je to učinkovit način i prisiljava li se pojedinca na nešto što možda ne želi učiniti?
Apsolutno ne smatram da bi takve mjere trebale postojati. Ukoliko nitko od postojećih političara ne može motivirati glasače da izađu na izbore onda za to ne treba kažnjavati građane. Radije sam za to da se broj mjesta u Gradskom vijeću progresivno smanjuje pa tako za svakih deset posto izlaznosti manje imamo jedno vijećničko mjesto manje. Tom logikom na ovim bi izborima bilo izabrano 20 političara, sedam mjesta bi ostalo prazno, a umjesto građana kaznilo bi se političare. A čisto, ako vas zanima kako bi tada izgledalo vijeće HDZ 10, SDP 5, Žuvela i Ričard po 2 i Biloglav 1 mandat, što znači da bi HDZ, da dođe do 14 ruku, morao pregovarati puno više i postizati znatno veći konsenzus. Ali s obzirom na to da politički sustav kroje političari, to se neće dogoditi.
6. Može li se na druge načine potaknuti ljude na izlazak na izbore? Kao na primjer odredba da dan izbora mora biti na radni dan ili slično?
Jedini način da se ljude potakne na izlazak na izbore je da ljudi vide smisao u izlasku na izbore. Prtljanje s danima bi samo unijelo dodatne nejasnoće, a najbolja stvar s lokalnim izborima je baš to što su to jedini izbori za koje se konkretno zna kad su. Recimo, 2029. će se održati 21. svibnja.
U drugom krugu moguća još slabija izlaznost
7. Drugi krug lokalnih izbora zakazan je za 1. lipnja kad opet slijedi produženi vikend zbog blagdana. Možemo li očekivati i još nižu izlaznost ljudi?
Mislim da će biti slična onoj u drugom krugu proteklih izbora, a možda i malo niža upravo zbog produženog vikenda.
8. Bilaver je osvojio više od 3 i pol tisuće glasova više od njegove liste, dok je Erlić u Zadru imao više od tisuću glasova od svoje liste, a Žuvela oko tisuću i dvjesto glasova više od svoje liste. Što to govori o našim biračima i političkoj kulturi kod nas? Kako je moguće da HDZ-ovi nositelji osvoje ovoliko glasova više od svojih lista?
Objašnjenje je vrlo jednostavno - ima više lista, nego što ima kandidata jer kandidati moraju skupiti potpise, a listu možete predati bez njih. U Zadru je tako, konkretno, Ričardova lista bila treća po broju glasova, a on nije bio gradonačelnički kandidat. Dakle, njegovih nešto više od dvije tisuća glasova za listu se drugačije rasporedilo u gradonačelničkim izborima i nešto je dobio Erlić, nešto Radeta, nešto ostali.
9. Što znači za jedno društvo, kad mu se u nominalno demokratskom uređenju,gdje se dosta toga svodi na volju većine, političko vodstvo postavlja na osnovu manjine dok je većina amorfna i nezainteresirana? Gdje to vodi?
To znači da društvo ostavlja jako puno prostora za korupciju i nesrazmjerno veliku moć u rukama ljudi koji je najčešće nisu zaslužili, a vodi upravo prema privilegiranoj političkoj kasti koja svoje privilegije doživljava kao normalne. Je li u pitanju neki lokalni načelnik koji troši desetke tisuća eura na reprezentaciju (što je ljepši naziv za obžderavanje na račun poreznih obveznika), bivši ministar koji je nakon prigovora javnosti da je naručio vrlo skupi automobil zavapio “pa neću se valjda voziti u kočiji” ili pak predsjednik i premijer koji na trivijalne događaje dolaze u kolonama skupih modela Audija. To je sve pokazatelj što se događa kad imamo nesrazmjer između privilegija i zasluga. Ali, s druge strane, to je i ono što je većina izabrala, a ja to uglavnom promatram sa strane i komentiram s darvinističkih pozicija.
