Što se događa u zadarskoj trgovini Zare, svjetske modne korporacije Intidex, koja se kune u empatiju, inkluziju i brigu za ljude. Sudeći prema iskazima tamošnjih zaposlenika, ove korporativne floskule ne vrijede i za same zaposlenike tvrtke, koji se, kako sami ističu, tretiraju kao potrošni materijal - jeftin, zamjenjiv i idealno šutljiv. Zadarska poslovnica, kako kažu zaposlenici koji su u strahu od korporativne odmazde htjeli ostati anonimni (podaci poznati redakciji, op.a.), nije obična trgovina već poligon, ne samo za psihofizičko iscrpljivanje već i kršenja konkretnih, zakonom zagarantiranih, prava te nekoliko točki Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu. zaposlenici su, naime, otvorili nešto što lokalni ogranak megafirme INTIDEX očajnički želi zadržati zatvorenim - vrata zadarskog dućana u kojem epidemija ukliještenih leđa, kršenje radnih i studentskih ugovora i rad na temperaturama iznad 35 stupnjeva nisu obične greške u sustavu, nego dio sistema.
"Za sve su krivi radnici"
- Ponižavanje, verbalno zlostavljanje i povrede dostojanstva samo su neke od iznimno čestih negativnih pojava. Osim neviđene toksičnosti i neljudskog ophođenja, bilo je više slučajeva da se radnicima rade problemi oko isplate plaće, samo da bi se za to kasnije okrivilo njih same, ističe zaposlenica u zadarskoj Zari, koje ćemo, za potrebe članka, nazvati Karla.
- Radnici iz dnevne smjene koriste pogrdne nazive za pojedine radnike, a važno je napomenuti da u sustavnom vrijeđanju aktivno sudjeluju i voditelji. Pogrdna imena vidno ostavljaju posljedice na psihičko stanje onih radnika koje se sustavno vrijeđa, istakao je (nazovimo ga) Ivan.
Noćne smjene test izdržljivosti
Ljeti, noćne smjene postaju test izdržljivosti. Klima uređaji se ne pale, pa se temperature u zatvorenom prostoru penju i do 35 stupnjeva. Fizički rad pod tim uvjetima nije samo opasan po zdravlje, već direktno krši Zakon o radu koji navodi da je poslodavac dužan noćnim i smjenskim radnicima osigurati sigurnost i zaštitu u skladu s naravi posla koji se obavlja.
- Radnici (a pogotovo radnice) su padali u nesvijest u mnogo navrata, jer su ljeti prisiljeni raditi na iznimno visokim temperaturama u zatvorenom prostoru. Nikakva vrsta hlađenja nije prisutna jer se naši apeli da se klima upali i za noćnu smjenu, kada nema kupaca, glatko odbijaju. Za ovakve slučajeve se zna već duže vrijeme, a ništa se ne poduzima, ističe Karla.
- Ljeti su uvjeti rada nehumani. Očekuje se od radnika da obavljaju fizički rad noću u temperaturama oko 35 stupnjeva bez klime. Zara odbija uložiti resurse u poboljšanje uvjeta rada za radnike, jer na njih gleda kao na robove. Paljenje klime nije veliki trošak za tako veliku firmu. Također na ugovoru je propisana maksimalna težina tereta za dizanje od 10-ak kila, dok je stvarna težina određenih paketa preko 20-30 kila, kaže Ivana.
Fizički segment posla mnogo teži od onog u ugovoru
Zaposlenici se osjećaju prevareno i izrabljivano, jer, kažu, fizički segment posla je znatno teži od prvotno dogovorenog, što će kod mnogih ostaviti trajne posljedice na zdravlje, primarno leđa.
- Prisiljavaju nas dizati 2 do 3 puta teže terete nego što je nama propisano kao maksimalna težina koju po ugovoru smijemo nositi. Trajna oštećenja leđa su u Zari gotovo zagarantirana. Svojim izrabljivanjem nam narušavaju kvalitetu cijelog života, valjda žele da ih se sjećamo i u 60-ima. Osim zdravstvenih rizika u fizičkom smislu, radnici su izloženi i psihičkim zlostavljanjima u vidu omalovažavanja i nabijanja nepotrebnog presinga. Često viđeni model je postavljanje nerealnih ciljeva, pa kažnjavanje "neuspjeha" privremenim uskraćivanjem ili odgodom pauze, kako bi nas držali u pokornosti. Svjedoci smo i rasizma, prije nekoliko mjeseci se za jednog kolegu crne rase koristio izraz "čokoladni", ni manje ni više nego od strane nadređene osobe, svjedoči Karla.
Nervni slom zbog verbalnog zlostavljanja
- Više puta sam doživjela nervni slom radeći u Zari. Premda po prirodi jesam osjetljiva osoba smatram da nitko na radnom mjestu ne bi trebao doživljavati taj nivo nepošovanja i neljudskosti. Često se koriste iznimno pogrdni nazivi, a pristup jedne nadređene osobe bio je blago rečeno neprofesionalan. Također postoji ogroman kontrast u tretmanu zaposlenika. Nekoliko me puta njihovo ophođenje dovelo do suza, ističe Anastazija.
- Previše puta sam doživio ponižavanje i vrijeđanje. Ovdje je uobičajeno verbalno zlostavljanje i ogovaranje na temelju osobnosti, načina odijevanja, ili čak rase pojedinih kolega. Ni studentima nije mnogo bolje; postalo je normalno da se ugovori ne isplaćuju u propisanom roku. Ispriku ili preuzimanje odgovornosti od nadređenih za takve i slične situacije možete samo sanjati. Temperature su ljeti previsoke za noćnu smjenu. Uvjeti variraju od nepovoljnih do nehumanih, a radnici se često ruše od vrućine, u pravom smislu riječi. Za ovaj se problem već godinama zna, osvrt je Borne.
Lokalni manageri ne smiju razgovarati bez dopuštenja centrale
U nastojanju da dobijemo odgovore i od prozvane strane, telefonski smo stupili u kontakt sa zadarskom trgovinom Zara, međutim odgovorna osoba je ljubazno, ali odlučno, odbila nastavak usmene komunikacije. Istaknula je kako odbija davati usmene izjave bez konzultacija sa centralom. U Zari se očito odgovori ne daju bez dozvole, ali se mobbing, barem prema svjedočenju zaposlenika, provodi bez problema.
Centrala tvrdi da najviše brine o zaposlenicima
Centrala je u posljednji trenutak ipak reagirala na naš upit, naravno u formi PR-ovskog odgovora, ignorirajući konkretno postavljena pitanja.
- ITX kontinuirano prati i prilagođava radne uvjete kako bi osigurao zdravlje i sigurnost svih zaposlenika, osobito tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta, a ugovori o radu i interni postupci jasno definiraju sigurne granice opterećenja, uključujući maksimalne dopuštene težine. Naše vrijednosti temeljene su na inkluzivnosti, međusobnom poštovanju i istinskoj brizi za naše ljude. Potpuno smo posvećeni otvorenom dijalogu, kontinuiranim povratnim informacijama i proaktivnom unapređenju radnog okruženja. Osiguranje sigurnog, etičkog i podržavajućeg radnog mjesta ostaje naš temeljni prioritet, ističe centrala hrvatske Zare.
ITX-ov PR potpuno se oglušio na proživljeno iskustvo svojih zaposlenika, pa ga nije ni potvrdio, niti opovrgnuo. Tako smo ostali uskraćeni i za odgovor na pitanje koliko često anonimno provjeravaju rad svojih poslovnica i kontroliraju je li sve u skladu sa zakonima.
Možda će netko reći da je sve ovo prenapuhano. Da se ovdje ne radi o životu i smrti, već jeftinim trendovima brze mode. S druge strane, Zarini zapsolenici bi napokon trebali pobijediti vlastite strahove i prijaviti ove ozbiljne optužbe mjerodavnim institucijama kako bi ovaj slučaj dobio legalni epilog. Jer, ako se dokaže da ono što se događa iza zatvorenih vrata zadarske poslovnice nije niz nesporazuma, izoliranih incidenata ni "izazova u komunikaciji", već sustav zlostavljanja i izrabljivanja uz tonove top 40 playliste, netko bi napokon trebao odgovarati. Do tada, jedino što je već dokazano jest to da je industrija brze mode jedan od najvećih zagađivača naše planete, poguban za okoliš. Primjerice, kako navodi u svom izvješću Europska agencija za okoliš, za proizvodnju jedne pamučne majice, prema procjenama, potrebno je 2 700 litara pitke vode, količina koju jedna osoba popije u dvije i pol godine. Procjenjuje se i da su postupak bojanja i završna obrada u proizvodnji tekstila odgovorni za 20 posto globalnog onečišćenja vode. Već su ti podaci dovoljni da kupci počnu odgovorno promišljati kupnju odjeće i napuste koncept brze mode. Da se to i događa, potvrđuje činjenica da se u Europi otvara sve više second hand trgovina, a thriftanje (kupnja rabljene odjeće) mlađim generacijama polako postaje stil života.
