U Zadru ne postoji osoba koja nije čula za kultni frizerski salon Marlena, mjesto toliko poznato da je i 43 godine nakon otvaranja ostalo nezaobilazna adresa za brojne Zadrane i Zadranke željne vrhunske usluge. U salonu nas je srdačno dočekala Marlena Mašina, simpatična, vedroga duha, otvorena i komunikativna vlasnica salona. S osmijehom nam je ispričala svoju priču; kako je zapravo postala frizerka, što ju je motiviralo da otvori vlastiti salon i kako je uspjela prevladati sve izazove koji su joj se našli na putu.
Priznala nam je da gledajući unatrag, ne bi promijenila apsolutno ništa kada je u pitanju odabir njezinoga posla. Unatoč godinama, i dalje gaji snažnu strast prema frizerstvu, a njezina želja za radom i dalje ne blijedi.
- Sada kada sam u mirovini, imam svoj ritual koji prakticiram svakodnevno. Ujutro u 7, redovito odlazim na svetu misu u Arbanase. Nakon mise, volim prošetati do grada i posjetiti tržnicu. Uživam u atmosferi, razgledavam štandove i pronalazim svježe namirnice. Onda malo svratim do salona da vidim kakva je situacija. I dalje osjećam povezanost sa salonom i drago mi je što imam priliku ostati u kontaktu s ljudima koji su mi bili dio svakodnevnoga života tijekom dugogodišnje karijere, ispričala nam je Marlena.
Strast za frizerstvom
Kazala nam je kako ne podnosi ravna šišanja, a zaljubila se u frizerstvo baš zbog mogućnosti da kosi udahne život, da joj pruži slobodu i pokret. Obožava kada se vidi vjetar u kosi, kada svaki pramen ima svoj karakterističan pad i volumen. Njezina strast prema frizerstvu rodila se još u ranim godinama njezinoga života, a jedan odlazak k frizeru bio je ključni trenutak kada je spoznala da je to njezin poziv.
- Moja je mama patila da imam dugu kosu, a u 4. razredu osnovne škole prvi sam put ušla u frizerski salon. Sestra mi je imala
prijateljicu Gordanu koja je radila u Zadruzi i sve me toliko fasciniralo da sam se poželjela baviti time. Nakon završetka osnovne škole pauzirala sam godinu dana i onda sam upisala frizersku školu. Morala sam dobiti potvrdu da negdje radim da bih uopće upisala srednju školu za frizerku, to je sve bilo drugačije i rigoroznije nego danas. Tata mi je govorio da upišem gimnaziju, ali ja sam silno htjela biti frizerka. Imala sam sreću da me tata na kraju itekako podržavao u toj odluci jer je vidio da to volim i želim svim srcem, istaknula je Marlena.Svjesna svojih ambicija, upustila se u edukaciju i stjecanje potrebnih vještina. Put nije bio nimalo lagan i glamurozan, ali njezina odlučnost nije popuštala ni u najtežim trenutcima.
- Uvijek nalazim nešto lijepo u svom poslu. Slušam svoje mlađe kolegice, kao i bivše djelatnice, koje se ponekad žale na posao. Evo ja još uvijek, nakon 43 godine rada, zaista ne mogu to reći. U nekim je životnim trenutcima bilo jako teško biti obrtnik, ali Bog mi je dao snage da prihvatim sve izazove, nešto naučim iz njih i krenem dalje. I blagoslovio me time da je nova šefica Anamarija lijepo preuzela salon, da odlično radi i da ga profesionalno vodi, a ja se sada osjećam kao pripravnica ovdje ha-ha, našalila se Marlena.
Put od zaposlenice do obrtnice
Povjerila nam je da će uvijek biti zahvalna svojoj nezaboravnoj mentorici Mandici. Ona je bila jedna od ključnih osoba u njezinom životu, jer joj je pružila ne samo temelj za posao - znanje i vještine frizerstva, već je utkala još veću strast za frizerstvom u njezinu dušu. Mandica je davno podijelila s Marlenom savjete koji su ostali duboko utisnuti u njezino sjećanje i kojih se i danas pridržava s poštovanjem.
- Prvi je da s klijentima u salonu moraš uvijek biti na ‘Vi‘. A drugi je da čak i najmanje dijete koje kroči u salon, mora biti naš najvažniji klijent. Kada im ostvarimo željenu frizuru, to će im ostati urezano u pamćenje cijeloga života. Uvijek te riječi nosim sa sobom kao podsjetnik na važnost pristupa i kvalitete usluge prema svojim klijentima, kazala je Marlena.
Nekoć je u Zadru bila nemoguća misija nabavka četki i kapa za izvlačenje pramenova, ali zato je Marlena redovito putovala u Italiju kako bi nabavila potrebnu opremu za svoj salon. Italija joj je postala izvor inspiracije, ali i izvor edukacije. Svojim neprestalnim usavršavanjem i inovativnim pristupom frizerstvu uspjela je postati jedna od najtraženijih frizerki u Zadru.
- Redovito sam pratila talijansku televiziju kako bih naučila tehniku od talijanskih frizera koji su koristili razne četke za feniranje. Moja šefica nije voljela četku jer je proces feniranja s njom bio sporiji, ali ja sam se osjećala da što više toga znam, više ću toga moći napraviti i postići. I tako sam sama sebi dala dozvolu da krenem raditi samostalno, ispričala nam je Marlena.
Otvorenje vlastitoga salona
Krajem 1979. godine otvorila je svoj frizerski salon, a koncem 2006. godine odlučila je prijeći na novu lokaciju, napuštajući svoj dugogodišnji dom u Varoši. Nakon više od 14 godina provedenih na tom području, napuštanje Varoši donijelo je osjećaj melankolije i tuge.
- Svašta se prođe u to vrijeme, i dolazak radnica, i njihov odlazak, razni izazovi, zdravstvene poteškoće, krediti, ali i brojni predivni trenutci s klijenticama. Ali, i u svim teškim životnim trenutcima me spašavao posao, uz molitvu i zahvalnost, kazala je Marlena te nastavila:
- U ono vrijeme znala sam reći mojim curama: "Vi ste sad kao najbolji košarkaši. Možete otići gdje god hoćete." Ima sigurno 25 mojih bivših djelatnica koje su otvorile svoj salon, i meni je drago da sam im otvorila put. Nesebično sam se davala svakoj svojoj učenici i nije mi žao zbog toga, sve od prenošenja znanja do slanja na edukacije, naglasila je Marlena.
Što znači biti frizer?
Mnogi ljudi još uvijek podcjenjuju težinu bivanja obrtnikom, ne shvaćajući koliko to zahtijeva odricanja, ulaganja velikih napora, energije, čestoga žrtvovanja slobodnoga vremena i odmora kako bi bili na usluzi klijentima.
- Frizer nije samo biti frizer, moraš obratiti pažnju na klijentice, iskreno se zainteresirati za njihove priče, čak i onda kada tebi nije najbolji dan. Mjesec dana nakon što sam rodila sina, morala sam se vratiti na posao jer u to doba obrtnice nisu smjele imati porodiljni, tek nakon rata se situacija počela mijenjati. Četiri godine sam ja ovdje ulazila u 7 sati ujutro, odlazila u 20 sati, nikad nisam niti izlazila vani, a sve zbog otplate kredita za prostor. Ali, to je bilo ispunjenje moga sna. U tom radu, poslu, možda i dokazivanju, mislim da me samo ljubav prema tomu držala i održala, ispričala nam je Marlena.Imala je priliku raditi frizure za predstave u kojima su sudjelovali renomirani glumci poput pokojnih Ivice Vidovića i Špire Guberine. Također je bila zadužena za frizure na prvom Zadarskom festivalu, a oblikovala je frizure i za brojne zadarske revije. U Zadru je nekoć bilo mnogo butika, poput Drine i Zizi, za koje je stvarala posebne frizure koje su nadopunjavale modne kreacije.
- U jednu ruku bila sam ljubomorna na Zagreb jer je pružao veće mogućnosti. Ali, kasnije, kada mi se ovdje pružila prilika, onda sam krenula na razne edukacije. Počela sam raditi s L‘Orealom, a oni bi održavali seminare i skupove s preko 2000 frizera u Turskoj, Grčkoj, Londonu, Parizu... I to je bilo baš spajanje ugodnog s korisnim, naglasila je Marlena.
Ispričala nam je i kako je život u salonu nekada bio potpuno drugačiji nego danas.
- Nekoć je bilo puno ljepše, zabavnije i opuštenije. Bio je drugačiji ugođaj, a i ljudi su bili puno veseliji, dok se danas gubi duh zajedništva. Kada bi bilo vrijeme Božića i Nove godine, mi bismo počele raditi u 3 ujutro jer bi žene prije posla dolazile na frizuru, a nakon posla bi se išla dočekati Nova godina. To su bile krasne klijentice, divno je bilo provoditi vrijeme s njima. Mi bi tada mjesec dana radili doslovno konstantno. Danas se sve to promijenilo, a i žene sve češće dolaze na frizure. Jedino kod starijih klijentica ostala je nepromijenjena tradicija u vidu želje za trajnom frizurom za Božić ili Novu godinu, kazala je Marlena.
Danas su prioriteti mir i tišina
Oduvijek je gajila ljubav prema dizajnu interijera, no nikada se profesionalno nije posvetila toj strasti jer je bila potpuno zaokupljena svojim frizerskim salonom. Svoje slobodno vrijeme uvijek je rado posvećivala suprugu i dvojici sinova, prioritizirajući obitelj iznad svojih vlastitih ambicija.
- Danas me najviše privlače tišina i mir. Sjednem na biciklu, provozam se sat vremena. Volim šumu i ići sama brati šparoge, to mi je pravi odmor za dušu. Ljeto nikad nisam voljela, opterećuje me. Na kraju se sve svede na to da si miran u duši. A ja sam stvarno sretna da sam uspjela držati sve konce u rukama. Uvijek sam smatrala da radim sve najbolje za svoju obitelj, i iznimno sam ponosna na to što imam dva krasna sina i što ću dogodine proslaviti 50. godišnjicu braka, zaključila je Marlena.