Upravni odbor Udruge vinara Zadarske županije, proširen vinarima uključenima u projekt proizvodnje zajedničke Zadarske Maraštine, kao brenda regije, u iznimno reprezentativnom sastavu sastao se u vinariji Degarra nad Bokanjcem pod predsjedanjem Radoslava Bobanovića. Na dnevnom je redu bio daljnji dogovor oko zajedničke Zadarske Maraštine određene kao brend i prvo zajedničko vino kojem se želi dati poziciju ovdašnjeg ekvivalenta Graševini u kontinentu i Malvaziji u Istri, a i s ambicijom da upravo spomenuta vina zamjene, kada je u pitanju dominacija ovdašnjim ugostiteljskim i inim plasmanima. Naime mi smo još uvijek kraj u kojem su ta dva vina najkonzumiranija kraj svih ovdašnjih zlatnih i šampionskih vina i na domaćim i svjetskim smotrama.
Vinari su se također kao suorganizatori i odgovorni za Vinfest Benkovac dogovorili oko dopune pravilnika samog natjecanja, a osvrnuli i na skori vinski blagdan Martinje i kako ga ovdje obilježiti te pravilnik koji je EU nametnula vinarima oko označavanja vina. Informirani su o nastavku aktivnosti na katalogu ovdašnjih vinara i vinarija, a načeta je i tema mogućeg studijskog putovanja u druge vinske krajeve. Prihvaćeno je da će se i uz potporu županije, koju je najavio Danijel Segarić primiti i dogodine svjetske vinske pisce koji će boraviti u Dalmaciji i oblaziti vinare na temu - Roséa, kad je u ovom kraju skoro svaki profesionalac posegnuo i za takvim vinima, a konačno u Benkovcu u vinariji su u smislu masovne proizvodnje u bivšoj državi i bili pioniri s Benkovačkim roséom.
Kako i do kakve zajedničke Zadarske Maraštine
Predsjednik Bobanović informirao je o dosadašnjim potezima na plasmanu zajedničke Zadarske Maraštine za što su se prijavili Šime Kurtov Vinarija Karaba, Elvis Ninčević, Tome i Šime Škaulj, Dario Buljat, Vina Vinketa, Vinarija Fiolić, Degarra odnosno Mate Pestić i Dane Šulentić, KerVin odnosno Tomislav Glavić i PZ Masvin dakle Radoslav Bobanović i Željko Uzelac.
- Govorimo o načelno iskazanih 25.000 litara. U Humu na Sutli obavljen je razgovor i ovdje su četiri moguća modela zajedničkih flaša. Cijena je to povoljnija što je narudžba veća. Možemo na flašama imati grb odnosno amblem kojeg izaberemo kao zaštitni znak što poskupljuje bocu svega 10% ali je jako skup alat koji treba naručiti da bi se flaše tako formirale. No, možemo ići bez toga, a njega napraviti u papiru i vezati uz grlić boce. Ovdje smo da dogovorimo daljnje poteze. Oznake se znaju, imat ćemo zajedničku etiketu, ali na njoj će biti i svaka vinarija odnosno vinar zasebno s jačim slovima,...
Zaredala je velika rasprava u koju su se uključili najprije Dane Šulentić s prijedlogom narudžbe brandiranja od autoriteta za takav posao a Stjepan Vučemilović spomenu elaborat o brendiranju Maraštine kao Zadarske iz 2013. grupe autora s Agronomskog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta predvođenih Edijem Maletićem financiran od strane Zadarske županije koji se može i treba sada nakon 10 godina ažurirati. Pitanje etikete postavio je Dario Fiolić ali i otvorio temu - jedne zajedničke maraštine ali i zadržavanja vlastite. Dakle da li se u zajedničku ide sa svim količinama, kako su neki shvatili, ili se zadržava vlastita proizvodnja, a dio daje u zajedničku. On i Šulentić su istakli kako su postigli značajno brendiranje vlastite maraštine i ne misle od toga odustati, a u zajedničku bi ušli s određenim količinama. Bobanović je istakao ideju da se nekoliko ljudi od dizajna pozove da daju prijedlog etikete. Tomislav Škaulj istakao je kako jedna od četiri modela boca nije prikladna za punjenje, jer i Međimurci, koji su je odabrali za Pušipel, imaju s tim problema, pa se ona makar je reprezentativna eliminira iz mogućeg izbora.
Uglavnom u velikoj diskusiji vidjelo se da slijedi još dosta posla. Ono što je vrijedno je da su svi istakli da s plasmanom Maraštine nemaju nikakve probleme pa je sad gotovo nitko i nema, a kupci čekaju. Na to je onda išlo i pitanje zašto onda nju brendirati kad je sva prodana, ali i odgovor da će to potaknuti njenu daljnju sadnju i proizvodnju. Puno se raspravljalo i o kvaliteti s načelnim zaključkom da one ispod 80 bodova ne mogu biti u ovom pakiranju i brendiranju, da mora biti kvalitetna, suha (navesti dopušteni preostatak šećera) i osvježaajuća (s kiselinama ne manjim od 6) i sl. na čemu će se poraditi sa strukom i prof. Maletićem. Konačno valjat će odrediti i zajedničku cijenu.
Za još bolji, veći i pošteniji Vinfest
Potaknuti negodovanjem dijela učesnika pozabavili su se u Udruzi i dopunom pravilnika Vinfesta Benkovac a uvod je dao Stjepan Vučemilović:
- Jer Benkovac i Vinfest su naš vrhunac i valja učiniti sve da ga i dalje unaprijeđujemo. Činjenica je da neki vinari ponavljaju vina više godina pa da isto vino u više godina uzme i šampionsku titulu, a ljudi negoduju i traže da se to onemogući odnosno pravilnikom definira, na što je Bobanović odmah dodao, kako je istu misao sugerirao i Zadružnom savezu Dalmacije za Sabatinu, gdje je primijećeno da se nešto takvo često događa.
Uz opću suglasnost u diskusijama složili su se za dopunu pravilnika Vinfesta na način da se za vina otvorena odnosno u pripremi za puštanje u promet dopusti da se isto vino iste berbe smije pojaviti na smotri do tri puta, jer je konstatirano da sazrijeva i mijenja se, posebno s procesom dužeg ili kraćeg barikiranja i sl. a konačno zato jer je vino živa tvar. Kod vina na tržištu zatražit će se da se smiju kandidirati tek jednom. Konačno vino koje uzme šampionsku titulu u svojoj kategoriji ne smije se više kandidirati:
- Jer bih ja za svoj prošek, koji je bio šampion, mogao kao najbolje ocijenjen onda godinama uzimati titulu, istakao je Vučemilović.
Šampionska titula u svojoj kategoriji znači da neko vino može biti šampion vina u pripremi za tržište ali se opet pojaviti i kao vino na tržištu. Dogovoreno je da se otvorena vina odnosno ona u pripremi za tržište smiju pojavljivati samo do četiri godine starosti, dok za vina na tržištu nema limita.
- Time ćemo otvoriti prostor i dati i drugim vinarima priliku da se slave, zaključili su.
