Izložba Slobodne Dalmacije "80 godina u objektivu" otvorena je danas u podne u Gradskoj loži. Riječ je o putujućoj izložbi koja je prethodno bila postavljena u Zagrebu, a obuhvaća 94 fotografije nastale od 1943. do 2019.
Matko Biljak, urednik fotografije i fotoreporter Slobodne Dalmacije, započeo je kazavši kako u Zadru, naglasivši sjajnu fotografsku školu braće Brkan, Jose Špralje, Abdulaha Seferovića, Željka Karavide i Vladimira Ivanova nije jednostavan zadatak otvoriti ovakvu izložbu.
- Niti jedna svjetska agencija ne baštini ovakvu tradiciju kao fotoslužba Slobodne Dalmacije, zato mi zadatak nije bio nimalo jednostavan. Kako smo u digitalnom dobu, sve što je analogno nam se čini daleko i puno vrjednije pa smo na ovoj izložbi fokus dali fotografijama koje su rađene na srebru, klasičnoj analognoj fotografij, naglasio je Biljak.
Obični čovjek u fokusu
Sandra Lapenda Lemo, glavna urednica Slobodne Dalmacije, istaknula je da je Slobodna, danas više nego ikad, dokument vremena.
- Klik po klik, postali smo najjači nacionalni medij sa sjedištem izvan Zagreba. Čitatelja je, vjerovali ili ne, više od milijun i pol koji redovito posjećuju našu mrežnu stranicu i čitaju našu novinu. Jedni traže komentare naših kolumnista, drugi što se događa u njihovom malom mjestu u Dalmatinskoj zagori ili na otoku, treći koji vjerno prate Hajduka s nestrpljenjem čekajući svaku našu vijest s Poljuda. Sve se vrti oko običnog čovjeka i onoga što je njemu bitno. Jer, ono što mori malog čovjeka, mori i Slobodnu. Od samih početaka pa sve do danas, naša je glavna uloga bila biti odvjetnik i glasnik tih ljudi. Ni Slobodnu, a ni Dalmaciju nikad nisu impresionirale velike funkcije, već samo veliki ljudi, bili oni ribari i težaci, umjetnici ili IT stručnjaci. Informirajući običnog čovjeka, ali informirajući o običnom čovjeku i njegovom životu, problemima i mišljenju, utjecali smo na povijest Dalmacije, rekla je Lapenda Lemo dodavši da su kolijevka novinarstva i rasadnik talenta što potvrđuju i njihovi zadarski novinari.
Miroslav Ivić, direktor Poslovne jedinice Slobodne Dalmacije, kazao je kako s posebnim poštovanjem govori u Zadru koji je koljevka hrvatskog novinarstva osvrnuvši se na bogatu zadarsku novinarsku povijest.
Javna i osobna memorija
- Posebna mi je čast u ovom gradu, gdje je sve to nastalo, prisjetiti se kolega Jandre Širinića, ovdje prisutnog Abudlaha Seferovića i svih onih koji su stvarali tu zajedničku memoriju. Listajući i gledajući tih 26 tisuća brojeva i milijun fotografija ne mogu ne reći tri detalja koja su me se posebno dojmila. Prvi je strast, ne znam mjernu jedinicu za to. Pogledajte samo ono veselje dječaka nakon zgoditka Hajduka protiv Zvezde ili Seferovićevu fotografiju mornara i ljepotice. Drugi su emocije, pogledajte fotografiju ispraćaja rudara ili košarkaških legende Giergie i Ćosića i drugih. Treća stvar, ne znam ni kako se mjeri ljubav, ali to je neizmjerna količina ljubavi. Pogledajte fotografiju Oliverovog ispraćaja ili niz drugih koje pršte od ljubavi, govorio je Ivić zaželjevši svim svojim novinarima i fotoreporterima i ubuduće da ih, uz profesionalnost, prate ljubav strast i emocije.
Doajen novinarstva Abdulah Seferović Sefi emotivno je kazao da je sve natopljeno sjećanjima i značenjima - onim čega više nema, a još je nazočno.
- Prisjećam se nezaboravnih kolega Kabića, Pempeka, Damjanića, Kulušića. Ovo i jest i nije drukčije nego u novinama. Odvojeni od novinskih stranica i grafičke opreme, dobro poznati uradci nisu ništa izgubili od svoje ekspresivnosti. Njihovo se značenje nevjerojatno dobro uklapa u novo, galerijsko okruženje. Kako god okrenem, preplavljeni smo davnim danima i nostalgijom. Onim što je ušlo u javnu i osobnu memoriju! Nije Günther Grass tek tako napisao: "Što na tom svijetu, koji bi roman imao epsku širinu jednoga albuma fotografija", zaključio je Seferović te otvorio izložbu pred prepunom Gradskom ložom, brojnim zainteresiranim sugrađanima, predstavnicima Grada i Županije, kolegama i prijateljima.
Izložba ostaje otvorena do 12. ožujka.
