U svibnju godine 1797. francuska vojska pod Napoleonom učinila je kraj Mletačkoj republici, a s time je završila i njena skoro četiri stoljeća duga vlast nad Zadrom i većim dijelom istočne obale Jadranskoga mora. U novoj geopolitičkoj podjeli Europe koja je u to doba bila veoma dinamična, Dalmacija sa Zadrom kao prijestolnicom pripala je Austrijskom Carstvu, čiji je vladar ujedno bio i hrvatski kralj.
U to vrijeme u Zadru je živjelo oko 6.000 stanovnika, prema procjeni iz 1803., a vrijedi istaknuti da je tada na otoku Ugljanu bilo 2.900 žitelja. Na području gradske jurisdikcije, to jest okolice, Zadru je gravitiralo oko 40 tisuća ljudi, navodi Šime Peričić u “Povijesti Zadra u XIX. stoljeću”.
Uvoz hrane iz Bosne
U vrijeme Prve austrijske vladavine u gradu je također bio stacioniran veći broj vojnika, koji će se nakon francuske okupacije još i više povećati. To je, naravno, značilo da je trebalo sve te ljude i nahraniti zbog čega je porastao uvoz namirnica budući da se u gradu uglavnom nije proizvodilo hranu.
- Radilo se o doista velikim količinama raznih vrsta živežnih namirnica za godišnju prehranu ukupnih stanovnika u gradu. Kako se radilo o priličnim količinama, to ih nije bilo uvijek moguće namiriti u okolici, nego se to činilo čak u Bosni. Tako je bilo prve godine ovdašnje austrijske uprave, a poslije su te količine još više narasle, srazmjerno porastu stanovnika grada jer je u grad prispio velik broj vojnika, piše Peričić koji se osvrnuo i na još jednu teškoću koju je stvarala nazočnost tolike vojske u ograničenim gradskim prostorima.
Grad postaje velika vojarna
- Dakako, najveći problem u gradu bio je smještaj vojnika što je postalo najvećim teretom (gravoso peso) ostalom gradskom stanovništvu. Uz pojačanu aktivnost gradskih službi i taj problem postupno se rješavao na zadovoljstvo svih. Do početka lipnja 1806., vojsci je iznajmljeno 316 kreveta. Neki su građani napustili svoje stanove da bi ih prepustili vojnicima. Dotle je vojska smještena u vojarnama sv. Mihovila, Citadele i Tvrđave, a otada su u tu svrhu još poslužili ukinuti samostani sv. Nikole, sv. Krševana, Seminarij Florio i druga mjesta. Grad je postao zapravo velika vojarna, ističe Peričić.
Dotrajale gradske vjetrenjače
Također se za potrebe vojske trebalo na brzinu ustrojiti mlinarsku službu. Postojeće vjetrenjače su bile dotrajale i malog kapaciteta pa su vlasti već 1797. dopustile stranom izumitelju-drvodjelcu da izgradi mlinove na pogon teglećeg blaga.
Tako je Zadar početak XIX. stoljeća dočekao zahvaćen velikim promjenama.
