Matija Šango Šimurina: Mi odrasli pomažemo mladima da izgrade bolji svijet

Kazališna udruga Igrajmo se premijerom predstave Zapisi s igrališta, u petak, 19. svibnja u 19 sati u HNK Zadar, nastavlja obilježavati 20 godina uspješnog rada, stvaranja, odgajanja i izgradnje boljeg svijeta oblikujući upravo one na kojima svijet ostaje - djecu i mlade.

Imali smo čast upoznati i družiti se s glavnim glumcem, malim, ali velikim dječakom Jakovom Ćukovićem i Matijom Šango-Šimurinom, voditeljicom, redateljicom i prijateljicom mladih glumaca koja im je velika potpora - u svakom smislu te riječi.

Gitara, nogomet i gluma

Da se upisujemo u leksikon kao u vrijeme mog djetinjstva, zabilježili bismo da Jakov ima 11 godina, ide u OŠ Bartola Kašića, voli nogomet, svirati gitaru, obožava AC/DC, Nirvanu, ali naravno - jako voli i čitati.

No, ipak, najopušteniji je kad glumi, a u “Igrajmo se” su i njegovi prijatelji, a usput, zrelo tumači, obogaćuje svoj vokabular.

- Na pozornici imam tremu, svi je imaju, ali kada izgovoriš prvu riječ, gotovo je, nema više treme i nema više nazad, savjetuje glumačka nada koju najviše veseli prvi dan kad dobiju tekst jer ga silno zanima kakav je i koju će ulogu dobiti.

A u ovoj predstavi ima glavnu ulogu, bilo je, priznaje Jakov, zahtjevno, ali uživao je. Otkrio nam je par crtica o predstavi.

- Radi se o nasilju i zlostavljanju. Ja glumim glavnog lika koji je pjesnik i koji jako voli druženje s prijateljima, kaže Jakov koji je i sâm upravo takav.

Najveći izazov mu je bio, otkriva, obuzdati svoju živahnost, ali - uspio je. Svakako, sve je lakše uz dobru ekipu i međusobnu podršku, a ovaj put pomagali su im i stariji polaznici.

- Kad sam dobio NOBIJA, svi su skakali od sreće, tako ćemo za svakog NOBIJA. Također, doći će i moji prijatelji iz razreda, jedna prijateljica dolazi na predstavu i u podne i navečer. Naravno, obitelj mi je najveća podrška, i uža i šira. Ovu predstavu trebaju svi pogledati jer uvijek ima loših ljudi koji moraju shvatiti da nije u redu i da nisu face ako su zločesti i nasilni. Moj lik je hrabar, čuva svoje prijatelje i ne odustaje od svojih snova, kaže nam Jakov.

Igra je sloboda

Igra lika koji je drugačiji od većine pa smo ga pitali što misli je li to teško biti.

- Nije lako, neki se rugaju, a to nije lijepo jer ne znaju cijelu priču, ne treba suditi knjigu po koricama, kako se kaže. Mom liku važni su prijatelji, novac mu nije nimalo važan, želi samo biti sretan. Ne razumije starije, npr. njegov tata ne želi da on bude pjesnik, nego da radi neki posao koji donosi bogatstvo. Ali moj lik ne odustaje od svojih snova, priča nam Jakov koji sanja da bude glumac ili nogometaš.

Kroz ostvarivanje snova vodi ga Matija koja je autorica predstave i koja uvijek u predstavama progovara o važnim stvarima, posebno onima koje su upravo djeci bitne.

- To su teme o kojima je teško govoriti ili one kojih zapravo nismo dovoljno svjesni. Kad se rodila ideja za ovu predstavu, krenula sam od naziva naše udruge. U igri djeca izražavaju svoje strahove, frustracije, radost, ljutnju i tugu, što odrasloj osobi pruža dobar uvid u djetetov svijet. Poteškoće proizlaze iz uvjerenja odraslih da je igra samo za djecu, da je odraslo, roditeljsko igranje zapravo glupiranje, a da će se djetetova potreba za igrom zadovoljiti u igri s vršnjacima. Nedostatak igre i prostora za igru prepreka je emotivnog, psihološkog i fizičkog razvoja djeteta i osnovna ideja predstave iz koje proizlazi problematika vršnjačkog nasilja, kaže Matija i ističe da je igra svojevrsna sloboda.

Svevremenost teme

Zapisi s igrališta, dakle, autorski je projekt koji progovara upravo o važnosti igre, načinima igranja i rada Igrajmo se Zadar, o preprekama za igru te o ishodima jednog i drugog. Igra (u ovom slučaju dramska igra) je zabavno sredstvo putem kojeg djeca najlakše uče o sebi, drugima i svijetu koji ih okružuje. Rad potiče uspješnu komunikaciju i dijalog kao primjer rješavanja životnih situacija i problema.

- Radnja je namjerno smještena u prošlost kako bismo istaknuli svevremenost teme, odnosno problema. Kao roditelja, čovjeka i nekoga tko radi s djecom prestrašila me činjenica da se vršnjačko nasilje kao jedan od glavnih motiva predstave nametnulo spontano kao odraz naše svakodnevice, a k tomu i svjedočimo strašnim događajima. Djeca su osjetila poticaj i slobodu da o tome progovre i otkrila neka svoja zastrašujuća iskustva. Htjeli smo pokazati da je nasilje i ono čega nismo svjesni, npr. bocnemo prijatelja olovkom, potegnemo nekog za uho, narugamo se nekome... I ako ne obratimo pozornost na štetnost svega toga, prerasta u naviku, postaje sve jače i snažnije i dovodi do strašnih posljedica. Tako raste i u predstavi, od slučajne do vrlo ozbiljne povrede, priča Matija koju posebno brine što mladi znaju reagirati na nasilje kao na nešto zabavno.

Sve u što vjerujete je ostvarivo

U predstavi bilo je i takvih scena, a vrlo je važno osvijestiti da sve nosi posljedice i da one nisu nimalo bezazlene.

- Činjenica je i da je sve manje igre, da se djeca zatvaraju, otuđuju, nemaju prostor slobode i stalno se pitamo zašto su nam djeca sve agresivnija. Sve polazi od obitelji, velik je utjecaj i društva koje diktira određene trendove, ali i na nama odraslima dio je odgovornosti i obveze. Upozoriti djecu kad je potrebno, učiti ih kulturi ponašanja i usmjeravati ih, pomagati da izgrade najbolje od sebe. Mi odrasli pomažemo mladima da izgrade svijet, ako želimo da taj svijet bude kvalitetniji, trebamo djelovati. Zahvalna sam svim tetama u vrtiću, svim kolegama u osnovnim i srednjim školama, svima onima koji rade s djecom i mladima u bilo kojem obliku, važan su čimbenik društva, naglašava Matija.

Važno joj je i ohrabriti djecu - ako u nešto istinski vjeruju, to je ostvarivo, moraju biti predani i vrijedni.

- Ako smatraju da je nešto ispravno, treba o tome govoriti. Ako ih nešto muči, trebaju o tome govoriti. Sasvim je u redu izreći sve emocije - i strah i ljubav, zaključuje Matija.