U Multimedijalnoj dvorani Kneževe palače održana je panel rasprava “Zadarska situacija – izazov i perspektiva” o položaju umjetnika u Zadru, kao dio participativnog programa uz 12. zadarski salon mladih “Zadarska Situacija – 20 godina kasnije”.
U raspravi su sudjelovali Marija Ančić, članica žirija za izbor radova za 12. Zadarski salon mladih, Ana Jagić, sudionica 12. zadarskog salona mladih, Dragan Jelavić, predsjednik HDLU Zadar, Ana Kolega, samostalna umjetnica i vlasnica galerije Mali škafetini, Josip Zanki, dopredsjednik HDLU i član izbornih komisija za kustoske koncepcije te za izbor radova za Salon mladih, ali i prisutni posjetitelji, a razgovor je moderirala Ivana Hanaček, asistentica na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, nezavisna kustosica i članica žirija za izbor radova 12. zadarskog salona mladih.
Mladi umjetnici nisu prepoznati
Povjesničarka umjetnosti i kustosica Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar Koraljka Alavanja rekla je kako je Salon mladih pokazao kako postoji veliki broj mladih umjetnika u Zadru, kao i onih starijih generacija, no nisu dovoljno poznati među svojim sugrađanima.
- Nisu dovoljno prisutni na sceni iz raznih razloga, a jedan od najvažnijih je nedostatak izlagačke mogućnosti. Stoga smo odlučili organizirati panel raspravu na kojoj ćemo riječ dati umjetnicima i gdje će oni reći kakva je zapravo situacija u Zadru, zašto umjetnici ostaju izvan Zadra nakon svog školovanja, što bi trebali poboljšati i koji su načini da se omogući njihov život i rad u gradu, rekla je Alavanja.
- Potrebno je kritički progovoriti o situaciji i položaju umjetnika u Zadru kako bi bilo moguće detektirati modele, prakse i politike kojima bi grad mogao poboljšati umjetničku scenu i suvremenu umjetničku produkciju, ne samo proizvodnju u umjetnosti, već i njezinu medijaciju i diseminaciju prema lokalnoj i široj zajednici koje su s porastom turizma puno kompleksnije. Kulturni radnici sve glasnije zagovaraju dostojanstvene radne uvjete i održivo javno financiranje kulture kao jedinog mehanizma koji može osigurati najširu dostupnost umjetnosti i omogućiti dostojanstvo rada u umjetnosti, rekla je Ivana Hanaček.
Nedostaje novca i prostora za izlaganje
Predsjednik zadarskog HDLU-a Dragan Jelavić rekao je kako njegova udruga raspolaže isključivo Kapetanovom kulom kao jedinom galerijom, te da većini umjetnika nedostaje prostora za izlaganje i novca.
- Jedino čega nam ne fali su ljudi koji bi se s tim bavili, a oni jadni ne mogu od toga živjeti. Kad bi mi koji se s tim bavimo mogli od toga normalno živjeti, onda bi sve bilo u redu, ljudi bi imali gdje izlagati, netko bi nešto i kupio, i zatvorio bi se taj krug, smatra Jelavić.
- Dvije palače imaju ogromne prostorije koje treba popuniti, a često to nije moguće. Zapravo bi trebalo imati neki manji prostor u kojem bi se moglo konstantno izlagati. Moram reći da sam se ponadala kada se ovo radilo da će ondje gdje je sada kafić biti nekakva srednja galerija, pa mi je to bilo razočaranje. Bilo bi super kada bi Grad ponudio nekakav prostor, ima dovoljno napuštenih zgrada i praznih prostorija koje zjape i propadaju. Zašto se takvi prostori ne bi dali umjetnicima koji bi to pretvorili u svoj atelje?, rekla je Lidia Biočić, profesorica u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna.
- Svi znamo odgovor i zašto se neće dati, to je 5-6000 eura po kvadratu, odgovorio joj je Jelavić.
Ana Jagić dodala je da “kada fantazira o galeriji o kojoj pričate dolazi joj u glavu onaj prostor gdje je bio Gulliver, a sad je ona krava u izlogu”.
- Zaista jest, pored kazališta je kraj glavne ulice u Zadru, nešto prelijepo. A kada pričamo o prostoru za atelje i rezidencije je uvijek i zauvijek u mojoj fantaziji bivša tvornica duhana pored hotela Kolovare, rekla je Jagić.
Umjetnici ističu da su u više navrata pisali Gradu kako postoji potreba da se i kod najma gradskih prostora navede namjena: za galerijsku djelatnost, umjesto trgovine, ali takav je jedan natječaj izašao nakon niza godina, što je poražavajuće.
- S institucionalne strane postoji dovoljno dobrih izlagačkih prostora poput Kneževe i Providurove palače, kakvih prije 15 ili 20 godina u gradu nije bilo. No, potrebna je jača organizacija umjetničkih grupa i organizacija koje bi izvodile program sa ili bez podrške institucija, rekao je dopredsjednik HDLU-a Josip Zanki i dodao kako su europski fondovi dobar način preko kojeg se mogu financirati kulturni radnici.
Zanki je dao primjer nekadašnje vojarne Karlo Rojc u Puli kao pozitivan primjer umjetničkog prostora u Hrvatskoj i model koji Zadar treba slijediti.
- Ja sam mislio da će Centar za mlade s pripadajućom Nigdjezemskom biti sličan tomu, ali to se još nije dogodilo. Zadar je postindustrijski grad, praznih prostora još ima. Grad je to turbulentne povijesti i više puta je mijenjao stanovništvo kroz 20. stoljeće, te je nekako stalno u krizi identiteta. Kako je jednom rekao kritičar Ante Perković, Dubrovčanima i Splićanima grad uvijek ide ispred njih i može se vidjeti odakle su, dok je Zadranima grad uvijek negdje iza, rekao je Zanki.
Pročelnica tvrdi da se likovnjaci ne prijavljuju u Centar za mlade
- Centar za mlade je krenuo s radom, a Grad je objavio i natječaj za trajne terminske korisnike, no na njega se niti jedna udruga s područja likovne umjetnosti nije prijavila. To mi je baš upalo u oči, dok imamo strašno puno drugih udruga koje su se prijavile i iskoristile tu priliku. Vjerujem da tamo ima prostora i da bi se kroz inicijativu HDLU-a ili neke druge udruge ili pojedinaca mogla stvoriti dobra situacija za vas, jer se slažem s vama, uistinu fali jedan manji dinamičniji prostor, rekla je pročelnica Upravnog odjela za kulturu i sport Dina Bušić kojoj su umjetnici odgovorili kako oni nemaju potrebe za udruživanjem jer djeluju kao samostalni umjetnici.
- To je jako neozbiljno, sve djeluje kao hobby art, ovo su ljudi koji se bave time i to im je životni poziv, nema razloga da ih se smanjuje na tu razinu. To je jako apstraktno, nije jasno što se događa ni gdje je natječaj, ako želiš imati atelje moraš ga koristiti tako da imaš radionice, a netko ne želi imati radionice, samo želi imati atelje. A udruga je nešto skroz drugo, odgovorila joj je slikarica Alba Miočev.
Bušić je ustvrdila kako je i sama glazbenica koja “ima i udrugu s jedne strane, a s druge strane bi bila najsretnija da samo pjeva i svira, međutim realnost je nešto drugačija”.
- Jako je važno da smo se našli ovdje i da smo stvorili platformu kroz Salon i cjelokupnu djelatnost dviju palača, da se stvori napokon jedna kritična masa ljudi, mene to strašno veseli. Vi sada možete iskoristiti tu svoju energiju, koja može biti i negativna, te krenite slobodno i kroz vaše inicijative će se stvari početi odvijati i događati, rekla je pročelnica koja se nije snašla na pitanje zašto Grad Zadar ima nekoliko polivalentnih prostora, ali nema namjenskih prostora za pojedine umjetničke prakse.
- Mislim da su to sve procesi, tome stremimo svi, namjenskim prostorima, bilo za film, za muzejski prostor ili koncertnu dvoranu, to je jedan proces koji se događa i trenutno smo u tom procesu. Dakako da se strateškim planiranjem koje se odvija događaju te promjene. Prije 10 godina nismo imali ni ove polivalentne prostore, a sada ih imamo i konkretno ovaj prostor je namijenjen za muzejsku djelatnost. Apsolutno se slažem da trebamo imati namjenske prostore, a Grad Zadar tome stremi, zaključila je Bušić.
Umjetnici protiv neprirodnog udruživanja
- Hvarsko kulturno ljeto funkcionira na način da je to jedna jako živa manifestacija, postoji institucija koja pronalazi novac i poziva umjetnike da izlažu i to su zaista različite vrste galerijskih prostora, od minimalnih do vrlo impozantnih. Umjetnici su iz Hrvatske i cijelog svijeta, ima jako snažnu vizualnu likovnu sekciju u kojoj isprepleće tradicionalno slikarstvo, opuse starih, živućih ili pokojnih autora, do suvremenih autora. Taj program je vrlo živ i vrlo dinamičan i vi možete gotovo svakih 20 dana pogledati barem 4 dobre izložbe. Grad je vrlo otvoren prema tome i stvorila se nekakva kritična masa publike koja dolazi na izložbe, a otvorenja su njima vrlo važni događaji i vrlo su posjećeni. Mislim da Zadru nedostaje da se to digne na jednu razinu važnosti i vrijednosti da ljudi, grad i sami umjetnici sebe počnu percipirati. Ako ćemo govoriti čak i o ljetnom razdoblju, Zadar nema što ponuditi, posebno kada su u pitanju izložbe, rekla je Ana Kolega i istaknula da se umjetnici ne bi trebali neprirodno udruživati samo da bi dobili prostor.
Kao posljednji problem zadarskih umjetnika Lidia Biočić navela je nedostatak umjetničke kritike u medijima.
- Kritika u novinama praktički ne postoji, osim ako su novinari osobno zainteresirani za nekog umjetnika. Nedostaje da se scena sustavno prati, da povjesničar umjetnosti piše kritike, što bi puno pomoglo u približavanju umjetnosti ljudima, zaključila je Biočić.
