U srijedu, 20. prosinca, pri samom koncu godine, u izložbenoj dvorani Hrvatskog državnog arhiva u Zadru, otvorena je izložba povodom 200. godišnjice rođenja Ante Starčevića. Na sam 200. rođendan, Ante Starčevića 23. svibnja, izložbu je u Gospiću postavio Hrvatski državni arhiv iz Gospića, a izložba je još predstavljena i u Osijeku i Brodu. Svi zainteresirani mogu je pogledati do 31. siječnja 2024. godine.
STARČEVIĆ I ZADAR
Ante Starčević i njegovi rođaci, prezimenjaci, također poznati hrvatski političari, imali su brojne kontakte sa zadarskim pravašima, jer se pravaštvo, poslije Zagreba, najprije i najjače ukorijenilo u Zadru, pod vodstvom don. Ive Prodana. Između ostalog, na izložbi ima i jedan jako zanimljiv dokument, koji ilustrira naklonost hrvatskoj državotvornoj misli i pravaštvu kod mladeži u Zadru. O tom dokumentu je govorio na otvaranju izložbe dr. Ante Gverić ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zadru. Taj dokument se čuva u zadarskom arhivu i možete ga vidjeti na ovoj izložbi i ako želite, možete ga i fotografirati. O čemu se radi, pojasnio je dr. Gverić: " Kad govorimo o vezi između Zadra i starčevićanske ideje, Zadar u 19 stoljeću je bio i sve do kraja monarhije, jedina općina u Dalmaciji koja nije bila u rukama hrvatskih političkih snaga, bilo Stranke prava, bilo Hrvatske stranke, nasuprot tome, ideja starčevićanstva je uvijek živjela u Zadru. Ovo je jedan detalj koji jasno i slikovito o tome govori.
Naime na sv. Antu 1888. godine zadarski bogoslovi šalju Anti Starčeviću, prigodom njegova imendana, brzojav sljedećeg sadržaja; Časnome starcu, uskrisitelju Hrvatske države, dug život žele zadarski bogoslovci.- i onda je zapravo ta činjenica da su oni, kao studenti bogoslovije, bogoslovi, poslali brzojav takvog sadržaja, izazvala veliku pomutnju. Zadarski nadbiskup je naredio istragu u cilju otkrivanja, tko je to naredio, tko je to poslao, jer se taj čin smatrao uplitanjem u politička pitanja. Dakle, i te kako je ta činjenica imala utjecaja i političkoga i unutar crkvenih krugova, a nažalost i same zadarske općinske političke vlasti." Još jedna činjenica, koju je istaknuo ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Gospiću, dr. Ivica Mataia, koji je i predstavio izložbu u Zadru, oslikava vrlo živu i značajnu suradnju Starčevića i zadarskih pravaša.
- U kontekstu ove povijesne kontekstualizacije zadarskih i hrvatskih okolnosti u kojima je živio i djelovao Ante Starčević, dužan sam napomenuti, a na tragu članaka koje su Starčevići i Šime i Ante objavljivali u Zori Dalmatinskoj, potvrđujući tako, u to vrijeme, vrlo intenzivne kulturne kontakte između dva, političkim odlukama, prisilno razdvojena, pa neki bi rekli i u geografskom smislu, razdvojena prostora. Danas sam nekako obvezan zbog Zadra i Zore Dalmatinske, spomenuti i Šimu Starčevića, da bih se ovdje javno prisjetio njegovih jezikoslovnih ogleda. Njegovih stavova o Hrvatskom jeziku u jednom vrlo važnom povijesnom razdoblju razvoja jezika koju danas filolozi nazivaju njegovom standardizacijom. Te svoje jezikoslovne stavove, Šime Starčević prislonio je na zadarsku filološku školu, na Antu Kuzmanića i od samoga početka izlaženja Zore Dalmatinske, Šime Starčević je bio njezin stalni dopisnik, poglavito u onim trenutcima kad je Ante Kuzmanić bio njezin glavni urednik. Na poticaj Šimin i Ante je svoje prve pjesničke radove objavljivao u Zori Dalmatinskoj s tako jednim budničarskim, intoniranim stihovima u trenutku kad se u biti politički profilirao. I mogli bismo reći da su ti njegovi književni prvijenci, na neki način začetci profilacije njegovog kasnije književnog, ali po onom po čemu je najpoznatiji i najvažniji i političkoga djelovanja zbog kojega je on u Hrvatskoj povijesti zabilježen kao jedna od najvažnijih povijesnih ličnosti, istaknuo je Gospodin Mataia i zahvalio se na suradnji sa Zadarskim arhivom, kao najvažnijem i najstarijem arhivom u Hrvatskoj očekujući i daljnju suradnju na novim projektima.
"OTAC DOMOVINE"
Zbog svoje kompleksnosti i inovativnosti, na ovoj izložbi puno je toga što se nije do sada predstavljalo javnosti, kako građanskoj tako i onoj stručnoj.
- U ovoj izložbi će naći dosta zanimljivoga gradiva i knjižničari, ali naravno, ona je najveći izazov povjesničarima i širokoj kulturnoj javnosti. U tom smislu smo onda, surađujući s gospodinom Antom Meštrovićem, koji je danas ovdje s nama, pokušali interpolirati ono arhivističko, ono knjižničarsko i ono muzeološko što je on zadnjih nekoliko desetljeća vrijedno prikupljao i usuđujem se reći oblikovao jednu od najcjelovitijih zbirki toga tipa posvećenih ocu domovine, kaže Mataia.
Nakon izlaganja gospodina Mataie, koji je na kraju istaknuo kako izložba o Anti Starčeviću ovu obljetničku godinu završava na simboličan način na ovom važnom mjestu u Zadru, s kojega su krenuli i vrlo snažni utjecaji i jednoga i drugoga Starčevića, kojima vjerojatno kao narod dugujemo više nego što smo kroz povijest, a i sada bili u stanju priznati. Na otvorenju Izložbe, o značaju Ante Starčevića za Hrvatsku povijest, govorio je i prof. Ante Bralić, pročelnik Odjela za povijest na Zadarskom sveučilištu. Profesor Bralić je, na ovu temu imao i uvodno predavanje na znanstvenom skupu u Gospiću u svibnju ove godine, tako da je ovom prilikom dao sukus toga predavanja o "Ocu Domovine".
- Kad se spomene Ante Starčević, prvo što nam padne na pamet je otac domovine. Zašto je on otac domovine? Zašto mi uopće koristimo taj pod pojam? Taj pojam inače slično odgovara američkom pojmu "očevima utemeljiteljima". Znači, to su osobe boje su napravile takav iskorak u povijesnom zbivanju da prema njima postoji i u onim krugovima koji nisu povjesničari neko mišljenje, nekakav stav o njihovom djelovanju u njihovoj prošlosti. Da vi pitate svakog stanovnika Hrvatske on bi mogao nešto reći o Anti Starčeviću. Dali bi to bilo točno i dali bi to bilo baš najbolje, ne znam, ali mišljenje postoji. Sama činjenica, kad prođete ovu izložbu, vidjet će te da se o Starčeviću piše i 36. i iza drugog svjetskog rata, da smo mi ove godine imali uz izložbu i dva znanstvena skupa, on uvijek zahtjeva tu jednu revalorizaciju i uvijek izaziva, a to upravo očevi domovine imaju. Imamo i napade i negaciju i podršku i sve tako kao jedan emotivni sklop. Inače, očevi domovine su ono što se zove simboli, izazivaju razmišljanje prema kojem uvijek postoji nekakav emocionalni odnos. Ali nacije, sve nacije na svijetu pa tako i hrvatska, imaju svoje simbole prema kojima se referiraju, priča Bralić, objašnjavajući kako se i kroz negiranje i osporavanje nasuprot odobravanju i veličanju, od pojedinaca u nekom društvu, zahvaljujući tim emocionalnim odnosima, s vremenom grade simboli i mitovi.
Pitajući se čime je Ante Starčević zaslužio taj status simbola, mita i naziv oca domovine, prof Bralić nastavlja
-Starčević je prvi među Hrvatskim političarima bio konzistentan u ideji da Hrvati imaju pravo na svoju državu. Drugi su to uvijek smatrali; pa nismo spremni, pa ne možemo, pa treba šire, pa kao što bi rekao Kuen Hedervari jednom prigodom na temu ujedinjena Hrvatske s Dalmacijom; Hrvatsko državno pravo ništa u tome ne vrijedi, nego mi moramo udobrovoljiti Ugarsku, a ona će kao zakoniti faktor izvršiti ujedinjenje. Dakle ni on nije imao ništa protiv ujedinjenja Hrvatske s Dalmacijom, ali to je dijametralno suprotna pozicija od Ante Starčevića. Ante Starčević je bio spreman za svoja načela se žrtvovati. On je bio spreman ići i u zatvor, živjeti čitav život kao sirotinja jer je dobar dio svoga života živio u sobičku kod odvjetnika Šrama, čemu su se ljudi čudili kad bi ga posjećivali kako je moguće da živi u tako skromnim uvjetima. Dakle, dosljedan, spreman na žrtvu, za života je već stvoren mit – on je Stari, nije bio stari zbog godina jer je taj nadimak dobio već u gimnaziji iz poštovanja i zbog autoriteta kojega je imao. Znači, svjesno je podnosio žrtvu za svoj narod i domovinu. Mogao je biti što god poželi. Podsjetit ću vas samo da je on završio elitnu visokoškolsku ustanovu Peštansku bogosloviju. Tu je inače studirao i Josip Štrosmajer. Na toj bogosloviji su završavali studije osobe koje su kasnije bile biskupi, kanonici, političari u Mađarskoj i šire. Dakle on je završio elitnu školu i samim time si je otvorio jedan dijapazon koji mnogi u Hrvatskoj nisu imali. Ali on nije prihvaćao te druge stavove, nije prihvaćao te dilove, nije želio ući u dogovore za bilo kakve novce...
Konvertita je bilo puno i ima ih koji zbog osobnih interesa mijenjaju svoje stavove i prodaju se, ali takve povijest ne pamti. Ante Starčević se ni pod koju cijenu nije odricao svojih stavova i zato je veliki čovjek, ali kako reče prof. Bralić, ne baš uspješan političar. Naime, zbog svojih stavova i načela, koje je ugradio i u načela svoje Hrvatske stranke prava, kao stranka nikad nisu bili ni blizu pobjede i obnašatelja vlasti. On nije bio ni za kakve kompromise i dilove koji bi bili i trun na štetu Hrvatskog naroda i njegovog prava. Za razliku od Tuđmana koji je govorio da će i s crnim vragom pregovarati da bi ostvario svoje ciljeve, Ante Starčević bi, da je danas živ, uvijek zastupao svoje principe u zaštiti svog naroda pa i pod cijenu najveće žrtve. Zato je Starčević i danas velikan u Hrvatskom narodu, otac domovine i dugo će ostati.
- Vjerojatno, dok god bude Hrvatskog naroda kao nacije mi ćemo pričati o Anti Starčeviću, organizirati izložbe, ponekad se raspravljati o njemu i svađati, govoriti nekakva oprečna mišljenja, ali nećemo organizirati izložbe o konvertitima i beskičmenjacima kao što je bio Armin Pavić, zaključuje profesor Bralić.
Izložba povodom 200. godišnjice rođenja Ante Starčevića, postavljena je u izložbenoj dvorani Hrvatskog državnog arhiva u Zadru. Ulaz u dvoranu se nalazi s jugo zapadne strane arhiva, od strane nekadašnjeg Doma mladeži i bit će otvorena do konca siječnja. Ulaz je besplatan i svi koji žele saznati puno više o Hrvatskoj povijesti i o "Ocu Domovine" Anti Starčeviću, bit će oduševljeni brojnošću i značajem artefakata koji su izloženi.
