Tema knjige je uloga žena u kulturnom životu Zadra od pada Mletačke Republike do kraja Prvoga svjetskog rata. Kako se zbog zakonskih, društvenih i tradicionalnih ograničenja nisu mogle pojavljivati na polju dominantnih društvenih aktivnosti, vezanih za vlast, stjecanje imovine i raspolaganje imetkom, njihova se uloga svodila na aktivnosti u kulturi i školstvu. U književnosti i publicistici se javljaju za vrijeme velikih društvenih promjena, a u školstvu nakon otvaranja škola za žensku djecu i školovanja učiteljica u drugoj polovini 19. stoljeća. Početkom 20. st. Zadar je bio kulturni centar u kojemu je djelovala većina suvremenih hrvatskih književnika i slikara, uključujući i književnice hrvatskog modernizma.
Krajem 19. stoljeća u Zadru se osnivaju ženske udruge za potporu siromašnim stanovnicima grada i okolice, kao i prognanicima iz Bosne, što se posebno uspješno odvijalo tijekom Prvoga svjetskog rata i neposredno nakon njega. Te aktivnosti i doprinos žena imali su veliku potporu državnih institucija, iskazivano im je poštovanje i dobivale su javna priznanja, što je u suvremenoj historiografiji zanemareno i prepušteno zaboravu. Autorica ističe da je zbog toga važno komemoriranje i pamćenje doprinosa žena isto kao što se radi kada su u pitanju zaslužni muškarci.
