Arhitektura Square, na čelu s Antom Bljaićem, projektantska je tvrtka zadužena za interijer i okoliš Centra za mlade. Bljaić nam je predstavio svoju viziju, ispričao što im je bila nit vodilja prilikom projektiranja i opremanja Centra, otkrio izazove s kojima su se susreli te objasnio kako spajaju funkcionalnost i estetiku.
Naime, bave se svakim segmentom osmišljavanja zgrada, od idejnog do glavnog i izvedbenog projekta što pokriva izradu radnih i konačnih trodimenzionalnih vizualizacija, projektantski i stručni nadzor građenja i ishođenje svih dozvola potrebnih za realizaciju projekata.
Forma krugova
- Projektiramo interijere, eksterijere, ali najviše naših projekata vezano je uz visokogradnju. Najviše imamo narudžbi urbanih vila, manjih višestambenih zgrada, kuća za odmor sa i bez bazena, a u procesu projektiranja su i proizvodne hale i prodajni prostori. Relativno smo mlada firma koja je povećanjem obujma posla i broja zaposlenika kao logičan put proizašla iz Ureda ovlaštenog arhitekta, a ja kao direktor i mojih petero individualaca činimo skladan tim spreman na sve izazove koji se postave pred nas. U proteklih 16 godina mojeg radnog iskustva radili smo na različitim projektima za različite investitore i svaki od tih projekata mi je značajan, bila to mala kuća za odmor ili velika stambena zgrada, započinje Bljaić.
Skladan i kreativan tim trenutačno radi i na Projektu interijera Centra za mlade koji se odvija u dvije etape. Jedan dio zgrade bivše Vojarne, točnije prizemni dio jugoistočnog krila postaje Odjel za mlade i Filmsko-glazbena zbirka Gradske Knjižnice, a ostatak zgrade u prizemlju i kompletan kat je Centar za mlade u pravom smislu riječi.
- Iako oba prostoru imaju neke dodirne točke u koncipiranju interijera, razlikuju se u izboru boja i namještaja zbog drugačijeg tipa korištenja i same teme prostora. Također je bilo važno stilski povezati interijer s projektom okoliša, koji smo također mi isprojektirali. Projekt uređenja okoliša baziran je na formi krugova, pa je logično bilo tu ideju prenijeti u interijer. Kružnice su odredile zone sjedenja i bitnih točaka u prostoru, otkriva Bljaić.
Javno korištenje - javno mišljenje
Imali su, nastavlja Bljaić, izazova vezanih uz koordinaciju svog Projekta interijera s već postojećim Izvedbenim projektom koji je bio pod ingerencijom i nadzorom drugog projektanta.
- U dosta se situacija taj projekt kosio s našim Projektom interijera, pa smo morali raditi dosta ustupaka na uštrb našeg projekta. No, u nekim slučajevima nas je taj projekt usmjerio u apsolutno drugačijem smjeru nego što smo planirali; kao naprimjer svod u prostoru Odjela za mlade koji smo opremili apsorberima. Oni su doprinijeli posebnosti cijelog prostora, tumači Bljaić.
Uvijek kreću od funkcionalnosti u prvoj fazi projektiranja, a u samom procesu upliće se estetika.
- Ona je individualna, ali isto tako nije proizvoljna. Ovisno o tipu estetike, povlače se različite projektantske reakcije u prostoru. Ovisno o projektu, intencijama i aspiracijama investitora i stupnju podređenosti prostora samoj utilitarnosti, on dobiva svoju siluetu. Krajnji je cilj dobiti prostor koji sve to sadrži u sebi. Samo uz takvu suradnju s genius loci-jem i investitorom, projektant ima mogućnost stvoriti uspješan interijer. U ovom slučaju, to je bilo moguće. Smatramo da smo uspjeli pomoću stručnog znanja i neprekidne komunikacije s Naručiteljem stvoriti prostor koji će odgovarati korisnicima. No, to će oni sami prosuditi koristeći taj prostor duže vrijeme. Na kraju krajeva, ovaj je projekt namijenjen javnom korištenju, a to povlači i javno mišljenje korisnika, govori Bljaić i dodaje da građani mogu očekivati prostor u kojem se mogu opustiti i u kojem će se osjećati ugodno.
- Prostor koji poziva na korištenje i druženje, naglašava Bljaić.
Na koncu, pitali smo jesu li već imali sličan projekt s kojim bismo mogli povući paralelu.
- Jedina paralela koja je zajednička našim projektima je isti stav prema prostoru. Svakom projektu pristupamo individualno. Nakon razgovora s investitorom, krećemo projektirati s dozom respekta prema postojećem stanju i puštamo da nas on usmjeri. Pokušavamo svaki prostor objektivno valorizirati i izvući iz njega maksimum uz neki light motiv koji mu daje posebnost. Ovdje su to bili dvodimenzionalni krugovi na podu koji razbijaju formalnost i ozbiljnost zatečene zgrade bivše Vojarne. Također smo ubacili raznobojne lounge stolice i detalje koji pridonose mladenačkom ambijentu, otkriva Ante Bljaić.
