Stipe Zrilić, bivši župan, javnosti je poznat i kao likovni umjetnik i kao književnik. Objavio je zbirku haiku poezije “Pod plavim nebom”, a uskoro objavljuje novu knjigu. Razgovarali smo o ljubavi prema pisanju, haiku poeziji, motivima, uzorima, ali i potrebi za ponovnom organizacijom književnih susreta posvećenih haiku pjesniku Reneu Matoušeku u Obrovcu.
Jezgrovitost i kratkoća forme
Zrilić je volio čitati još od osnovne škole i to mu nije predstavljalo problem kao nekim njegovim vršnjacima.
- Nekada je za to bilo više, a nekada manje vremena. Poezija me je naročito zanimala i čitajući te pjesme poželio sam i sâm nešto napisati. Još sam u studentskim danima ponekad pisao pjesme, ali su one uvijek stajale u ladicama. I tako sve do jednoga dana kada sam u suradnji s Tomislavom Marijanom Bilosnićem objavio svoje prve pjesme. Povod su bili pjesnički susreti posvećeni Reneu Matoušeku. On je rođen u Vukovaru, a prije rata je radio kao stomatolog u našoj županiji, u mjestu Žegar na prelijepoj rijeci Zrmanji kod Obrovca. Pisao je haiku poeziju. Poginuo je tijekom Domovinskog rata u rodnom Vukovaru. Nakon toga sam izdao jednu zbirku haiku poezije, a sada imam pripremljenu drugu knjigu haiku poezije i još jednu knjigu pjesma, standardnih pjesama, započinje Zrilić.
Haiku je tradicionalni japanski oblik poezije koji se proširio diljem svijeta. Smatra se najkraćim oblikom poezije na svijetu. Među najvažnije pjesnike haikua, nastavlja Zrilić, ubrajaju se Matsuo Basho koji je živio u 17. stoljeću.
- Jednom zgodom na sajmu knjiga kupio sam knjigu Vladimira Devidéa u kojoj je detaljno opisan haiku. Vladimir Devidé bio je hrvatski matematičar i književnik te istaknuti promicatelj japanske kulture u Hrvatskoj. To mi se dopalo upravo zbog jezgrovitosti i kratkoće te forme pa sam probao napisati haiku pjesmu. One ponekad nastanu brzo, a nekada ih je potrebno obrađivati kako bi stale u svoju strogu formu i opisale određeni trenutak ili događaj oko nas, kaže Zrilić i dodaje da je draž i suština haikua upravo izražavanje doživljaja u kratkoj formi.
Jesen i ljepota prirode
Haiku je trostih gdje stihovi imaju redom 5, 7 i 5 slogova... Haiku ne smije biti previše kićen.
- U pravilu nema naslov iako sam ja u svojoj prvoj knjizi stavljao naslove. U novoj knjizi su izostavljeni kako bi potaknuli čitatelja na razmišljanje “što je pjesnik htio reći”, tumači Zrilić.
Haiku često teži tome da pokaže koje je godišnje doba uhvaćeno u stihove. Tako, na primjer, procvjetala trešnja ukazuje na proljeće, crveni makovi na ljeto, šarenilo krošnje na jesen, a gole grane na zimu.
- Mene najviše inspirira jesen zbog ljepote prirode koju donosi, kao i zbog plodova prirode kojih je u tom razdoblju dosta i koje priroda daruje čovjeku. I ostala godišnja doba su zastupljena u objavljenoj zbirci i to ravnomjerno. I ona jednako inspiriraju, ali meni je jesen najdraža nevezano za pjesničku inspiraciju, ističe Zrilić.
Uspkros prirodi kao čestoj inspiranciji, Tomislav Marijan Bilosnić najboljim je ocijenio onaj haiku posvećen slobodi i Domovinskom ratu.
- Taj dio je naravno vezan uz period života koji se ne zaboravlja. O ljudskoj težnji za slobodom nije niti potrebno pričati. Puno toga je čovjek spreman dati za slobodu, pa i svoj život. Kao dijete sam često slušao priče o ratu i razmišljao hoće li mene, odnosno moju generaciju na životnom putu mimoići rat. Nažalost, nije nas zaobišao, nego smo ga doživjeli na dosta težak način. Iz tih trenutaka razmišljanja o teškim ratnim trenucima se ponekad zabilježe neke okolnosti ili neke slike u ovoj kratkoj haiku formi. Naravno, tu se onda odstupa od načela da treba biti što manje osjećaja u haiku poeziji. Jer teško je zaboraviti na osjećaje kada se govori o našem Domovinskom ratu. Ako oni nisu izravno spomenuti u stihovima, pojave se indirektno kroz podsjećanje na rat i sve ono što rat donosi, kroz sva ta stradanje i teške ljudske sudbine, govori Zrilić.
Povijesne i političke teme
Kad je riječ o uzorima u haiku, spomenuo je već Bashoa i Devidea, a provjerili smo koje još pjesnike voli i rado čita.
- Mi u Hrvatskoj doista imamo jako kvalitetne pjesnike kao što su Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Tin Ujević, A. B. Šimić, A. G. Matoš, Vesna Parun i mnogi drugi. To je sve svjetska pjesnička kvaliteta. Od stranih pjesnika volim Lorcu i Nerudu. Tako ponekad uzmem u knjižnici, čiji sam redoviti posjetitelj, poneku knjigu poezije i rado je čitam bez obzira što sam je već ranije pročitao. Ljepota tih pjesama kao da se otkriva u još široj lepezi nego kod ranijeg čitanja. To onda obogaćuje i ujedno odmara, kaže Zrilić.
Trenutno čita pjesme Pabla Nerude koje je posudio iz knjižnice, a kući ima Cesarićevu knjigu “Voćka poslije kiše” za kojom svako malo posegne. Trenutno čita i knjigu “Na Vrbasu tekija” autora Josipa Mlakića koji je objavio Andrićev rukopis. To je povijesna knjiga o Bosni i Hercegovini, a povijesne i političke teme ga dosta zanimaju.
- Kao dobre knjige spomenuo bih npr. “Redovnik koji je prodao ferari”, autora Robina Sharme. Sharma ima dosta dobrih knjiga. Richard Precht i njegova knjiga “Tko sam ja” jako je dobra kao i Orwellova “Životinjska farma”. Zanimljivi su i triler romani Fredeicka Forsytha, koji se čitaju u dahu zbog svoje napetosti i zanimljivosti. Čitam i knjige koje se odnose na alternativne načine liječenja. Spomenuo bih da skoro svaku večer pročitam par stranica Novog zavjeta. Treba nam svima više dobrote i morala kako bi ovaj svijet bio bolji. Nažalost, svjedočimo teškom zlu koje ljudi čine jedni drugima, često se pozivajući na svoju vjeru, a da to nigdje ne piše niti postoji. Čitam još npr. Aralicu, Dostojevskog i mnoge druge dobre knjige, a njih je napretek, naglašava Zrilić.
25 godina likovnog stvaralaštva
Nova je zbirka pripremljena i ima 101 pjesmu. Ovaj put, otkriva Zrilić, nije podijeljena na godišnja doba kao prva. ali su godišnja doba često prepoznatljiva u pojedinim pjesmama.
- Naslov aludira na Dalmaciju. Ovaj put su izostali naslovi što sam već spomenuo. Prva je imala prijevod na japanski i engleski, a ovaj je put to izostavljeno. Knjiga će biti uskoro objavljena, vjerujem uz izložbu slika i to onu koju smo u Zadru priredili Boris Žuža i ja. On za 50 godina likovnog stvaralaštva, a ja za 25 godina, najavljuje Zrilić.
Na koncu, Zrilić je spomenuo književne susrete posvećene haiku pjesniku Reneu Matoušeku koje je organizirao gospodin Bilosnić uz želju da se ne zaborave i da se nastave, a predlaže da se održavaju i kroz suradnju s Vukovarskom županijom.
- Tu bi Grad Obrovac trebao preuzeti inicijativu, pogotovo zato što nemaju puno ovakvih događanja, zaključuje Zrilić.
