Stipe Zrilić, bivši župan, prisjetio se djetinjstva i odrastanja, ispričao zanimljive, manje poznate anegdote i otkrio svoje hobije - slikanje, enigmatiku, čitanje... Govorio je i o svojim (ne)ostvarenim željama koje pak spletom životnih okolnosti nije uspio ostvariti.
Araličina pohvala
Odrastao je u skromnom, ali sretnom okruženju u seoskom ambijentu.
- Uvijek se sjećam početka školovanja koje je sa sobom nosilo promjenu u životu. Bio sam dobar učenik tako da sam bez većih problema usvajao školsko gradivo. Čini mi se da sam skoro sve pamtio iz prve ili uz poneko ponavljanje gradiva. To znači da sam bio željan znanja. Seoska škola imala je i svoju knjižnicu i s užitkom sam čitao svu predviđenu lektiru. Odrastao sam u selu Bruška gdje sam živio do petnaeste godine. Ljudi su živjeli skromno, od onoga što bi sami proizveli u svom domaćinstvu. Rijetki su imali plaću ili mirovinu. Kasnije su neki počeli odlaziti u inozemstvo. Na selu i djeca od malih nogu imaju svoje obveze i tako se stvore radne navike i osjećaj odgovornosti, započinje Zrilić.
Nakon osnovne škole upisao je Gimnaziju Jurja Barakovića u Zadru. Jako se dobro sjeća toga odlaska u Zadar jer nije skoro mogao zaspati od nekog čudnog osjećaja neizvjesnosti ili možda nervoze. Iako je Zadar bio blizu.
- Ostala mi je u sjećanju situacija iz gimnazije kada smo u prvom razredu pisali sastav kod profesora Aralice, poznatog književnika. Dan kasnije prišao je do klupe, sagnuo se i disketno me pohvalio da drugi ne čuju. To mi je bilo veliko ohrabrenje. Studirao sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje sam diplomirao polovinom 1982. godine. Prvi posao dobio sam tek 1985. godine i to kao vježbenik, a prvi stalni posao u Zadru 1987. godine, priča Zrilić i dodaje da su ubrzo počele demokratske promjene u koje se aktivno uključio već 1989.
Ponosan na sudjelovanje u Oluji
Kao svoj najveći uspjeh ili javni doprinos ističe da ga je, odmah nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine, pripao posao reorganizacije tadašnje općinske uprave. On je tada bio tajnik Izvršnog vijeća općine Zadar, a Općina je tada imala značajne ovlast i u upravi i samoupravi.
- Sve se to odvijalo u vrlo specifičnim i osjetljivim vremenima kada je trebalo postaviti temelje novoj upravi i na neki način je deideologizirati, profesionalizirati kako bi bila učinkovitija u ispunjenju očekivanja građana. Sve je provedeno na jedan korektan i stručan način kada je primljena i jedna nova generacija ljudi koje je kasnije imala značajnu ulogu u upravnim strukturama grada i županije. U to vrijeme stvarale su se i prve ratne postrojbe. Sličan posao dopao me i godinu dana kasnije u Policijskoj upravi zadarskoj koja je bila kadrovski devastirana zbog odlaska kadrova srpske nacionalnosti koji su to tada bili većina. Policija je trebala osigurati red i mir, a istovremeno je imala značajnu ulogu u ratnim događanjima. Vrhunac je uslijedio Vojnom operacijom Oluja u čemu sam aktivno sudjelovao i na što sam ponosan, naglašava Zrilić.
Vlast se mijenja...
Bio je župan 10 godina i puno je događaja i puno zanimljivosti iz tog razdoblja jer je to, kako kaže, jedna dinamična dužnost koja sa sobom nosi vrlo širok i raznolik obim poslova i kontakata. No, izdvojio je događaj prilikom obilježavanja 20. godišnjice Vojne operacije Maslenica.
- Te 2003. godine su u posjet našoj županiji došli u isto vrijeme predsjednik Sabora, predsjednik Vlade i predsjednik RH. Bili su to gospoda Leko, Milanović i Josipović. Kao što vidite, svi su bili iz SDP-a. Ne znam jesu li ikada više sva tri predsjednika bila u Zadru istovremeno. Ja sam kao župan bio domaćin na prijemu u Domu županije. Običaj je da nasuprot domaćinu sjedi glavni gost. I tu je nastao problem. Tko je glavni gost? Milanović ili Josipović? Protokol je našao rješenje tako da je jedan sjedio malo lijevo, a drugi malo desno, a u sredini nitko. Kasnije smo bili na ručku i u jednom trenutku sam malo kritizirao izostanak suradnje sa središnjom vlasti. Na to je reagirao predsjednik Sabora, gospodin Leko, rekavši kako on zna da bih ja volio da je središnja vlast iz moje političke opcije, to jest iz HDZ-a. Ja sam mu odgovorio kako živimo u demokratskom vremenima u kojima se vlast mijenja i mijenjat će se na izborima, a ja bih volio da svaka promjena donese bolji život. Jer u nekoliko mandata prođe vrijeme i ode naš život. Njemu se to svidjelo jer je vidio da moje kritike nisu politikantske. Kasnije me pozvao na kavu gdje smo ostali u dužem ugodnom razgovoru. Završilo je pozivom na kavu u Sabor, ali nažalost nisam to realizirao, što mi je žao. Inače, gospodin Leko je jako tolerantan i razuman čovjek s kojim se može korektno razgovarati o mnogim temama, prepričava Zrilić.
Kistom kroz život
A i s gospodinom Zrilićem se zaista može razgovarati o mnogo čemu, čovjek je to s brojnim interesima. Od malih nogu volio je slikarstvo, a i književnost.
- No, život nas često vodi i odvede i tamo gdje ne želimo. Dogode se mnoge važne stvari koje nas usmjere tamo ili ovamo. Tako je i moja generacija doživjela rat koji nas je usmjeravao u životu i određivao nam životne putove. Nakon toga počeo sam opet promišljati o slikarstvu i pomalo slikao. Preokret je nastao kada sam upoznao Marija Tomasa, akademskog slikara kojem sam pokazao te svoje slike. On me ohrabrio i tako sam napravio prvu izložbu. Kasnije sam imao priliku gledati kako Tomas slika tehnikom pastela. Istovremeno sam upoznao i profesora Borisa Žužu koji me također usmjeravao i podučavao, prisjeća se Zrilić čiji su raniji radovi bili protkani motivima pejzaža, dijelova naselja ili životinja.
Međutim, kasnije se okrenuo prema apstrakcijama. Zadnja izložba koja se održala nedavno bila je naziva Lirske apstrakcije, znači isključivo apstrakcije...
- Inače, većina ljudi više voli realistično prikazivanje motiva, iako je to daleko od realističnoga. Niti fotoaparat nije u potpunosti dao realnu sliku nečega. Zato se to precrtavanje u svijetu umjetnosti ne cijeni. Inspiracija uvijek dođe sama od sebe, ističe Zrilić koji je napisao i izdao jednu knjigu haiku poezije, kratke forme sa svojim pravilima.
Ima pripremljene još dvije zbirke koje traže izdavača pa se nada da će se to realizirati u skorom vremenu. Jedna je također haiku, a druga se sastoji od pjesma koje je počeo pisati davno, još za studentskih dana pa kasnije tijekom života.
Do sada je imao desetak samostalnih izložbi u Zadru i drugim mjestima naše županije kao što su Benkovac, Nin, Preko, Sukošan.
- Osim toga, sa svojim radovima sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, pa tako u Češkoj, Mađarskoj, Americi, Japanu.. Član sam likovne udruge Art Forum Zadar čiji je predsjednik Boris Žuža. Udruga je jako aktivna sa svojim likovnim aktivnostima diljem županije, a organizirali smo i više humanitarnih izložbi. Nažalost, nismo adekvatno praćeni od onih koji bi nas trebali pomagati, dodaje Zrilić.
Književne preporuke
Još je radno aktivan na poslu u Županiji. Sljedeće godine će imati 65 godina i uvjete za punu mirovine, a samim time i više vremena za sve ono što voli, pa naravno i za slikarstvo.
- Sa suprugom imam kuću u Lici gdje odlazimo vikendom. Kuća se nalazi u čistoj prirodi s velikom okućnicom gdje se može odvijati kvalitetan odmor ili šetnje i aktivnosti uz voćke i uređenje okoliša, kaže Zrilić.
Član je Gradske knjižnice Zadar čiji je stalni posjetitelj jer voli pročitati dobru knjigu i nastoji svaki dan provesti bar malo vremena čitajući.
- Puno je toga što bih volio pročitati. U zadnje vrijeme čitao sam knjigu Jordana Petersona "12 pravila za život", a izdan je i dodatak toj knjizi pa ću i tražiti i tu knjigu. Jako je zanimljiva knjiga, religiozno-znanstvenog sadržaja koja govori o smislu i vrijednostima života. Također me zanimalo i drugo mišljenje pa sam pročitao što teolozi misle o Petersonu. To je kazano u knjizi "Jordan Peterson, Bog i kršćanstvo" koju su napisali teolozi Kaczor i Petrusek. Volim Dostojevskog, Marqueza, Hessea, Cesarića, Ujevića… Također mi se sviđaju knjige Robina Sharme kao na primjer "Redovnik koji je prodao svoj Ferrari". Ima još puno toga što vrijedi pročitati. Zato čitajte, poručuje Zrilić.
Odvjetničke vode - neostvarena želja
Osim čitanja, jako voli enigmatiku, odnosno križaljke. Malo je dana kada ne provede malo vremena uz klasične križaljke, a u zadnje vrijeme uz sudoku, križaljke s brojevima.
- Uz križaljke je vezana i zanimljivost iz moga života, a to je da sam bio autor, odnosno sastavljač križaljke koja je objavljena za mojih gimnazijskih dana u časopisu Vikend. Nije to bio veliki iznos, ali je ostao u mom sjećanju. Kasnije je objavljeno još nekoliko mojih križaljki, govori Zrilić.
Kako je prethodno istaknuo, život nas odvede mimo planova, a u skladu s tim, svoju želju biti odvjetnikom nažalost nije ostvario.
- Naime, još prije rata počeo je pripremu za polaganje pravosudnog ispita koji je uvjet za obavljanje odvjetničkog zanimanja. Ujedno sam počeo učiti njemački jezik smatrajući kako i mnogi turisti trebaju odvjetničke usluge. Nažalost, dogodio se rat i pošao sam drugim smjerom. Pravosudni ispit sam položio nakon rata, ali se nikada nisam uspio uključiti u odvjetničke vode. Ne mogu reći da sam nezadovoljan sa svojom karijerom u kojoj sam obavljao razne visoke dužnosti, ali da sada biram, neke stvari bi bile drugačije. Tijekom svog političkog djelovanja smatrao sam da je politika rad za opće dobro, no vidimo svaki dan sve jasnije i jasnije da je taj pristup romantičarski, a da je opće dobro samo floskula za javnost, zaključuje Zrilić koji se nada da će se i to promijeniti.
