Mlada zadarska slikarica Alba Miočev još jednom je potvrdila svoj izniman umjetnički talent osvojivši Grand Prix na prestižnom natječaju “Erste fragmenti 20”, jednom od najvažnijih događanja za mlade umjetnike u Hrvatskoj, koje im pruža priliku da pokažu svoje radove široj publici i profesionalnoj kritici.
’Dial Up’ inspiriran zvukom Interneta
Na ovogodišnjem, dvadesetom izdanju, sudjelovali su brojni autori iz cijele zemlje, ali upravo je zadarska umjetnica svojom inovativnošću i suvremenim duhom osvojila žiri s djelom “Dial Up”. Rad je napravljen u kombiniranoj tehnici ulja i veza na platnu veličine 115 x 200 cm, a naziv djela inspiriran je zvukom spajanja na internet koji se mogao čuti kasnih 1990-ih i ranih 2000-tih.
- Rad “Dial Up” nije pripadao nijednoj seriji slika niti je bio planiran, bio je eksperiment koji sam radila paralelno s nekim drugim radovima i htjela sam isprobati neke nove tehnike. Koristila sam iglu, vunu i pamuk za motiv brda, što me malo i podsjetilo na cijeli proces penjanja na brdo, pošto je trajalo dugo i sporo, u nekim trenucima opuštajuće, a u nekima nisam uopće imala strpljenja nastavljati, ali onda bih uzela pauzu. Ostatak slike naslikan je u tehnici ulja, a prikazuje auto koji zapravo nema određenu stranu vozača niti smjer, pojašnjava Alba.
Glazba i ulje na platnu
Iz običnih, svakodnevnih stvari može, kako kaže, beskonačno crpiti inspiraciju, a često je inspiriraju i međuljudski odnosi i nešto što slučajno čuje, iako, ističe, većinu vremena ima slušalice u ušima. U svom slikarskom radu najčešće koristi tehniku ulja na platnu.
- Mislim da se tako mogu najbolje izraziti i zapravo od pripreme platna do početka slikanja kistom ima puno koraka u kojima dobijem ideje za sam rad. Uz ulje volim i šarati po bilo kakvom papiru kemijskom olovkom, ono kao kad pričaš na telefon i nesvjesno nešto zapisuješ, shvatila sam da me to malo oslobodi ujutro prije nego što počnem išta “ozbiljnije” raditi, rekla je mlada slikarica koja kao najveći utjecaj na svoje umjetničko stvaranje ističe - glazbu.
- To je uvijek bilo prisutno u mojoj obitelji. Slušalo se svašta, ako se čula muzika u zgradi, to je u 99 posto slučajeva bilo iz našeg stana, a tako je otprilike i sad. Mislim da su me najviše inspirirali moj prvi mp3 player iPod nano i Play Station jer sam tada shvatila da me ništa toliko ne uzbuđuje kao otkrivanje nove glazbe i crtanje, a kod igrica mi je bilo zabavno to što je sve izmišljeno, ali inspirirano ovim svijetom, što se ne razlikuje previše od slikarstva, dodaje.
’Muke’ u ateljeu
Albi glazba predstavlja iznimno važno mjesto, kako u umjetničkom stvaralaštvu, tako i općenito u životu, a kako kaže uvijek ju je birala prema vlastitom osjećaju, a ne nužno po kvaliteti.
- Voljela bi misliti da se isfiltriralo do nečega što naginje “boljoj kvaliteti”, ali isto kao i u slikarstvu, ne želim zaglibiti samo u tehnici, iako mi je bitna. U ateljeu svaki dan imam muku odrediti što ću slušati jer želim da mi je playlista u skladu sa raspoloženjem, a mislim da imam tri kategorije. Prva je ona u kojoj moram duže raditi i otprilike izgleda ovako: Air, David Sylvian, SZA, Paul McCartney, Fleetwood Mac, Alicia Keys, Blue Oyster Cult, Warpaint, David Byrne. Za drugu kategoriju mi treba fokus i veće uživljavanje u neku ideju, tada uvijek slušam cijeli album ili diskografiju. Treća kategorija, koju na sreću nisam dugo trebala aktivirati, je kada imam jako kratak rok i moram požuriti, a i možda nije neka tema koja me previše zanima, tada redovno upalim stare hitove Magazina i sve hrvatske/ex yu hitove 80-ih i 90-ih i imam trash party, rekla je Alba.
Od želje za veterinom i arhitekturom do slikarstva
Alba je još od djetinjstva voljela crtati i izmišljati stvari, a dječji snovi o budućem poslu uključivali su želju da postane veterinarka, a zatim arhitektica. Ipak, shvatila je da joj kist i olovka najbolje leže te je upisala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, što se pokazalo prekretnicom u njezinu životu.
- U ŠPUD-u sam napokon oko sebe imala ljude s kojima sam mogla pričati o svemu što me zanima, tada mi je prvi put pala na pamet ideja o upisu likovne akademije i nekako mi se činilo moguće živjeti od umjetnosti. Iako sam imala ideju jednom se odseliti, radi akademije, ali i da probam živjeti negdje drugdje, uživala sam u izlascima i druženjima u Zadru, posebno u Lotusu, koji mi je i danas najdraže mjesto u Zadru. Neke od ideja koje sam razvila s 15-16 godina i dan danas me inspiriraju, samo im mijenjam oblik, ali glavna misao je uvijek otprilike ista, kao i tad, opisala je Alba svoje tinejdžerske godine.
- Privlačili su me murali i ideja da mogu nekako pridonijeti svijetu oko sebe svojim crtanjem i slikanjem, iako sada većinu vremena slikam u ateljeu, a ne na fasadama. Nakon srednje škole upisala sam Likovnu Akademiju u Zagrebu, što mi je pružilo priliku da odem na Erasmus+ u Belfast na Ulster Sveučilište, a nakon preddiplomskog i na stručnu praksu u Berlin u GlogauAir umjetničku rezidenciju, dodaje.
Rad na muralima
Alba osim slikanja povremeno radi i murale, od kojih su mnogi ukrasili i zadarske javne prostore, poput onog u Vruljici, nastalog u sklopu KvartArta, murala za Crveni križ, murala kojeg je radila s učenicima Ekonomsko – birotehničke i trgovačke škole, te onog za Sveučilište u Zadru. No, ističe da joj je slikarstvo ipak draže.
- Mnogo je osobnije i cijeli proces je puno sporiji od slikanja murala. Najveća razlika je u fizičkoj aktivnosti koja je potrebna za naslikati mural. Divim se svima koji rade, recimo, jedan mural mjesečno, to ne samo da je fizički naporno nego je prisutan i pritisak da mora izgledati točno kako si zamislio, jer je uglavnom u javnom prostoru, na velikoj površini i postoji vremensko ograničenje, pošto su uključeni najam dizalice, dozvole, ugovori, skice itd. A i ne samo to, već i prihvaćanje prolaznika, mijenja se nečija okolina, mislim da su murali puno veća odgovornost od slike na platnu, na što bi trebalo pripaziti kada se planira mural. Muralima bi trebali učiti prolaznike kako nešto treba vizualno izgledati, ali njima se i jasno daje do znanja prolaznicima na čemu je fokus mjesta gdje je izveden. Rekla bih da čak niču bez prevelikog promišljanja, što je greška. Kod slikarstva volim to što mogu raditi više slika paralelno, istraživati i ne pokazati ih nikome ako ne želim, a kod murala volim uzbuđenje i adrenalin, a i potpuno je drugačiji osjećaj vidjeti svoj rad preko dva kata zgrade, to je baš čast, kazala je Alba, kojoj je najdraži mural onaj koji je naslikala u Sarajevu, nastao u sklopu Fasada festivala, a posebno joj je drag zbog motiva iz obiteljskog albuma, ali i radi organizatora.
Pravilo od pet sati
Umjetnik je jedna od rijetkih profesija koja nema radno vrijeme, već sam sebi, na neki način, pravi raspored. Alba ističe kako svaki dan, osim nedjelje u ateljeu provodi između 5 i 6 sati.
- Nije sav rad u ateljeu slikanje, zapravo dosta vremena ode i na prijave i tipkanje nečega, igram se ureda prvih sat dva, kasnije tek krenem slikati. Nekada trebam nešto samo pročitati ili zaskicirati, nekada samo dođem gledati u rad i popričati sa nekim o radu. Volim paralelno raditi na više radova jer nekim radovima treba par dana da prodišu i tek onda znam što ću s njima, a ne gubim vrijeme jer dok čekam, radim na nekim drugim platnima i sl. Najveća zamka života bez radnog vremena je pretjerani rad ili nerad. Imam osjećaj da stalno balansiram između tog dvoje, ako ne radim, tj. ako samo razmišljam o radu, imam grižnju savjesti da ne radim dovoljno, a ako zapnem predugo ispred platna, izgubim osjećaj užitka i ispraznim se. Zato ovo pravilo svakog dana 5 sati u ateljeu, što god radila, funkcionira za sad, kazala je.
Iza umjetnika stoji predan rad
Na Hrvatskoj slikarskoj sceni djeluje 300-tinjak slikara i slikarica, a Alba naglašava kako je ključ opstanka na slobodnom tržištu kontinuirani rad.
- Nedavno sam slušala intervju kustosa Saše Bogojeva, koji je rekao jednu super stvar dosta jednostavno, a to je da u umjetnosti općenito postoji jaz između “normalnih ljudi” i ljudi u umjetnosti, radi jezika koji se koristi za prenošenje informacija o umjetnosti, koji je zapravo odbojan ne samo publici nego i umjetnicima. Radi toga se nastavlja graditi slika o umjetnicima kao o nekim neshvaćenim ljudima koji žive neke totalno drugačije živote, čime onda i njihovi radovi djeluju neshvatljivo i nepristupačno. Ja smatram kako je istina da je put malo drugačiji u umjetnosti jer je improviziran i ne postoji jasna formula kako opstati na slikarskoj sceni, ali ipak se sve svodi na rad, upornost, učenje, komunikaciju i održavanje uobičajenog ljudskog života. Potrebno je naravno funkcionirati u društvu, kao i u većini poslova. U Hrvatskoj je možda teško radi tržišta, ali nije neizvedivo, naglašava Alba.
Borba za ženska prava
Na zapadu se, u kontekstu svijeta umjetnosti, odavno govori i o neravnopravnoj poziciji muškaraca i žena, a Alba ističe kako smatra da se, s obzirom na život koji vodi, bori za ženska prava. Ipak, dodaje kako takva društvena problematika nije nešto o čemu razmišlja dok stvara u svom ateljeu.
- Ne želim biti umjetnica koja popunjava kvotu žena na nekoj izložbi. Želim da je u fokusu moj rad i čak ako kustos ili kustosica inzistira radi koncepta na radovima umjetnica, a ne umjetnika, voljela bih da je to zato što je moj rad dobar, a ne samo zato što sam žena. Shvaćam kako je bitno da se žene međusobno podržavaju, pogotovo s obzirom na povijest, a na žalost i sadašnjost. Mogla bih reći da postoje ljudi u umjetnosti koji koriste svoju poziciju za ponižavanje i iskorištavanje žena, ali takve treba srezati u startu i ne surađivati s njima uopće. Dosta se toga mijenja u zadnje vrijeme i ljudi sve manje šute na kritične situacije i to me usrećuje. Mislim da je situacija bolja nego prije 10-ak godina, najviše radi odbijanja suradnje s takvim ljudima. Naravno da bismo odbili raditi s takvim ljudima moramo biti u situaciji da možemo odabrati raditi s nekim drugim, što je problem kada si, recimo, 22-godišnja studentica, kazala je Alba.
Budućnost planova
U budućnosti želi nastaviti raditi sve što je i do sada radila, spremati izložbu po izložbu pa vidjeti gdje će je to odvesti.
- Uvijek kad pomislim da se ništa ne događa, nešto izleti iznenada i tako u krug. Planiram neke suradnje s prijateljima koji su u dizajnu i slikarstvu. Krećem spremati samostalnu izložbu za Galeriju Kranjčar iduće godine, oko toga sam uzbuđena i baš me zanima u kojem smjeru će otići. Želim nekako provoditi i ljeta u Zadru, no za to još nisam našla recept, rekla je.
Za kraj, upitali smo je što bi poručila mladim umjetnicima koji tek traže svoje mjesto pod Suncem.
- Ne pristajte na ništa što vam se čini krivo. Mislim da je već ogromna prednost to što se netko prepusti ovom zanimanju, a kad je već prijeđen taj korak, nema smisla ne raditi ono što zapravo želiš. Potrebni su kompromisi i prilagodba, ali je možda cilj ne izgubiti svoju glavnu misao u tome. Druga stvar koju i ja sama sebi nekad govorim jest da ne smijem odustati ako mi sve ne ide kako sam zamislila, jer za sve postoji publika i ljudi koji razumiju to što radiš, samo ih treba pronaći, poručila je talentrirana umjetnica.
