U ovom razgovoru, Marina nam otkriva kako su obitelj, vjera i životna iskustva oblikovali njezin umjetnički put, kako izgleda njezin kreativni proces, ali i kako provodi Božić s najmilijima. Njene riječi odišu toplinom, baš kao i njena umjetnost, koja nosi poruku nade, ljubavi i radosti.
Kako ste otkrili svoju strast prema slikarstvu?
Moja strast prema slikarstvu započela je kao hobi, ali s vremenom je prerasla u drugi poziv. Slikarstvo mi pruža drugačiju vrstu izražavanja od glazbe—introspektivnu i tišu. Obje discipline me nadopunjuju jer kad osjetim kreativnu blokadu u jednoj, prelazak na drugu donosi mi novu inspiraciju i energiju.
Možete li nam ispričati o nekom osobnom trenutku koji vas je posebno inspirirao za pisanje pjesme ili slikanje slike?
Najsnažniji trenuci za mene bili su gubici voljenih osoba iz moje uže obitelji. Ti gubici su mi bili snažna inspiracija, no nisam željela stvarati tužne prizore. Umjesto toga, kroz slikarstvo sam tražila izlaz, slikajući živahne pejzaže s jakim, svijetlim bojama. Korištenjem ulja na platnu stvarala sam slike koje su mi pružale osjećaj nade i nove dimenzije. U glazbi sam pratila isti smjer—stvarala sam vesele pjesme koje donose radost, a ne tugu. Ta pozitivna energija postala je moj način prenošenja ljepote života unatoč svim teškoćama.
Koja pjesma iz vaše karijere za vas ima poseban emotivni naboj i zašto?
Teško je izdvojiti samo jednu pjesmu jer svaka nosi dio moje životne priče. Ipak, najviše me dirnu one koje govore o snazi i nadi, važnosti obitelji i ljubavi. Moja najdraža pjesma, "Ne plači, majko," napisana prema stvarnom događaju, prepoznatljiva je i omiljena među ljudima. Tomislav Ivčić skladao je glazbu i tekst za ovu pjesmu koja uvijek ponovno budi snažne emocije dok je izvodim.
Kako izgleda vaš kreativni proces?
Moj kreativni proces proizlazi iz razgovora sa samom sobom, iz trenutaka kontemplacije i introspekcije. Često dolazi kroz meditaciju, kada sam potpuno prisutna u trenutku i oslobođena vanjskih distrakcija. Ključan dio mog procesa je i molitva, kroz koju se povezujem s Izvorom—univerzalnim izvorom ljubavi, inspiracije i kreativnosti. To mi daje osjećaj mira i jasnoće, iz kojeg prirodno nastaju ideje i vizije za moje projekte. Naravno, tu je i svakodnevno druženje s mojom obitelji, a posebno mjesto u mom životu zauzima moj unuk Daniel, neiscrpan izvor radosti!
Postoji li neki hobi ili aktivnost o kojoj vaši obožavatelji možda ne znaju?
Jedan od mojih hobija, osim slikanja, je šivanje. To je još jedan način da kreativno izrazim svoju osobnost. Iako mi je slikanje sada drugi poziv, šivanje ostaje moj izvor opuštanja. Naravno, i glazba nosi tu čar – iako je to moj primarni poziv, uvijek je stvaram iz ljubavi, pa se osjeća kao hobi.
Koja je vaša najveća profesionalna želja koju još niste ostvarili?
Voljela bih razvijati nove tehnike u slikarstvu i istraživati različite stilove. U glazbi bih htjela stvoriti projekt koji spaja te dvije umjetničke forme – možda izložbu slika popraćenu mojom glazbom. Taj multidisciplinarni pristup bila bi moja idealna kombinacija strasti.
Možete li podijeliti situaciju koja je promijenila vaš pristup umjetnosti?
Jedan razgovor s osobom koja je duboko doživjela moj rad – bilo kroz glazbu ili sliku – promijenio je moj pogled na umjetnost. Shvatila sam koliko ono što radim može dotaknuti druge i motivirati ih, što me potaknulo da stvaram još iskrenije i otvorenije.
Postoji li umjetnik s kojim biste voljeli surađivati?
Nemam trenutno nikoga posebno na umu, ali voljela bih se usmjeriti na vlastiti razvoj. Želim istražiti nove tehnike i stilove u slikarstvu te eksperimentirati s različitim pravcima u glazbi. Svaka potencijalna suradnja dođe u pravo vrijeme, spontano.
Kakav savjet biste dali mladima koji teže uspjehu u glazbi i slikarstvu?
Budite dosljedni i autentični. Umjetnost traži puno rada i vremena, ali najvažnije je da ostanete vjerni sebi. Eksperimentirajte, učite, i ne bojte se neuspjeha – oni su sastavni dio rasta. A najvažnije, stvarajte iz ljubavi jer publika to uvijek prepozna!
I za kraj, kako izgleda Božić u vašoj obitelji?
Božić u našoj obitelji započinje puno prije 25. prosinca—već mjesec dana unaprijed osjeća se blagdanska energija. Počinjemo s pripremama i pričama o vjeri, te svi zajedno osjećamo tu posebnu atmosferu Božića. Naša obitelj je duboko vjerski orijentirana, stoga su razgovori o vjeri česti i dodaju dublje značenje našim blagdanskim proslavama. Badnju večer i sam Božić slavimo u krugu bliskih prijatelja, uz smijeh, pjesmu i veselje. Tada se najviše osjeti ljubav, zajedništvo i radost—sve ono što Božić čini posebnim. Naravno, tu su i pokloni, koji uvijek donesu veselje, posebno mom unuku, koji još uvijek vjeruje u Djeda Božićnjaka. To nam je svima izuzetno lijepo i dragocjeno iskustvo.
