U organizaciji Središnjice Matice hrvatske i Ogranka Matice hrvatske u Zadru u Matici hrvatskoj u Zagrebu je predstavljena knjiga “Pisma srednjoškolskog ravnatelja”, autora Ivana Paštara. O knjizi su govorili: dr. sc. Radomir Jurić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru, dr. sc. don Ante Sorić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru, Anica Serdarević, prof., urednica te Ivan Paštar, prof. i dipl. oec, autor knjige. Voditeljica programa bila je Martina Drobnak, prof., a u glazbenom dijelu nastupio je koncertni gitarist Srđan Bulat.
Jedinstveni uradak
Prisutne je na početku pozdravio Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske. Prvi je o knjizi govorio Radomir Jurić. Izdvojio je nekoliko biografskih podataka o autoru. Prof. Paštar rođen je na izmaku 1944. godine u Oriovcu, gdje su se roditelji doselili iz okolice Klisa. S nepuna četiri mjeseca ostao je bez oca. Nakon Križnoga puta s majkom i sestrom došao je na djedovinu u Gizdavcu, Župa Muć Gornji kod Splita. Školovao se je u Gizdavcu, Splitu i Rijeci. Prvu profesorsku službu obnašao je u Srednjoj školi u Gospiću, potom u Zadru, Splitu i Biogradu.
Prestankom rada Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje “Juraj Baraković” 1992. godine u Zadru, postao je prvi ravnatelj novoosnovane školske ustanove Poljoprivedno-prehrambene škole kojoj je na čelu bio 20 godina. Prof- Jurić predstavio je sadržaj knjige, koja je, prema njegovim riječima, jedinstveni uradak u našem širokom hrvatskom prostoru. Knjiga sadrži autorov predgovor nakon čega slijede poglavlja: Iz knjige priopćenja, Pisma obiteljima učenika i čestitke za Majčin dan i Dan obitelji, Čestitke zaposlenicama Škole nakon poroda, Popis zaposlenika Škole na koncu šk. god. 2011./2012., Riječ urednice, Pogovor i O autoru.
Visoki odgojni i obrazovni ciljevi
U knjigu su još uključeni slikopisi i novinski članci, koji izravno svjedoče što se u navedeno vrijeme u Školi događalo. Škola kojoj je bio ravnatelj od 1. rujna 1992. do 22. srpnja 2012. godine osnovana je pod imenom Poljoprivredno-prehrambena škola u Zadru. Doskora je promijenila ime u Srednja škola Stanka Ožanića. Dogodilo se je to na Znanstvenom skupu “Stanko Ožanić – život i djelo”, koji je održan 24. lipnja 1994. Međutim, još je jednom Škola promijenila ime u Poljoprivrednu, prehrambenu i veterinarsku školu Stanka Ožanića. Opet je to službeno bilo nakon registracije i Rješenjem Trgovačkoga suda od 12. svibnja 2005. godine. I danas djeluje pod tim nazivom. Prvo se nastava održavala u školskoj zgradi u Perivoju Vladimira Nazora u Zadru, a onda je 1996. godine preseljena u nekadašnju Vojarnu gdje se i sada nalazi.
Novoosnovana škola počela je djelovati u teškim uvjetima hrvatskoga obrambenoga Domovinskoga rata, u neadekvatnom prostoru, bez tehničkih pomagala, literature i dr. Ravnatelj se je hrabro uhvatio u koštac s svim problemima djelujući istodobno u više smjerova. Valja istaknuti predan rad svih nositelja nastavnoga procesa, kao i drugih zaposlenika u školi. Nije nimalo lako bilo održavati nastavu u tim okolnostima brinući se za sigurnost učenika i djelatnika te škole. Sve to uz česte uzbune i napadaje na naš Grad. Dvadesetogodišnjim ravnanjem prof. Paštara, Škola je dosegla visoke odgojne i obrazovne rezultate.
Povijest poznate zadarske srednje škole
O kršćanskim elementima u knjizi govorio je don Ante Sorić. Naglasio je kako sadržaj knjige Pisma srednjoškolskog ravnatelja ima višestruku vrijednost jer progovara o dva desetljeća rada i djelovanja jednoga zadarskog ravnatelja, u suradnji s djelatnicima, učenicima, roditeljima i raznim institucijama. Vrijednost sadržaja ove knjige nalazi se u prikazu razvoja povijesti jedne poznate zadarske srednje škole, progovara o lokalnim, državnim i općedruštvenim događajima jednog vremena, prikazuje aktualne izazove u razvoju važnog nastavničkog poziva kroz različite epohe...
- Osim što književni oblik pisma svojim sadržajem otkriva važne povijesne datosti, pisani sadržaj otkriva nam i samog autora. U tom smislu valja sagledati profil djelovanja jednoga zadarskog srednjoškolskog ravnatelja koji je na kraju jednog i početku drugog tisućljeća kroz književni oblik pisma djelatnicima, učenicima i roditeljima komunicirao vlastite vrijednosti, ideje, savjete, dvojbe, upućivao kritike i, na koncu, radio ono što je i bio njegov primarni posao: odgajao, riječi su don Ante.
Urednica knjige na Pisma se osvrnula s nekoliko gledišta; kao kroatist, nastavnik i roditelj, zaključivši da ovakav oblik rada u potpunosti veže sve dionike odgojno-obrazovnog procesa: učenika, njegovu obitelj i Školu.
Poticaj generacijama koje dolaze
Na kraju se prisutnima obratio i autor knjige. Zahvalivši svima koji su sudjelovali u njenom nastajanju, izrazio je nadu da će ovakav način djelovanja biti poticaj i generacijama koje dolaze. Ulogu ravnatelja odlučio je koristiti za povratak tradicionalnim vrijednostima naroda hrvatskoga. Našu djecu i njihove obitelji nije držao za drugu stranu. Bili su ista strana.
- Mladi ljudi i griješe, ali ih mi moramo voljeti bezuvjetno, riječi su autora knjige.
Program je obogatio koncertni gitarist Srđan Bulat koji je izveo skladbe: Papandopulove “Tri ige” i Miletićevu “Međimursku suitu”.
