Neposredno prije otvaranja velike izložbe Jedan svijet, zadarske novinare je kroz postav proveo ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi. Šetnja Dvjema palača pretvorila se u stručno vođenu avanturu kroz svijet hrvatske moderne umjetnosti. Zapravo kroz impozantan niz djela s područja slikarstva, skulpture kao i fotografije i novih medija s potpisima hrvatskih velikana kao što su Vlaho Bukovac, Jagoda Buić, Boris Demur, Edo Murtić, Đuro Seder, Ivan Kožarić, Dušan Džamonja, Ivan Meštrović, Frano Kršinić, Dalibor Martinis, Sanja Iveković, Igor Rončević i drugi.
Je li to najbolja izložba koja je do sad posjetila Dvije palače kao reprezentacija hrvatske umjetnosti upitali smo Branka Francheschia nakon obilaska.
- Slažem se s vašom konstatacijom ali i da je razina poetske pravde da je ovaj prostor otprije otvoren izložbom Ratka Petrića, najvećeg zadarskog umjetnika 20. stoljeća. Jedan svijet je skupna izložba koja ima ambiciju predstaviti sve ono što se u Hrvatskoj umjetnosti događalo od sredine 19. stoljeća do danas. Na izvjestan način pala mi je ideja zapravo da se to odnosi od doba romantizma kad je hrvatska ideja postala snažna, rekao je u uvodu razgovora Branko Franceschi.
No kakva je vrijednost hrvatskog modernog slikarstva u to doba, bilo je pitanje na koje se Branko Franceschi nije libio dati odgovor...
- Do povijesnih avangardi, naša umjetnička praksa nije bila vrh ili „špic“ tendencije. Ono je bilo fantastičan mainstream kakav je bio europski mainstream. Gledajte samo Vlahu Bukovca koji je korespondirao i u Pragu i u Parizu pa i Meštrovića. To su sve velika imena europske umjetnosti. Međutim, nismo imali impresioniste. Možda samo sa avangardnom umjetnošću, tek na kraju Prvog svjetskog rata, koja je predmet više Muzeja suvremen umjetnosti a ne Muzeja moderne umjetnosti, hrvatski umjetnici u potpunosti shvaćaju korak s onim što suvremena europska umjetnička praksa. Tridesetih godina s grupom Zemlja to je već europski mainstream. To je u korespondenciji s njemačkom Novom stvarnošću i socijalno angažiranim slikarstvom. Nakon Drugog svjetskog rata naši umjetnici su ono što je potpuna razina onog što su kurentni svjetski umjetnički fenomeni. To je i do danas tako. Nemojte misliti da su samo hrvatski nogometaši svjetski vrh. To su i hrvatski vizualni umjetnici, rekao je Franceschi nakon šetnje ovom spektakularnom izložbom.
