Već je poznato da je Drama Plus Vinka Radovčića rasadnik mladih talenata, stoga ne čudi da je i ove godine Vito Sikirić, dugogodišnji član, upisao kazališnu režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Proćakulali smo s Vitom o tome što ga posebno raduje, otkrio je kada se i kako zaljubio u glumu, kao i što mu je najljepši dio te umjetnosti. Ispričao je i kako se pripremao te na koncu, iako je i sam mlad, tek 23-godišnjak, uputio zrelu, jasnu i motivirajuću poruku.
Otkrivanje skrivenih dijelova sebe
Vesele ga kazalište i generalno umjetnost, ali drago mu je što je to od načina provođenja slobodnog vremena postaje njegov profesionalni put.
- Volim književnost, volim film, kazalište, glazbu... Sve je to nešto u čemu bih se htio kad-tad u određenoj mjeri okušati, no odlučio sam se, bar što se studiranja tiče, opredijeliti za kazališnu režiju, započinje Vito.
Gluma mu je zapravo bila privlačna od malih nogu, ali trebalo mu je neko vrijeme da to u sebi prepozna i da se ohrabri.
- No, svima uvijek govorim kako je trenutak kad me to stvarno privuklo bio kad sam s nekih možda 12 ili 13 godina pogledao Isijavanje i apsolutno poludio za tom ludom, energičnom izvedbom Jacka Nicholsona koji mi je i dan-danas među najdražim glumcima. Od tada je u meni tinjala ta zaljubljenost, ali nisam je ozbiljno proveo u djelo sve dok nisam krenuo u Dramu Plus s 18 godina, prepričava Vito i dodaje da mu je najljepši dio toga otkrivanje nekih dijelova sebe za koje do tog trena uopće ne znaš.
- Umjetnost te tjera da se zagledaš u sebe. Zapravo smatram da nema izbora, nego to napraviti, ako se želi stvoriti nešto iskreno, dodaje Vito.
Pitali smo mladog umjetnika ima li nekoga uzora. Iz filmskog i kazališnog svijeta, odgovara Vito, to bi bili npr. Ethan Hawke, Tilda Swinton, Orson Welles, David Lynch, Luca Guadagnino, Lin Manuel Miranda, Julie Taymor, Rebecca Frecknall, Ivo Van Hove... Iz glazbenog svijeta npr. Lana Del Rey, Florence Welch, Bono Vox, Björk...
- Onda imamo i nekih svestranih koji su prisutni u svim tim poljima, kao npr. David Bowie i Donald Glover. Sve u svemu, ne mogu svesti svoju inspiraciju na određenu osobu, već više njih koji su pridonijeli mom izražaju tijekom godina, kazuje Vito.
Svevremenske teme
Na prijavu za Akademiju potaknula ga je goruća želja da njegova ljubav prema kazalištu postane više od hobija.
- Lijepo je to raditi kao hobi, ali došao sam do točke kada sam kazalište počeo tretirati kao glavnu obvezu u životu. Osim toga, htio sam da me se počne i ozbiljnije shvaćati u tom području. Premda, stvarno nisam imao nekih naročito loših iskustava, ali ipak, drukčije je kad si u profesionalnim vodama, imam osjećaj da se to puno više cijeni, govori Vito koji se pripremao nekoliko mjeseci.
Zapravo, počeo je već prije godinu dana “brainstormati” ideje za predstave. To su bile uglavnom ideje za koje je već imao grubi koncept, ali počeo ih je više razrađivati dok se jedna nije izdigla iznad ostalih.
- Zatim sam krenuo u dubinsko, detaljno razrađivanje i analiziranje teksta, pa zatim pisanje dramaturške i redateljske analize i tako do izrade makete u čemu su mi članovi obitelji dosta pomogli i čitanja literature. Za svoj režijski projekt za prijemni ispit, odlučio sam se za dramu Tennesseeja Williamsa “Mačka na vrućem limenom krovu”, tim više što Williamsa čitam već godinama i meni je osobno jedan od najzanimljivijih dramskih pisaca, a i zato što osjećam da su i dan-danas određene teme vrlo relevantne i bitne za predstaviti, otkriva Vito.
Sanja puno, previše, uvijek i svugdje
A podršku je dobivao od obitelji, prijatelja, pa i nekih profesora na Sveučilištu u Zadru, a i unutar svog drugog doma ovdje u Zadru, Drame Plus.
- Stvarno sam osjetio mnogo podrške u vezi ovoga i to mi puno znači, jako sam zahvalan na tome, naglašava Vito.
Vito, kako kaže, sanja puno, previše, uvijek i svugdje.
- Uvijek je tako bilo, ali stvarno je nerealan osjećaj konačno se popeti na prvu stepenicu ostvarenja snova. No, sve u svemu, taj ludi san je živjeti od umjetnosti - kazališta, filma, režije, glume... Svega toga u čemu se želim okušati. Volio bih raditi u Hrvatskoj, ali jako bih volio raditi i vani i sve to nekako usklađivati. Vidjet ćemo kamo me karijera odvede, ali zasad mi je namjera jednom u budućnosti postići takav balans i planiram se truditi da do toga dođe, govori Vito.
Na koncu, premda je i sam mlad, i tek uči i o životu i o glumi, pitali smo za poruku mladima koji sanjaju baš kao i on - puno, previše, uvijek i svugdje.
- Zvučat će stvarno kao kliše, ali slušajte unutarnji instinkt ili slušajte svoje srce. Izlizano je, ali je istina. U redu je ako još niste sigurni što Vam točno odgovara, ali zato smatram da u početcima u ovom polju valja tražiti i isprobavati razne projekte i razne načine rada. Čak i ako mislite da ne možete nešto, pokušajte, možda sami sebe iznenadite, eventualno ćete otkriti što Vam odgovara i čemu gravitirate. No, također nešto što smatram vrlo bitnim u ovom polju, budite uvijek spremni širiti vidike i učiti nove stvari. Plafon ne postoji. Savršenstvo ne postoji. Zato si nemojte umišljati da sve znate, ali nemojte si ni pretjerano razbijati glavu oko svake greškice. Naučite nešto iz svega, primite kritiku i krenite dalje. Ego vam neće pomoći i nema veze sa samopouzdanjem. Bez partnerstva i zajedništva nema kazališta, zaključuje Vito.
