Dobro došli u gastronomski svijet Barbare Kurtin, Kaljanke koja se s ljubavlju i strašću posvećuje umjetnosti kuhanja, posebice izradi slastica. Ova vješta gastro entuzijastkinja otvorila nam je vrata svog kulinarskog carstva, nudeći nam uvid u svoj otočki svijet okusa i mirisa. Istražili smo kako se razvijala njezina ljubav prema kuhinji te saznali kako je svaki zalogaj za nju prilika za izražavanje ljubavi i truda. Naglasila nam je i svoju želju da se širi svijest o važnosti poštovanja prema radu, vremenu i strpljenju koje se posvećuje pravljenju svake slastice.
Zaljubila se u kuhinju uz pomoć mame i bake
Njezina strast prema kulinarstvu i pripremi poslastica započela je još dok je bila djevojčica.
- Kao dijete uvijek sam sjedila pokraj mame kada bi pripremala kolače, a za ljubav prema kuhanju zaslužna je moja pokojna baka. Ona je znala našim dugogodišnjim turistima pripremati doručak i večeru, a ja sam uvijek bila kraj nje i upijala sve kao spužva, prisjetila se Barbara.
Sa samo deset godina, demonstrirala je svoj talent za pravljenje torti praveći prvo remek-djelo koje je bilo izraz ljubavi prema mami koja se vraćala s putovanja.
- U petom razredu osnovne škole imali smo Domaćinstvo i tada sam napravila ogromnu tortu koju i dan-danas profesorica spomene kad se sretnemo. Oduvijek sam bila blizu miksera, brašna i šećera. Mama mi je bila šefica u Danici pa bih kao dijete često odlazila k njoj na posao, znala viriti u slastičarnu i diviti se velikim strojevima, pećima i mirisima kolača, kazala je Barbara.
Voli jesti jednostavne, a pripremati zahtjevne kolače
Usprkos mnogobrojnim majčinskim obavezama, uspijeva besprijekorno uskladiti sve aspekte života, pa tako i kuhanje i pečenje, naglašavajući da je planiranje ključno.
- Dok su djeca bila manja, voljela sam sve raditi navečer i dovršavati noću. Sada najviše volim dekorirati. Kada svi spavaju, meni dolaze najbolje ideje. Nekad ni sama ne znam kako će izgledati torta jer sve smišljam u hodu. Za kolače je nebo granica kad imaš dobar plan, i što je najbitnije - volju. Za Božić nikad ne počinjem peći kekse i kolače mjesec dana unaprijed. S dobrom organizacijom sve se stigne i u pet, šest dana, pa čak i 33 vrste kolača i trokatnica za jedno vjenčanje, objasnila je Barbara.
Kada je riječ o omiljenim slasticama, preferira uglavnom jednostavne kolače, iako priznaje da joj je teško odabrati apsolutne favorite.
- Volim sve isprobati, ali najdraža mi je starinska slastica poput rafiola, štrudela, kiflica ili eventualno neka slastica sa sirom. Što se tiče pripreme, kod mene vrijedi ona da mi je najdraže praviti najkompliciranije i zahtjevne slastice, kao i sitne kolačiće. Volim raditi rafiole, breskvice, limune, smokvice i kraljicu torti - lipoticu s Raba. Iako su nekima previše komplicirani, Macaronse sad već mogu zatvorenih očiju napraviti, kazala je Barbara.
Ljubav je najvažniji sastojak
Njezin status amatera ne odražava se na kvalitetu njezinog rada, posebice kada uzmemo u obzir dugogodišnji angažman i iskustvo.
- Osim osnovnog znanja i iskustva, što je kod mene sad već tridesetak godina, svakako treba imati volju, strpljenje i naravno najvažniji sastojak - ljubav prema onomu što radiš. Zapravo sam amater u puno hobija koji se međuosobno nadopunjavaju. Velika su mi ljubav fotografija, cvijeće, slastice i moje slike. Ma ja sam Vam multipraktik koji radi 100 na sat, našalila se Barbara.
Najvažniji savjet koji je Barbara dobila, a koji s ljubavlju primjenjuje, jest da torte i kolači postaju najukusniji kada prenoće, dozvoljavajući da se svi ukusi i mirisi sjedine u savršenstvo.
- Jedna sam od rijetkih koji ne radi sve po nacrtu, receptu, pravilu. Rijetki su ti recepti koje slijedim u stopu. Kada radim Macaronse, onda za omjere stavim da su točni u gram. Za ostalo često mijenjam po svome ili iz iskustva vidim da jelo neće uspjeti zbog krivih omjera, naglasila je Barbara.
Kualjski tradicijski običaji
U njezinoj obitelji nije bilo uobičajeno postaviti božićni stol s dvadeset različitih vrsta kolača i jela, što je danas vrlo čest slučaj.
- Za Badnjak su obavezno na stolu morale biti fritule, da kuća miriše po njima i po tamjanu, nakon što bi djeca okadila kuću, što je još jedan kaljski običaj. Zadnjih 25 godina, tu su sitni tradicionalni kolači kao breskvice, smokvice, krešenti naše Zadranke Zrinke, rafioli, Rapska torta, Paška štrika, Korčulanski klašuni, orahnjače. Na stolu se nađe i Mađarica, bijela pita, a uvijek i neki novi kolač. Tradicionalno za staru godinu imamo novogodišnju tortu, a od slanog mora biti ili divljač ili pašticada s njokima, istaknula je Barbara.
Kako to Barbara opisuje, Kali nije samo mjesto, već živopisna zajednica koja diše uz ritam mora, ribolova i maslinarskih tradicija, koje jednostavno ne idu jedno bez drugog.
- U Kalima ne postoji niti jedna svečanost, a da od slastica nisu prisutne kualjske frite. Ja ih pravim po starom receptu bake mojega supruga, s kvasom, krumpirima i samo jednostavnim sastojcima. Iako, moram priznati da više ne pratim ni recept ni mjere već sve radim, što bismo rekli “od oka”. Što se slanih jela tiče, Kaljani su najpoznatiji po svome “Kualjskome brudetu”. Svake godinu za vrijeme Ribarskih noći održava se i natjecanje u kuhanju brudeta. Moram izdvojiti i još neka jela kao štu su fažol s blitvom, tripice od tunjevine i tunjevina “umido” u umaku, zaključila je Barbara.
