Putovati cestama Zadarsje županije znači biti skoro pa stalno okrućen lijepim i znimljivim prizrioma. Bilo da je riječ o povijesnim spomenicima, ili prirodnim ljepotama, krajobraz je takav da ne prestaje plijeniti pozornost.
Tako je i kada se vozi županijskom cestom 6019 koja spaja Pridragu i Posedarje. Čim se iziđe iz Pridrage ubrzo se stiže do crkve sv. Martina, gdje je i mjesno groblje. Ovo je jedna od najbolje sačuvanih ranokršćanskih crkava na području današnje Zadarske nadbiskupije. To je jednobrodna starokršćanska bazilika iz 5. ili 6. st.
Tijekom posljednjih istraživanja, a i ranije, pronađeno je relativno dosta ulomaka kamenoga crkvenog namještaja i ukrasnih dijelova arhitekture, od kojih jedan dio pripada ranokršćanskom vremenu.
Crkva sv. Martina u Pridrazi sagrađena je u neposrednoj blizini velike vile rustike čiji su ostatci samo djelomično istraženi. U tim istraživanjima između ostaloga otkrivena je šesterokonhna crkva sv. Mihovila koju se datira u konac 8. ili na sam početak 9. st.
Crkva sv. Martina po karakteristikama gradnje pripada nesumnjivo ranobizantskom (justinijanskom) razdoblju pa se vremenom njezina nastanka može smatrati prva polovica, odnosno sredina 6. stoljeća...
Oko crkve nalazi se groblje s kamenim grobovima i stećcima. Pronađeni su još i arhitektonski ulomci, ukrašeni pleterom kao i materijali sa starokršćanske oltarne pregrade. Posebno se ističe basreljef hrvatskog viteza, ratnika na konju, zaštitnika crkve sa štitom i mačem.
Na drugom kraju ove županijske ceste, prije spoja s Jadranskom magistralom, na otočiću ispred Posedarja, nalazi se crkva sv. Duha...
Građevina datira iz 15. stoljeća. Iznad ulaznih vrata u crkvu, nalazi se zidani zvonik – preslica za jedno zvono koje se čuva u crkvi. Postavlja se samo prigodom misnog slavlja, odnosno samo na Duhovski ponedjeljak.
Posedarje na blagdan Duhova slavi Dan općine. Blagdan Duhova se tradicionalno obilježava procesijom brodicama do obližnjeg otočića na kojem se slavi sveta misa. Crkvica Svetog Duha je obnovljena 1974. godine i do otočića vode kamena staza i drveni mostić.
O gradnji ove crkve postoji i legenda koja spominje kako je jaka bura raskinula ribarske mreže, a same ribare počela bacati po uzburkanom moru, izbacivši ih na kraju na pješčanu plažu Žabokrek. Ribari su tada, sretni što su se iz havarije izvukli neozljeđeni, u znak zahvale, sagradili ovu crkvicu.
Okolno more je plitko, pogodno za kupanje, a kako smo mogli vidjeti i naseljeno “lijepim bokunima” cipala.
