Ljubač i njegove duge, pješčane plaže nadomak grada

Ljetne vrućine su pritisle i ono što svak traži je neka mogućnost osvježenja. Osim ostajanja u debelom hladu, jedno od najjednostavnijih mogućnosti je potražiti spas u moru. Srećom, Zadarska županija obiluje raznolikim plažama na tri strane svijeta, a naša je ekipa ovoga puta posjetila Ljubač.

Udaljen od Zadra 18 kilometara, kvalitetnom cestom preko Pojlica, Ljubač pruža prvi i veličanstven pogled na more kada se dođe do zavoja kod lokaliteta Duševića mlin. Odatle se cestom kroz Ljubačke Stanove brzo stiže do samog mjesta i njegovih dugačkih pješčanih plaža koje oplakuje plitko i stoga uvijek toplo i za kupanje ugodno more.

Naseljen od prapovijesti

Ljubač je također mjesto duge i bogate povijesti koja seže još u prapovijesna vremena. Cijelo šire područje ovoga mjesta obiluje arheološkim nalazištima. Tako su na Ljubačkoj kosi kod Stojića, u Ljubačkim Stanovima i prema Podvršju nađeni paleolitički nalazi od kremena i rožnjaka. Neolitički ostatci pronađeni su na više mjesta u užoj i široj okolici. Pozitivno pomicanje razine mora uvjetovalo je da se nekadašnja instalacija za ribolov u obliku nasipa, vidljiva u duljini od oko 100 m, danas nalazi na dubini od oko 3 m sjeverozapadno od Jamine na južnoj strani Ljubačke uvale. Izgrađena od drva u podlozi s kamenom odozgor, s dosta nalaza lončarije, datira se oko 2000 godina prije Krista.

Značajni arheološki lokalitet je i gradina Venac koja je u liburnsko doba imala zemljane bedeme I na čijem je groblju otkriveno 35 grobova. Naseljavanje se nastavilo i u vremenu Rimskog carstva kada je na ljubačkom području izgrađeno više villa rustica, a na prostoru uvale Plemići nalazila se keramičarska radionica.

”Važnost položaja Ljupča potvrđuju ranokršćanski, ranosrednjovjekovni i starohrvatski objekti. Riječ je o ostatcima najstarijih razdoblja kršćanstva i dolaska Hrvata. Smještaj obližnje dvojne bazilike iz ranokršćanskog razdoblja, to jest druge polovice 5. i 6. stoljeća na Glavčinama podno Podvršja svjedoči o važnosti, snazi, suvremenom agrarnom kulturnom krajobrazu i korištenju prostora, s intenzivnim vjerskim i crkvenim životom i imanjem što potvrđuju brojni nalazi od 5. do 7. stoljeća i nalazi okolnoga groblja s 530 grobova,” piše Damir Magaš u svom radu “Župa Ljubač”.

Spalili ga Turci

Tijekom najgorih turskih osvajanja i Ljubač je, kao mnoga mjesta u Ravnim kotarima bio napušten, ali ga se ponovno naseljava vć oko 1603., da bi ga 1646. Osmanlije poharali i zapalili. Srećom je posada mletačkog broda upravo prolazila tim akvatorijem, te su Turci pobjegli i požar je ugašen.

Danas Ljubač broji oko 450 stanovnika koje se pretežito bavi poljoprivredom gdje se ističu maslina i vinova loza, a njeguje se i tradicionalno ribarstvo. Također se sve više razvija i turizam.