Briševo, ravnokotarsko selo u Općini Poličnik, smješteno je oko 7 kilometara sjeverno od Zadra, između Murvice na istoku i Mazije, odnosno Poljica na zapadu. Krasi ga očuvani okoliš, a čovjek živi u skladu s prirodom.
- Ovo je selo gdje se čovjek vraća svojim korijenima, zemlji i prirodi, gdje ćete zaboraviti stres i napuniti baterije za novi radni dan. Recept za uspjeh je gostoljubivost i dobra spiza, tvrdi mladoliki Ante Butić iz OPG Butić, ovdašnjeg izletišta – konobe. U seoskom ambijentu na lijepo uređenim briševačkim imanjima, kaže on, dobit ćete autentičan doživljaj ravnokotarskog, dalmatinskog kraja.
- Ovdje u Briševu uživa se u domaćim delicijama, pripremljenim domaćim namirnicama. Bogom dano za odmoriti dušu i tilo, jer gostoljubivi domaćini pobrinut će se da vam ništa ne fali, uvjerljiv je briševački poduzetnik Ante.
Savršen recept za aktivni odmor
Zvuči kao savršen recept za usporiti tempo i odmoriti se daleko od gradske buke, vreve i stresa što zorno potvrđuju ovdašnja izletišta, vile i kuće za odmor s bazenima.
- Imamo školu, crkve, svećenika, dva groblja, asfalt, nogostupe, vanjsku rasvjetu, dva dućana, moderan kafić, dom kulture, sportsku dvoranu u kojoj vježbaju učenici, mažoretkinje, skakači u vodi, fitnes, boćalište, vrtni centar, štandove s voćem i povrćem, nabraja sugovornik Ivan.
Doduše, kaže on, doktor im je u Murvici, pošta u Zadru, a KUD Kanica je trenutno niti na nebu ni na zemlji. Slavili su kulturnu baštinu te organizirali na daleko poznatu manifestaciju "Mome mistu Briševo je ime", s bogatstvom tradicionalnih narodnih nošnji, pjesama i plesova.
- Iako selo presijeca, ljeti prometna cesta, mi smo jedna cjelina, jedna duša i tilo, svoji na svome, gostoljubivi i srdačni domaćini s puno empatije prema našim prijateljima, gostima i ljudima dobre volje, kaže Ivan.
Briševo je među rijetkim selima u Zadarskoj županiji, ali i u Lijepoj Našoj, koje prema popisu stanovništva 2021. ima pozitivnu demografsku sliku, prirast stanovništva od čak 94. Na popisu 2011. brojilo je 657 stanovnika, a prema prošlogodišnjem 751 stanovnika.
U 352 stambene jedinice s 234 kućanstava žive Briševljanke i Briševljani prezimena: Butić, Bubić, Bulić, Botunac, Ćustić, Glavan, Grubić, Jurlina, Katalinić, Kovačević, Grabovac, Milin, Romić, Rončević, Samardžić, Šarović, Šestan, Surać. Tikulin, Vrlika, Zdrilić, Žilić…
Na području sela su nalazi iz mlađega kamenog doba, na nekoliko lokaliteta su ostaci rimskih kamenih građevina. U srednjem vijeku prvi se put spominje u 11. stoljeća, i to pod imenom Grusi.
- Ravnokotarsko selo Grusi više ne postoji, danas na tom području postoji selo Briševo dok se toponim Grusi i dalje javlja kao dio sela Briševa, reći će Milan Grabovac iz Gornjih Grusa.
Raspoloženi, govorljivi, gostoljubivi
Sačuvane su tri glagoljske matice vjenčanih (1613. – 1630., 1630. – 1646., 1765.. 1824.), jedna glagoljska matica krštenih (1631. – 1646.) i dio glagoljskog godara. U maticama krštenih i vjenčanih spominje se 27 svećenika.
- U Gornjim Grusima žive obitelji Grabovac (Elvis, Igor, Miro, Nedo, Marijan, Šime, Milan), Bukvić (Marin, Danijel, Roko, Neven), Surać (Dragan, Dražen)… Milini i Jusupi su u Donjim Grusima, ako sam dobro pohvatao Grabovčeva nabrajanja. Ime Grusi sačuvano je sve do današnjih dana, ali kao naziv stare jezgre sela, gdje je staro mjesno groblje s crkvom Gospe od Ružarija.
- U novom dijelu sela u prošlom je stoljeću sagrađena druga crkva, posvećena također Gospi od Ružarija. Uz glavnu cestu, 70-tih godina 20. stoljeća sagrađeno je novo groblje, govore sugovornici.
Jutro je, mještani su ipak raspoloženi, govorljivi i gostoljubivi. U kafiću svi bi novinaru platili veliki makijato koji ovdje nedaleko škole, župne crkve Gospe od Ružarija iz 1866. i boćališta košta 9 kuna, taman. Srećom, zbog mira u kući novinar ih je preduhitrio.
- A kakvi jesmo da jesmo, naši smo, nismo tuđini, reći će Mladen Jurlina, strastveni boćar.
Pritom s puno emocija i entuzijazma govori o mjesnom boćarskom turniru koji ovih dana okuplja Briševo.
- Boćanje je za nas jedna tradicija, strast, gušt i ponos, mjesto okupljanja i druženja, ali i obveza da ovu stoljetnu tradiciju naših djedova prenesemo na nove generacije, poručio je boćar Mladen.
Lijepo je i poticajno u Briševu. Pripovijest je to koja veze briševačku tkanicu vrijednih maslinara i uljara, povrćara i voćara, ratara i vinara, mljekara i sirara u poljodjelsko ruho bogatog zadarskog zaobalja.
- Briševljani kao i briševski Zadrani vraćaju se i ogledaju u poljodjelskoj tradiciji i gotovo uglas poručuju: Grad nam nudi mnoštvo izazova, ali Briševo ih ostvaruje, reći će legendarni Bage.
Međutim, već polovicom srpnja više bunara i gusterni u Briševu ostadoše bez vode, presušile. I pritisak vode na vodovodnim slavinama i tuševima ozbiljno prijete a sunce nemilosrdno prži. Obilna kiša ne pada već dugo. Nevjerica, zbunjenost, poneka psovka…
- Što ti je život u ovom globalnom zatopljenu ili kako se to kaže. Prije četiri ili pet godina poplave biblijskog razmjera, a prije tri godine orkanska bura, kakva se ne pamti u posljednjih pola stoljeća, prisjeća se Nediljko Jurlina (73), zvani Runje. Nediljko, miljenik medija, generacija zadarskih nogometaša i otkupljivača mlijeka, do prije desetak godina je imao oko 20 krava muzara i oko 100 ovaca. Sad rekreativno i iz hobija ima tek 15-ak ovaca.
- Osim kičme koja pritišće desnu nogu, kriva je i otkupna cijena mlika koja nije mogla pokriti troškove proizvodne, sa sjetom će Jurlina.
Priča s ruba Hrvatie, Ravnih kotara
Runjina mljekarska farma s dvadesetak krava je bila gotovo u prigradskom zadarskom naselju. Lijepa je to bila priča s ruba nekadašnje Hrvatie, danas Ravnih kotara.
- Treba nešto mijenjati jer će hrvatski proizvođač mlika propasti, a na policama će ostati samo uvozno mliko, pripravci s rokom trajanja i do po godine. Da o kvaliteti našeg i uvoznog i ne govorim, tvrdi Runje. U ovim vremenima korone i rata na tlu Europe, kada smo udaljeni tek 7 minuta leta drona, ljude muči "što će biti, ako bude", sve je slabiji interes za kulturu i kulturna događanja. Ali, ima i izuzetaka. Svijetli je primjer ovdašnji samouki slikar Anđelo Jurlina- Đele.
A Anđelo je zapravo nesuđeni svećenik. Pokojni nadbiskup Marijan Oblak zvao ga je u Sjemenište jer se kao dječak među vršnjacima isticao duhovnošću.
- Puno sam išao u crkvu. Zanimala me sakralna umjetnost, kaže Anđelo, koji je i danas fasciniran Sv. Donatom. Naslikao ga je kao da odozgo nadgleda njegovu izgradnju u prepoznatljivom ekspresionističkom stilu s nadrealnim elementima kojima obiluju i ostale slike ovog samoukog, nadarenog i zanimljivog umjetnika o kojem se sve više govori i piše.
- Anđelo, usprkos ljetnoj žegi uzimi kist u ruke, uveseli nas i oduševi svojim fascinantnim slikarskim, umjetničkim rukotvorinama, sukus je lijepih želja upitanih mještana.
Pred nama je velika fešta! Ne pitaj, tko će nazočiti na finalu mjesnog boćarskog turnira, pričat će, kažu Briševljani. Ludilo!
