Vinjerac je pitoreskno mjesto u Općini Posedarje s bogatom pomorskom tradicijom i neodoljivim mediteranskim šarmom. Smješteno je na jugoistočnoj strani Velebitskog kanala, oko 35 km sjeveroistočno od Zadra. Pri dolasku u mjesto, panorama koju ćete ugledati ostavit će vas bez riječi.
- Pogled na staru jezgru, more i planinu Velebit zaista je jedinstven i apsolutno prekrasan. Čovjek se ovdje osjeća ugodno, uvjerljiv je Dražen, jedan od brojnih ovdašnjih vikendaša.
Naime, doći u središnju jadransku Hrvatsku, u Vinjerac, pravi mali dragulj Zadarske županije, užitak je i u rujnu. Ovdje opija more što se već osjeti pri samom spustu niz brdo Prkos u srce Vinjerca, centar mjesta izuzetno bogate i berićetnije povijesti.
- Šetnja gotovo praznim kamenim ulicama uz kamene kuće kapetanskih obitelji i kod Mornara popiti kavu s pogledom na brodice, rivu i mul nostalgično svjedoči o bogatoj pomorskoj tradiciji i znatno življem životu, kazala je gospođa Ana iz Zagreba.
Na kraju 19. stoljeća Vinjerac je dobio prvu redovnu parobrodarsku prugu i poštanski ured što je omogućilo jače povezivanje sa Zadrom, Rijekom i Trstom.
Liti krasota, zimi lipota
- Mnogi nezaposleni mještani našli su posao kao mornari, zapovjednici, kuhari, konobari, priča 77-godišnji Vjekoslav Žunić, jedan od onih za gotovo nadnaravnu priču o Vinjercu koji je naseljen od prapovijesnih vremena i u kojem se do početka 15. stoljeća na vinjeračkom rtu nalazio pavlinski samostan s crkvom sv. Marka, gdje su domaći monasi u rimokatoličkoj liturgiji upotrebljavali starohrvatski jezik i hrvatsku glagoljicu.
Za Vinjerac, kažu da je preko lita krasota puna života, a da je preko zime lipota bez života. Nažalost, tzv. "bijela kuga" nije mimoišla ni Vinjerac. Strašno ga je pogodila ta neman, danas je čak osam puta manji broj stanovnika nego prije 100-tinjak godina. Naročito zbog izuzetno velike migracije stanovnika koji su privremeno ili trajno otišli iz Vinjerca u potrazi za boljom korom kruha.
- Prije Prvog svjetskog rata, 1913. godine, Vinjerac je bio na svom vrhuncu. Imao je čak 1.170 stanovnika i školu sa 100 učenika, a iz luke je isplovilo 609 brodova s preko 52 tisuće tone raznog tereta, istaknuo je barba Vjeko.
Sa školom ili bez nje, Vinjerac je tijekom desetljeća dao veliki broj pomoraca. I ne samo njih.
- Vinjerac je nekad bilo važna pomorska luka, a sve se promijenilo krajem 1960. godine izgradnjom turističke ceste, Jadranske magistrale i Masleničkog mosta preko Novskog ždrila, što je nedugo potom dovelo da se ukine brodska linija prema Rijeci, linija Obrovac – Rijeka, navodi barba Vjeko.
Loše prometne veze (ukinuta brodarska veza, cesta asfaltirana tek 1980., voda iz vodovodnih slavina 2008.), propast jedrenjaštva, siromašno poljodjelstvo, nerazvijena opskrba i nedostatak ustanova, kao i proces inovacija i svijesti o boljem životu drugdje, uzrokovali su veliku depopulaciju.
Naime, Vinjerac posljednje stoljeće ima konstantan, strmoglavi pad stanovnika. Nekada je imao čak oko 1.200, a danas tek oko 170 stanovnika.
"Čovjek - ključ uspjeha" konobarica Lidija
- Vinjerac 1913. god broji 1.170 stanovnika, 1921. god. 900, 1931. god. 768, 1948. god. 627, 1971. god. 483, 1981. god. 327, 1991. god. 273, 2001. god. 265, 2011. god. 189, a protekle 2021. god. tek 173 stanovnika, s vidnom nelagodom nabrajaju sugovornici.
Prema popisu stanovnika 2021. godine u Vinjercu i njegovom zaselku Vučijak (Magaši, Ćoze, Žunići, Srzentići) ima čak 350 stambenih jedinica, od koji su tek 100 za stalno stanovanje.
Vinjerčani obitavaju u 80 kućanstava prezimena: Knežević, Magaš, Žunić, Ćoza, Bartulović, Srzentić, Dadić, Gregurić, Gregov, Veršić, Katić, Barić, Buratović, Lerga, Barić, Mijolović, Kondrić…
- Najstariji su Jurka Žunić, dok je najmlađa nedavno rođena curica Evica Knežević, govori Lidija Žunić koja je čak 38 godina konobarica u Mornara, od legendarnog Josipa Dadića do Ivice Kneževića, te nastavlja:
- Nekoć je ovdje bila općina, škola, doktor, ambulanta, pošta, lučka kapetanija, carina, mesnica i sedam dućana od kojih je jedina pred skorašnjim zatvaranjem, reći će Lidija, gostoljubiva i uvijek nasmiješena konobarica od formata za turističku nagradu djelatnika godine Lijepe Naše u kategoriji "Čovjek - ključ uspjeha" na Danu hrvatskog turizma.
Lidija, tvrde brojni sugovornici, između ostalog izravno utječe na podizanje stupnja zadovoljstva turista i posjetitelja, širenje pozitivnog imidža hrvatskog turizma te ukupnog doživljaja Hrvatske kao poželjne turističke destinacije.
- Tek je treba netko predložiti i nominirati, i to je to, uvjerena je gospođa Marija.
Vinjerac u bogatoj povijesti ima brojne poznate osobe, crkvu sv. Antuna Padovanskog iz 1652., župnu kuću iz 1900., bratovštine sv. Antuna Padovanskoga i Presvetog Srca Isusovog, svećenika don Antu Delića, župnika Jasenica, Rovanjske i Vinjerca, sakristana Mladena Kondrića, od majke Vinjerke i oca Koprivničanina, kapelice Presvetog Srca Isusova u Dragama iz 1900. i Srca Marijina u Žunićima, kraj 19. stoljeća, zavjetnu kapelicu Gospe Lurdske i nedavno obnovljenu zavjetnu kapelicu sv. Nikole na kupalištu.
Čudotvorne moći sv. Ante
- K vinjeračkom sv. Anti u župnoj crkvi stoljećima, a posljednjih 117 godina, od 1905. kada je iz Padove don Kamilo Franchini donio njegove čudotvorne moći, dolaze po utjehu, izlječenje duha i tijela kao i na zavjet brojni vjernici, domaći i furešti, znalački će sakristan Mladen.
Ove moći, dodaje Mladen, među najstarijima sv. Ante u zemlji jedinstvene su i čuvaju se u posebnoj pokaznici koja tradicionalno predvodi procesiju 13. lipnja, za blagdan sv. Ante, nebeskog zaštitnika.
- Ljeti su otvorene konobe i restorani te povremeno i turistička ispostava, a cijele godine kultni kafić Mornar. Dok je ljeti turizam, šušur i feštice, u zimi se uglavnom gnijezde umirovljenici čijim se šetnjama uz more tek pridružuju galebovi kad nije bure s Velebita i Velebitskog kanala. Nakon ljeta tek vikendom i državnim praznicima i ožive bajkovite vinjeračke kale i kalete, čarobne šetnice uz more, nakratko se vrati život, naglasio je 78-godišnji Marinko Bartulović, kaže, ortodoksni Vinjerčanin čiji su svi preci iz Vinjerca.
U nedjelju prijepodne, 19. rujna 2022., zasjalo i vrijeme i sunce nad Vinjercem. I sve se stopilo u neodoljivu draž poput božjeg milodara. Na kupalištu se sunča, a oni hrabriji brčkaju noge u moru ili se kupaju. Na mulu su galebovi, a kod Mornara se pije kava, lista Zadarski tjednik i uživa u škrtom suncu. A gušta se i na kartama u trešeti. Domaći i furešti žure u crkvu na nedjeljnu svetu misu koja započinje u 9.20 sati.
- Bura nigdje ne dere kao ovdje. No usprkos njezinoj snazi mjesto je prkosi inateći se s njom, odrješito će barba Marinko.
