U subotu ujutro, u osam sati i 50 minuta, Sunce je ušlo u znak vage, ili svakodnevnim jezikom kazano, stigla je jesen. Događaj do kojeg većina današnjih ljudi, na žalost, ne drži mnogo, ali nije uvijek bilo tako. Obilježavanje prirodnih svetkovina utemeljenih na stvarnim odnosima Zemlje i Sunca imaju tradiciju toliko dugačku da joj se početci doslovno gube u najdavnijoj noći vremena.
Od najdavnijih vremena
Moglo bi se isto tako reći da početak jeseni još od najstarijih vremena ljudske civilizacije i nazočnosti na Zemlji ne predstavlja tek običan datum. Sve to skupa govori nam da je riječ o značajnom danu koji se oduvijek obilježavao i to širom svijeta i u svim kulturama. Osim mnogih religijskih, kulturoloških, astroloških i okultnih razloga, današnja znanost pridodaje i one psihološke. Naime, od danas počinje stanje sve dužeg mraka za koji neki stručnjaci smatraju da nepovoljno djeluje na ljudsku psihu, a ne smijemo zaboraviti da je zapravo donedavno, do Teslinih i Edisonovih vremena, izostanak Sunčeve svjetlosti, često značio i tamu u kućama. Tisućljećima su mnoge kulture, osobito one što žive više prema sjeveru provodile jesenske mjesece u velikoj tami. Rasvjetna su tijela bila rijetka i skupa, a i kad se industrija svjetiljki u klasično doba dosta razvila, ostala su i dalje dodatni trošak, uz dodatnu potrošnju ulja.
Brojni su primjeri obilježavanja ovog datuma u prošlosti, a rijetki znaju da se iz ovog obilježavanja koje je krajem sedamnaestog stoljeća postalo uobičajeno u Bavarskoj, nastao današnji Oktoberfest, kako se stara svetkovina zvala i što nam ujedno pruža odgovor na često pitanje: zašto se Oktoberfest zapravo održava u - rujnu.
Zorovistan na Krku
U starini se ovaj datum redovito obilježavalo prigodnim svetkovinama, no mnoge od njih su kasnije zanemrene, zaboravljene ili i zabranjene. U Hrvatskoj se zna za običaj koji je postojao na otoku Krku gdje se jesensku ravnodnevnicu povezivalo sa starohrvatskim božanstvom Triglav ili Troglav koje je bilo čest objekt štovanja u ovim krajevima. Ovo božanstvo zajedničko je za više skupina naroda: Slavene, Kelte i Mittane (azijske Prahrvate) podjednako. Na krčkom veyskom govoru ga se nazivalo Triget i svetište mu je bilo na Divinskoj gori (460 m.) pod nazivom «Zorovistan» s velikim žrtvenikom. Svetkovina se održavala na jesenski ekvinocij kad se na vrh penjalo s upaljenim bakljama, a u ponoć bi se upalila velika vatra i pjevalo obredne pjesme - goange. Običaj se održao sve do kraja Drugog svjetskog rata kad su na Krku komunisti kod jame Kričavno izvršili veliki pokolj pučanstva u krčkim brdima koje je najduže čuvalo ovaj običaj.
Mnoge od starih tradicija danas su obnovljene i oživljene u pokretima poput Wicce, Druida, Theleme, Wotanizma i drugih te se izvode različiti rituali koji se, ako vrijeme dopušta, često održavaju u prirodi. Postoje mnogo ideja kako obilježiti Jesenski ekvinocij, a jedna od njih je i poći u berbu jabuka, koje su jedan od simbola ove svetkovine, koja se danas uobičajeno popularno naziva Mabon. Naziv dolazi iz velškog jezika, a u prijevodu znači “Majčin sin”, u značenju sina Božice Zemlje. Mabon predstavlja drugu od tri žetvene svečanosti u sustavu Kotača godine. Prva je Lughnasadh koja se slavi u razdoblju između prvog i 12. kolovoza, a treća Samhain 31. listopada, s time da wotanisti obilježavaju svetkovinu Frey Faxi 28. kolovoza.
Za cijelu obitelj
Od hrane koja je popularna za Mabon izdvajaju se žitarice, grahorice, grožđe, jabuke, tikve i bundeve, korjenasto povrće i. mogranji. Od napitaka je u našim južnijim krajevima najomiljenije vino, dok će se sjevernjaci krijepiti jabukovačom.
Uz razne druge ideje proslave, ona koja je pogodna za obitelji s djecom je kićenje doma za dolazak jeseni, gdje i mladi i stari mogu dati mašti na volju i prikladnim simbolima pozdraviti godišnje doba plodova i obilja.
