U ovoj godini navršila se 515. obljetnica rođenja velikog hrvatskog književnika i našeg sugrađanina, Petra Zoranića. K tome u 2023. se poklapa i još jedna godišnjica, 485 godina od prvog rušenja grada Nina, a i taj je događaj svakako posebno povezan upravo s radom, životom, djelom pa čak i smrću književnika Zoranića koji se nazivao i Ninjaninom.
1508. godine Zoranić je rođen u Zadru kojeg naziva «gradom susedom» svome Ninu, a u to vrijeme su oba grada već skoro čitavo jedno stoljeće proživljavala dosta teške dane, a stanje se nije poboljšavalo, nego naprotiv, bivalo sve gorim. Još od doba kada je Mletačka republika, naime, otkupila od kralja Ladislava Napuljskog nasljedna prava na Dalmaciju i preuzela vlast u Zadru i Ninu.
Zadarske pobune
Mlečani su s ova dva grada imali posebne planove. Oba su im bila trn u oku; Zadar jer se stoljećima borio protiv Mlečana i podigao protiv njih jedanaest buna i pobuna, u čemu su Zadrani uvijek imali pomoć susjednih Ninjana. Zadar je Veneciji bio potreban kao grad, luka i utvrda ali ga je htjela ekonomski potpuno podčiniti sebi. Stoga su Mlečani donijeli niz zakonksih uredbi kojima su onemogućavali i uništavali zadarsku privredu, posebice brodarstvo i trgovinu. Roba se smjela uvoziti, izvoziti pa i prevoziti isključivo u i iz Mletaka, a za svaki drugi promet morala se tražiti posebna dozvola koja bi rijetko stizala, a i onda bi na taj promet poduzetnik morao platiti visoke carine.
Nin su, pak, Mlečani namjeravali potpuno zapustiti i pustiti ga da propadne. Osim što im nisu trebala dva veća grada na bliskom području, mletačke vlasti nisu nikad zaboravile koje je značenje Nina za hrvatsku povijest i državnost. No Ninjani su sad nalazili pomoć u Zadranima koji su zajedno s njima nalazili razne mogućnosti preživljavanja u tim teškim danima.
Provale Osmanlija
No tim nevoljama uskoro se prdružuju još gore, ratne. Već 1432. dolazi do prve provale Osmanlija koji stižu sve do ninskoga područja. Kroz sljedećih sedamdeset godina, Turci su 14 puta provaljivali na zadarsko i ninsko područje. Poznato je da su 1499. s pljačakškog pohoda odveli sedam tisuća ljudi u robstvo i opljačkali pedeset tisuća grla stoke.
Nakon kratkotrajnih i nesigurnih primrja koja su obilježila početak šesnaestoga stoljeća, već u vrijeme kad živi Zoranić počinju ratovi s Turcima s još većom silovitošću. Sultan Selim I poticao je osvajanje zemlje i širenje carstva, a ne samo pljačkaške pohode.
Tako krajem ožujka i početkom travnja 1500. godine turska vojska po prvi puta opsjeda sam Zadar. Grad se uspio obraniti ali mletačke vlasti uviđaju da su zadarske utvrde preslabe za dugotrajnije opsade. Mlečani se, istina nevojlko, odlučuju ipak izdvojiti nešto sredstava za dodatno utvrđivanje Zadra i ustanovljuju mjesto generalnoga providura provincije koji se, između ostlaoga trebaju za to pobrinuti. U izvješćima toga doba može se pročitati da su zadarske zidine «stare i nepouzdane», a ninske «gnjile». No dok se zadarske zidine grade i obnavljaju oko Nina se počinju voditi rasprave treba li uopće išta oko njih raditi ili taj grad jednsotavno napustiti. To je vrijeme prve polovice šesnaestoga stoljeća, vrijeme kad Zoranić živi i stvara svoje djelo dok se Turci sve više bliže Zadru i Ninu. Jedan za drugim u otomanske ruke padaju Korlat, Karin, Knin, Skradin, Ostrovica, Obrovac i Udbina. Na kraju Mlečani ipak izdvajaju dvije tisuće dukata za utvrđivanje Nina, Vrane i Novigrada.
Šibenski beg
No, nakon pada Klisa 1537. Turci osnivaju Kliški sandžak kojemu je na čelu Murat beg Tardić, podrijetlom Šibenčanin i koji pokreće ofenzive prema sjeveru Dalmacije. Tijekom iduće godine Turci zauzimaju Vranu i Nadin, a žestoke se borbe vode za Zemunik koji se uspjeva održati ali ne i Nin u kojega Turci ulaze te ga ruše i pale no na kraju se ipak moraju povući.
U istoj kampanji Turci su izbili i pred grad Zadar, navodno su uspjeli podmititi mletačku gradsku stražu na vratima kod današnje gradske luke te je 25 turskih vojnika ušlo u sam grad. I ponovno su sami Zadrani bili ti koji su vlastitim snagama i oružjem što su imali po kućama navalili na Turke i spriječili ih da ne pootvaraju ostala gradska vrata i puste vojsku unutar zidina.
Zoranićeva smrt
Upravo u to vrijeme Zoranić piše svoje djelo, a u Ninu radi kao bilježnik i sudac. Obitelj mu se, pak, sklonila u Zadar. Nin je u to doba imao tek šest stotina stanovnika. Je li i sam Zoranić izgubio život putujući između Zadra i Nina, u nekom prepadu manje turske postrojbe nije do dan danas poznato iako je takvo tumačenje svojedobno iznio dr. Vjekoslav Maštrović.
Petsto petnaesta obljetnica rođenja ovog velikog književnika i osvjedočenog rodoljuba bila bi prilika da se o ovim i mnogim drugim javnosti premalo poznatim pitanjima ozbiljnije i temeljitije raspravi. Zapustiti baštinu može se u svaka doba i iz najrazličitijih razloga, a svako vrijeme imalo je ili ima svoje Turke i Mlečane, samo su oblici borbe i obrane drugačiji. Čitanje i razumjevanje Zoranićevih poruka i danas predstavlja jednu od njih.
