Kada su se prije petnaestak godina provodili istraživačko zaštitni radovi uz crkvu sv. Šimuna doveli su na svjetlo dana i ostatke keramičkog posuđa iz srednjovjekovnog perioda po kojem se moglo zaključiti da su njegovi vlasnici, stanovnici tadašnjeg Zadra bili imućni. Podatak je to koji nije nešto nepoznato u stručnim krugovima, no kod širih slojeva pučanstva, često izazove čuđenje i nevjericu zbog negativne percepcije srednjega vijeka koji je duže od stoljeća u javnom prostoru označavan kao “mračno doba”. No, kako pokazuju nalazi i tada se moglo dobro živjeti, iako su, svakako, mjerila standarda bila drugačija nego danas.
Kraljevi posuđuju novac
U razdoblju nakon vladavine kralja Tomislava koji je možda upravljao i Dalmacijom i čiju su vladavinu obilježili uspješni ratovi Hrvata protiv Mađara i Bugara, zabilježeni su znaci gospodarskog oporavka i jačanja važnosti trgovine na istočnoj jadranskoj obali. Riječ je o vremenu kad je Hrvatska pod kraljevima Trpimirom II, Krešimirom I, Miroslavom i Mihajlom Krešimirom II. Takav razvoj događaja nemoguć bi bio bez povezanih procesa u dalmatinskim gradovima u kojima se razvijao obrt i brodogradnja i iz kojih su i neki hrvatski vladari u ranijim razdobljima posuđivali novac. Danak što su ga Mlečani tada plaćali za slobodnu plovidbu hrvatskim dijelom Jadrana utjecao je na dotok novca u hrvatsko zaleđe gradova, dok su sami gradovi često bili mjesta gdje se novac trošio iz čega vidimo da su razvoj i kraljevine Hrvatske i bizantske Dalmacije bili povezani bez obzira na političku podjelu.
Kraj desetoga stoljeća donosi Zadru različite događaje. 986. se prema tradiciji osniva samostan sv. Krševana, jedna od najvećih tadašnjih opatija na čitavom dalmatinskom području, dok prvi opat Madije dolazi u Zadar iz Monte Cassina, najpoznatije matice benediktinskoga reda. Ovaj događaj svakako svjedoči da grad i njegova okolica mogu podržavati ovakvu instituciju i da su gospodarske prilike ne samo stabilne, nego i u usponu.
Potpisivanjem Zadarskoga mira 1358. godine nastupa zlatno doba zadarskoga prosperiteta na svim poljima. O tome su najbolji izvori spisi tadašnjih zadarskih javnih bilježnika u kojima se, osobito u oporukama, nabraja imovina pokojnika pa vidimo s čim su tadašnji ljudi raspolagali. U analizi zadarskih srednjovjekovnih oporuka koju je izvršila Sonja Homa uočljivo je da je od onih koji su naveli svoje zanimanje najveći broj obrtnika, nakon čega slijede duhovna zvanja, zatim težaci pa gradski dužnosnici, mornari, intelektualci i vojnici te trgovci, seljaci i posluga.
Kuće izvan Zadra
Kuće su se gradile najviše na dva kata, od kamena i drva. Siromašniji su gradili jednokatnice, a oni najbogatiji su, kao i danas, zidali kuću trokatnicu koja je bila još cjenjenija ako je bila sva od kamena. Povremeno se u oporukama javljaju i ljudi koji su posjedovali više kuća od kojih su neke bile izvan Zadra, a poimence se spominju kuće na otocima Ugljanu, Pagu i Krku te u Senju. Kod gradskih kuća često se navode kvartovi ili ulice pa je u oporuci zlatara Pribislava iz 1327. navedeno da je živio u obrtničkoj zlatarskoj ulici koja odgovara današnjoj ulici Fridrika Grisogona. On u svojoj posljednjoj volji navodi mnoge skupe i rijetke uvozne tkanine, a po prvi puta se javljaju jastučnice i bogati šareni zastori. Njegova oporuka je također značajna jer se u njoj navodi čitav inventar zadarske srednjovjekovne zlatarske radionice: 13 velikih željeznih nakovnja, petnaest velikih čekića, dvoje škare od željeza i srebra, sedam zlatarskih četkica, pet vaga i dva mlinca.
Prvi šahovski stol
No od dosad pronađenih i proučenih oporuka svakako je najznačajnija ona Mihovila Petrova iz 1385. godine u kojoj se zrcali ogroman privredni razvoj Zadra u zadnjim dekadama četrnaestog stoljeća kad grad po prvi put dobiva i sveučilište. Mihovil je bio iz mesarske obitelji no počeo se baviti suknarstvom, a zatim i mnogim drugim poslovima, od kojih su sigurno veoma unosni bili zakupi solana u Ninu, Pagu i na Pašmanu. Nije bio član patricijskih obitelji pa ipak je stekao ne samo veliko bogatstvo, nego sudeći po zaostavštini i opću kulturu. Popisi tkanina koje posjeduje obuhvaćaju domaću proizvodnju od ovčje vune, preko uvoznih materijala iz Italije i Engleske s kojom uspješno posluje. Još je zanimljiviji popis knjiga u njegovoj biblioteci među kojima se nalazi i primjerak Danteove “Božanske komedije”, koja bi tada bila neka vrst moderne literature, a predstavlja najstariji spomen te knjige ne samo u Hrvatskoj nego u čitavom srednjoeuropskom prostoru. Svakako su zanimljivi navodi o povijesnim knjigama iz I stoljeća, kao i medicinske knjige na španjolskom i arapskom. Petrov je također posjedovao i bogatu zbirku crkvenih knjiga na glagoljici. I kao posebna atrakcija tu spada i čuveni spomen šahovskog stolića s figurama, također prvi u Hrvatskoj i okolnim zemljama.
Veze s Europom
Iz popisa dobara Mihovila Petrovog koji obuhvaća i obiteljske knjige sve do njegovog pradjeda Dišislava, očitava se i poslovna slika Zadra kao grada u koji dolaze poslovni ljudi iz čitave Europe: Transivanije, Toskane, njemačkih zemalja i Francuske, a javljaju se i židovski bankari. Pod Ludovikom Anžuvincem srednja Europa se ujedinila u respektabilnu silu predstavljenu u Ugarskom kraljevstvu koje je svoj prozor u svijet imalo na istočnoj obali Jadrana sa Zadrom kao središtem. Vjeruje se da je grad tada imao oko deset tisuća stanovnika.