Posljednja noć mjeseca listopada danas se već širom svijeta i u mnogim kulturama obilježava kao Halloween, kod nas malo nesretno preveden kao Noć vještica. Sam naziv Halloween je prema više istraživanja od kojih su neka provedena još u devetnaestom stoljeću, zapravo skraćenica od “All Hallow’s Eve” ili večer uoči crkvenog blagdana Svih svetih. Navodno je do skraćivanja izraza došlo u Škotskoj, sredinom 16. stoljeća, odakle se izraz proširio britanskim otočjem, osobito u vremenu kad su škotski kraljevi dinastije Stewart zavladali i Engleskom. Ovaj je običaj također bio raširen i među Ircima, a kad su svi ti narodi pronašli novu domovinu s druge strane Atlantika prenijeli su ga tamo, gdje je postao opće prihvaćeno društveno događanje i kod mnogih drugih etničkih skupina.
Tragovi još u neolitiku
No tradicije štovanja ovog blagdana značajno su starije od kršćanskih vremena, posebice među Keltima. U Irskoj su primjerice otkrivena neolitska grobna mjesta čiji su položaj i orijentacija usklađeni s pozicijom Sunca na zadnji dan listopada, ili blagdan Samhaina kao glasi najstariji i najpravilniji naziv ove svetkovine. Podrijetlo izraza neki istraživači vide u spajanju staroirskh riječi “sam” (ljeto) i “fuin” (kraj), dakle kraj ljeta, dok drugi upozoravaju da je u keltskom kalendaru ljeto završavalo u kolovozu te da je korijen riječi Samhain u izrazu “samani” u značenju skupština ili jednostavno - okupljanje.
U susjednim zemljama i krajevima ova se svetkovina naziva Calan Gaeaf (Wales), Allantide (Cornwall) ili Kalan Goaňv (Bretanja), a na otoku Man zovu je Hop-tu-Naa i to je njihova proslava nove godine.
Ono što stvarno simbolizira bundeva, zapravo je kotao na koji podsjeća svojim oblikom, a kotao je bio jedan od najbitnijih dijelova drevnih svetkovina jer se u njemu spremao napitak, kao u legendi o irskom junaku Cuchulainu. Čuven je i onaj kotao u kojemu je lijepa Hellawes, čije ime tako neodoljivo podsjeća na naziv ove svetkovine, spremala ljubavni napitak za sir Lancelota od Jezera. Ipak, postoje i druga pojašnjenja ovog simbola, kao što je pripovijest o Jack O’Lanternu.
Prema drugim izvorima koje navodi i danas neizbježna ali ne uvijek i pouzdano točna Wikipedia, dolaskom rimske vlasti u Englesku, Noć vještica dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija boga Sunca u obliku srndaća, a božicu vegetacije, Pomonu, odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad sjemenkama koje tad miruju, usnulim životinjama i dušama mrtvih.
Svetkovina u starom Rimu
Postoje i zabilješke o srodnim svetkovinama i među drugim europskim narodima u davnini. Najstarije pisane zapise o obredima i svetkovinama u ovo doba godina nalazimo kod rimskog pisca Ovidija. On opisuje svetkovinu koju su Rimljani nazvali «Oktobarski konj» i priređivala se u čast boga Marsa koji je s ovim dobom godine povezan preko astrološkog znaka škorpiona. Na Marsovom polju održavala bi se utrka zaprega i konj iz pobjedničke zaprege bio bi kopljem žrtvovan Marsu, kao zalog za osiguranje dobre žetve. Potom bi mu se odrezali glava i rep, a glava bi se ukrasila hljebovima kruha. Za glavu bi se tad borili mladići iz dva nasuprotna rimska kvarta. Pobjednici bi imali pravo odnijeti glavu u svoju četvrt i tamo je svečano izložiti. Rep bi se, pak, odnosio u Regiju, gdje je u davno doba bila palača rimskih kraljeva te bi se objesio iznad ognjišta. Krv što bi kapala iz repa, skupljale su Vestalke, svećenice Boginje ognjišta i čuvale je do proljeća i mjeseca travnja kad bi se rabila za obredno proljetno čišćenje stoke.
Ovidije je zapsiao ovaj običaj početkom prvog stoljeća i već tada ga nije znao u potpunosti objasniti. Bila je to tek tradicija sačuvana iz starih vremena do koje su Rimljani mnogo držali pa i kada bi se izvorno značenje nekog obreda izgubilo. Ipak, u ovome ritualu može se dobro prepoznati simbolika prave prirodne svetkovine koja je određena odnosom Čovjeka, Zemlje i Svemira. Povezanost listopadskih svetkovina s travanjskim govori o pradavnoj vezi bik-škorpion, Mars-Venera, muško-ženskom simbolizmu koji objašnjava čitav Univerzum. Nije slučajno što se točno nasuprotno Hallowenu nalazi Walpurgina noć 30. travnja.
U Hrvatskom Zagorju
Mutna sjećanja na te davne razuzdane svetkovine preživjela su i u nekim krajevima Hrvatskoga Zagorja, gdje postoje priče o takvim običajima u vrijeme kad počinje «duga noć», što nam pokazuje da su tamošnji stanovnici ili dio njih imali veze s ljudima koji su živjeli daleko na sjeveru gdje se to u ovo doba godine počinje događati.
Nema sumnje da su osim Rimljana i Kelta i mnogi drugi narodi imali neke običaje vezane uz ovaj datum, koji je središnji datum škorpiona i jesenskoga Marsa, vrijeme kad se ljudi bave žestokim aktivnostima, pečenjem rakije i klanjem svinja. Boje koje se vezuju uz ovo svetkovanje također su određene s razlogom; crna koja predstavlja noć u svojoj najdužoj fazi te narančasta poput jesenjeg lišća ali i tople vatre domaćeg ognjišta
Moderne svetkovine
Oživljavanjem modernih poganskih i wiccanskih pokreta, porastao je i interes za ovo svetkovanje koje se povezuje s uspostavom ravnovjesja u odnosima u prirodi predstavljenima Bogom i Boginjom. Poput starih Kelta ili Rimljana nekad i danas se obilježavanje ovakvih datuma opravdava očuvanjem harmonije između čovjeka i prirode koju je moderni razvitak života prilično zanemario. Tako se uz komercijalnu proslavu koja je u većini anglosaksonskih zemalja već duže vrijeme uobičajena kao i mnoge druge vjerske i civilne svetkovine, već duže od stoljeća polagano izgrađuje i jedan sustav koji na Samhain gleda kao na vjersku svetkovinu. Osnovno razmišljanje ili pitanje u takvim postupcima jest: je li bolje važne datume u životu Zemlje obilježavati i na komecijalan način, nego ih skroz zapustiti? Pitanje je to koje nije od jučer. Tako pišući o rimskim običajima u ovo doba godine Richard Cavendish u svom djelu “Historija Magije”, zaključuje:
Halloween u Zadru
“Svetkovine poput ove izvođene su dugo pa čak i u vrijeme kad se zaboravilo kako i zašto su ustanovljene. Kad je Ovidije napisao knjigu o njima, početkom prvog stoljeća nove ere, često je morao pri pojašnjenju postupaka pribjeći nagađanju. Ali one su održavane i držalo ih se potrebnim za sigurno očuvanje rimske države, zato što su ‘uspijevale’.”
Vrijedi spomenuti i da je prvi organizirani Halloween party u Zadru održan 1997. u nekadašnjem Irish pubu “Dubliner”, naravno, 31. listopada.
