Dr. Martina Glavan, Hrvatica s Paga s trenutačnom adresom u Francuskoj, odnedavno doktorica iz područja neuroznanosti, ispričala nam je kako se razvijala njena ljubav prema znanosti, podijelila iskustvo studiranja u Francuskoj te otkrila ključ uspjeha.
Naime, Martina je rođena u Zadru, a djetinjstvo je provela na otoku Pagu odakle su njeni roditelji. Pohađala je Gimnaziju Vladimira Nazora u Zadru nakon čega je upisala studij Biotehnologije u Zagrebu.
- Na posljednjoj godini diplomskog studija Molekularna biotehnologija pružila mi se mogućnost da zajedno s troje drugih studenata sa svog fakulteta (PBF-a) boravim u Orléansu, u Francuskoj te pohađam njihov diplomski studij, studij Bioindustrijskih tehnika. Program je to koji se provodi između PMF-a i PBF-a Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Orléansu. Diplomirala sam 2017. ostvarivši pritom dvije diplome – jednu francusku sa Sveučilišta u Orléansu te hrvatsku sa svog matičnog fakulteta, odnosno Sveučilišta u Zagrebu, započinje Martina.
Vrijedno iskustvo
Za vrijeme boravka u Francuskoj pet je mjeseci provela odrađujući stručnu praksu u sklopu INSERM laboratorija u Lyonu. INSERM je kratica koja označava - National Institute of Health and Medical Research, ujedno najveći francuski institut posvećen zdravlju i medicinskim istraživanjima.
- Stručna praksa bila je i moj diplomski rad te sam diplomirala s naslovom - Bio-Acoustic Levitation Assembly Method for Engineering of Multilayered, 3D Cortex-like Construct. Jednostavnijim rječnikom, tada sam radila na konstruktima mozga dobivenih tehnikama tkivnog inženjerstva koji se potom koriste za testiranje različitih lijekova za neurodegenerativne bolesti. Naravno, ne radi se o pravim mozgovima niti dijelovima istog, već o umjetno kreiranim reprezentativnim uzorcima zahvaljujući kojima u znanosti možemo promatrati kako bi se pojedini organ ponašao kada bi zaista bio izložen nekom lijeku ili tretmanu. Radila sam tada u Lyonu, unutar dvaju laboratorija – LabTAU i Stem Cell and Brain Research Institute i izdvojila bih ovo iskustvo kao jedno od značajnijih za moj daljnji karijerni put, ali i ljubav prema neuroznanosti, govori Martina.
Zanimljivo je da i danas radi u jednom od INSERM-ovih laboratorija, međutim priča kako je došla do Normanije i ove pozicije ipak nema puno veze s prethodnim boravkom u Francuskoj.
- Naime, po završetku studija inicijalno sam željela ostati u Hrvatskoj te sam dvije godine provela u jednoj farmaceutskoj tvrtki radeći u području sigurnosti lijekova. Ipak, motivacija i ljubav prema znanosti, ali i osobne ambicije, rezultirale su odlukom da je vrijeme za promjene. Stoga sam se 2019. prijavila za jednu od najprestižnijih doktorskih stipendija u Europi - Marie-Sklodowska Curie stipendiju. Tada nisam planirala da će moja buduća doktorska pozicija biti baš u Francuskoj. Ipak, kao dobitnica navedene stipendije od Europske komisije, postala sam dio kolaborativnog projekta ostvarenog u suradnji sa znanstvenicima iz osam europskih zemalja te sam mogla birati jednu od zemalja za odrađivanje doktorata. S obzirom na iskustvo iz Francuske koje sam imala i poznavanje jezika, odlučila sam se za Francusku, priča Martina.
Ljubav od malih nogu
Dakle, protekle tri godine doktorat u neuroznanosti odrađivala je na INSERMu, na sjeveru Francuske, u Normandiji.
- Laboratorij kojeg sam dio zove se Physiopathology and Imaging of Neurological Disorders (PhIND) čiji je direktor Profesor Denis Vivien ujedno bio i moj mentor, dodaje Martina.
A kako je sve počelo? Već kao dijete, priča Martina, imala je iznimno razvijen interes za znanost.
- Otac mi je radio u kriminalistici te bi često kući donosio neke od materijala koji njima više nisu bili od koristi. Među njima su bili i npr. preliminarni testovi za pronalaženje tragova krvi i slično. Meni je to bilo iznimno zanimljivo! Isto tako, često sam provodila jednostavnije eksperimente kući s dostupnim sastojcima. Moji roditelji nikad nisu znali što će ih dočekati kad se vrate kući. Vjerujem da je to vrijeme bilo poprilično kaotično za njih, ali danas su, vjerujem, zahvalni na svemu, govori Martina kroz smijeh.
S druge strane, nastavlja, ljubav prema neuroznanosti razvila se najviše tijekom boravka u Francuskoj za vrijeme diplomskog studija.
- Moram priznati da dotad na svom matičnom fakultetu nisam detaljnije čula o mozgu, stoga je u početku bio i izazov učiti o svemu, a ponajviše o svim strukturama mozga te stanicama koje ga sačinjavaju. Ipak, što sam više učila i čitala o samom mozgu, bila sam više fascinirana istim te je moj interes za neuroznanost samo rastao, kazuje Martina.
Nakon ostvarenih diploma i tijekom rada u farmaceutskoj industrij, prijavila se s diplomskim radom na regionalno natjecanje tehničkih fakulteta – Tehnologijada te osvojila prvo mjesto za najbolji znanstveni rad.
- To priznanje, ali i sama priprema za natjecanje, bili su snažna potvrda da se moj put u neuroznanosti mora nastaviti, ističe Martina.
Kad snovi postanu stvarnost
Najveći poticaj za odlazak u Francusku, u Neuroznanstveni Centar za istraživanje Cyceron u Caenu bili su, dakle, ljubav prema neuroznanosti, osobna ambicija za doktoratom, ali i prestižna stipendija koja je zaista prilika koja se ne odbija.
- Zapravo se bilo veoma lako odlučiti se na odlazak. Sve je izgledalo pomalo i nestvarno i jednim većim dijelom sam već tada počela živjeti svoje snove. Raditi u Neuroznanstvenom Centru za istraživanje Cyceron s vrhunskim znanstvenicima, neurokirurzima, radiolozima, fizičarima, u području moždanih udara, sa svom dostupnom impresivnom tehnologijom, zvučalo je zaista nestvarno. Moram priznati da dolazak i boravak ovdje nisu umanjili oduševljenje. Zaista i dalje uživam u svakom trenutku rada u laboratoriju, bez obzira koliko se ponekad čini teško, naglašava Martina.
Biti izabran za jednu od najprestižnijih stipendija Europe, koja za 99 % prijavljenih kandidata završi negativnim odgovorom, a posebice za one koji dolaze iz manjih zemalja, dodaje Martina, bila je iznimna čast, ali i velika odgovornost koja se morala opravdati.
- Najvrjednije iskustvo su rad i vještine koje sam stekla radeći u laboratoriju, rukujući s različitim inovativnim dijagnostičkim uređajima kao što su molekularna magnetska rezonanca, ultrabrzi ultrazvuk s visokom rezolucijom, in vivo mikroskopija i slično. Kritički način razmišljanja i pristup radu su isto tako vrijednosti koje nosim sa sobom. Biti dijelom Marie Curie zajednice te ostvariti sve benefite u sklopu Europske komisije je ogromna prilika. Zahvalna sam što sam prisustvovala brojnim sastancima po cijeloj Europi, na prilici da razmijenim mišljenja s nekim od najboljih europskih, ali i svjetskih neuroznanstvenika. To je nešto o čemu sam nekoć mogla tek sanjati, ali svakako i vrijedno iskustvo koje će me pratiti kroz cijeli život, govori za Zadarski tjednik Martina.
Hrabrost, upornost i vjera
Nadalje, mladim zaljubljenicima u znanost poručuje da budu hrabri i da se ne boje riskirati!
- Često primjetim da naši mladi, talentirani ljudi podcijene sebe i mogućnosti koje imaju zbog straha da su studenti vani bolji i nadareniji što uopće nije slučaj. Najgore barijere su mentalne barijere koje si sami postavimo, i to govorim kao neuroznanstvenik. Svakome tko ima snažan interes za bilo kojim pozivom u životu, pa tako i za radom u znanosti, želim poručiti da ne odgađaju proces, da istraže dostupne opcije, prouče sve potrebno za prijavu te da hrabro apliciraju za pozicije koje ih zanimaju. To ne znači da nužno moraju otići iz Hrvatske da bi to ostvarili, ali znači da je potrebna odlučnost i odvažnost. Talent i inteligencija su važni, ali ukoliko ste konstantno u nekakvom grču i bojite se donijeti odluke i reagirati u skladu s njima, s vremenom će motivacija uminuti, a vi ćete postati nezadovoljni i frustrirani. Raditi ono što voliš veliki je blagoslov i vrijedi se nekad pomučiti kako bismo dospjeli na pravo mjesto. Treba se stoga odvažiti, dati sve od sebe i vjerovati jer naposljetku - sve je moguće onom koji vjeruje. Zaključno, sve se svodi na tri riječi - hrabrost, upornost i vjera, kaže Martina.
Otkrila nam je i planove za budućnosti, kao i planira li se vratiti u Hrvatsku ili nastavlja graditi karijeru u inozemstvu.
- Zasad su planovi završiti ovdje sve što je još preostalo. Trenutačno imamo neke veoma obećavajuće rezultate i voljela bih tu priču dovesti do kraja i izvući maksimalno iz projekta što se može izvući. Poslije toga, otvorena sam za brojne opcije pa i to da svojim znanjem i stečenim iskustvom služim svojoj zemlji. Naravno, ukoliko bi se pružila takva prilika. Moram biti iskrena i priznati da su trenutačno brojna vrata otvorena, mnogo se prilika nudi i u inozemstvu te je potrebno mudro razabrati najbolju opciju. Ono što svakako mogu reći je to da moja motivacija i poticaj proizlaze iz odgovora na pitanje koje si često postavljam - što mogu učiniti i kako najviše svojim radom mogu doprinijeti zajednici. U skladu s tim, vjerojatno će biti i izbor sljedeće destinacije. Naravno, pritom je bitno i da su neke osobne ambicije i potrebe zadovoljene, kao i da se poslovni planovi poklapaju s mojih privatnim planovima, ali generalno - služiti ljudima, odnosno pacijentima s talentima koje posjedujem moja je najveća motivacija, zaključuje Martina.
