Atopijski dermatitis, poznat i kao atopički ekcem, kronična je upalna bolest koja utječe na kožu i može značajno utjecati na kvalitetu života onih koji se s njom bore. Unatoč njegovoj čestoj pojavnosti, mnogo je nepoznatog o uzrocima, simptomima i tretmanima ove bolesti, stoga smo, s ciljem pružanja korisnih informacija i osvjetljavanja ove važne teme, razgovarali s Magdalenom Matak, dr. med., specijalist dermatologije i venerologije.
Najčešće pogađa djecu
Atopijski dermatitis je kronična upalna bolest kože, započinje dr. Matak, karakterizirana fazama poboljšanja i pogoršanja, dakle ima kronično-recidivirajući tijek, praćena je intenzivnim svrbežom i ponavljajućim dermatitisima.
- Atopijom nazivamo obiteljsku nasljednu preosjetljivost kože i sluznica na uobičajene okolišne supstance kao što su hrana, prašina, pelud, različite kemikalije, deterdženti, dlake životinja s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt i stvaranje protutijela na te supstance, tumači dr. Matak.
Najčešće pogađa djecu, međutim bolest se može pojaviti i kod odraslih, pa i u starijoj populaciji.
- Tipično bolest počinje između drugog i šestog mjeseca života, kod 45 % djece bolest počinje tijekom prvih šest mjeseci života, kod 60 % tijekom prve godine, a kod 85 % do pete godine života. Dobra vijest je da će 70 % djece ozdraviti, tj. biti bez simptoma bolesti prije adolescentne dobi. Kod njih često zaostaje suhoća i osjetljivost kože koja zahtijeva intenzivniju njegu, objašnjava dr. Matak.
Provjerili smo s dr. Matak je li točno da ga ima dva posto ukupne svjetske populacije.
- U literaturi se pojavljuju različiti podaci, no možemo reći da je pojavnost bolesti u porastu, pa tako imamo podatak da je u industrijskim zemljama zahvaćeno 15-30 % djece te 2-10 % odraslih, a najveću incidenciju ima u sjevernoj Europi, dok je u zemljama u razvoju znatno manja pojavnost bolesti, saznajemo od dr. Matak.
Naslijeđe i okolišni čimbenici
Hoće li se bolest pojaviti kod određene osobe, ovisi o njenom naslijeđu i okolišnim čimbenicima.
- Naslijeđena mutacija gena za filagrin dovodi do nefunkcionalne kožne barijere te je time omogućen ulazak svih tvari koje nas okružuju putem oštećene kože i posljedično aktivacije imunosnog odgovora u koži na one tvari koje inače naš organizam tolerira kada imamo zdravu kožnu barijeru. Možemo reći da je alergija zapravo posljedica, a ne uzrok bolesti. To je ono što mi je u svakodnevnoj praksi dosta teško objasniti roditeljima jer često dolaze sa zahtjevom da se dijete testira na određene alergene smatrajući da će eliminacijom alergena doći do izliječenja atopijskog dermatitisa. Važno je naglasiti da pozitivan test na alergene ne znači nužno i preosjetljivost na pojedine namirnice ili tvari nego može značiti samo da je osoba senzibilizirana, ne nužno i alergična. Ne savjetujemo izbacivanje pojedinih namirnica samo na osnovu pozitivnog alergološkog testa, zato je bitna suradnja s roditeljima jer nam oni pomažu u interpretaciji nalaza, pa tako im sugeriramo da prate reakcije na koži te dolazi li do pogoršanja konzumiranjem određene namirnice, govori dr. Matak.
Kad je riječ o okolišnim čimbenicima, nastavlja liječnica, istraživanja pokazuju da su glavni rizični čimbenici za pojavu atopijskog dermatitisa zapadnjački način prehrane (visok unos rafiniranih žitarica, crvenog mesa, zasićenih i nezasićenih masnih kiselina), izlaganje antibioticima tijekom trudnoće i ranog djetinjstva čime je smanjena raznolikost crijevne bakterijske flore, zagađenje zraka, debljina i manjak tjelovježbe.
- Faktori koji smanjuju mogućnost pojave bolesti, takozvani protektivni čimbenici, su ultraljubičasto Sunčevo svjetlo, kontakt majke s domaćim životinjama za vrijeme trudnoće, kontakt sa psom za vrijeme trudnoće, ali i u najranijem djetinjstvu djeteta. Dlaka mačke, za razliku od dlake psa, povećava mogućnost pojave i pogoršanja bolesti, kazuje dr. Matak.
U idućem broju Zadarskog tjednika pročitajte postoji li mogućnost prevencije atopijskog dermatitisa, kao i koji su najuobičajeniji simptomi te kako prepoznati atopijski dermatitis. Razgovarat ćemo s dr. Matak i o tome na koji se način postavlja dijagnoza te kako se obično liječi.
