Mnogi su barem jednom osjetili srčanu aritmiju, osobito ubrzani rad srca koji ne mora biti razlog za brigu, ali isto tako može biti znak bolesti i svakako upozorenje za odlazak kardiologu. Više o nepravilnom srčanom ritmu ili aritmijama upitali smo dr. Nikolu Verunicu, specijalizanta kardiologije u Općoj bolnici Zadar.
- Da bismo odgovorili na pitanje zašto dolazi do srčanih aritmija važno je znati koje strukture su odgovorne za normalan ritam srca. Srčani ritam (električni signal) nastaje u sinoatrijskom čvoru (SA čvor), zatim internodalnim putevima “putuje” do atrioventrikularnog čvora (AV čvor). AV čvor možemo shvatiti kao propusnik koji propušta signal do Hisovog vlakna, signal se dalje širi desnom i lijevom granom provodnog sustava da bi završio u Purkinjeovim vlaknima. Sve opisane strukture čine provodni sustav srca.
”Podrhtavanje” ili “galop” srca
Srčana aritmija nastaje kada električni signali koji predvode rad srca ne rade kako treba. Srčane aritmije se mogu osjetiti kao “podrhtavanje” ili “galop” srca i mogu biti bezopasne. Ipak treba uzeti u obzir da neke srčane aritmije mogu biti i životno ugrožavajuće, ističe dr. Verunica i objašnjava što je tahikardija, a što bradikardija.
- Tahikardija je ubrzan rad srca, u mirovanju frekvencije preko 100min, dok je bradikardija usporen rad srca frekvencije manje od 60min. Tahikardije možemo podjeliti na atrijsku fibrilaciju, undulaciju, supraventrikularne i ventrikularne. Najučestalija supraventrikularna aritmija je fibrilacija atrija. Kod fibrilacije atrija se događa da signali nastaju na puno mjesta u pretkomorama tako da je AV čvor “bombardiran” impulsima. Najveći problem atrijske fibrilacije je sklonost stvaranju ugrušaka u pretkomorama ako taj ugrušak nastane u lijevoj pretkomori do njegovog putovanja sistemnom cirkulacijom te tromboembolijskim incidentnom (npr. moždani udar, infarkt slezene, bubrega itd.), upozorava liječnik i navodi da je druga česta aritmija pretkomora, koju možemo nazvati sestrom atrijske fibrilacije, undulacija atrija.
- To je organizirana aritmija kod koje signal kruži velikom brzinom srčanim pretkomorama. Isto kao i kod atrijske fibrilacije ovisno o svojstvima AV čvora, taj signal utječe i na rad komora, ali isto tako je važno da je i kod ove aritmije povećana sklonost stvaranju ugrušaka, ističe dalje dr. Verunica, navodeći nadalje da su supraventrikularne aritmije skupina aritmija koje se događaju “iznad komora”. Ima ih više i većinu njih pacijenti osjećaju kao epizode ubrzanog rada srca koje počinju te prestaju naglo.
Ventrikulska tahikardija je ubrzan, pravilan rad srca koji potječe iz jednog mjesta (fokusu) u komorama gdje se signal stvara ubrzano te preuzme vodstvo nad normalnim provodnim sustavom. S obzirom na to da komore rade ubrzano nemaju se vremena napuniti krvlju te zbog toga nastanu simtomi poput omaglica, niskog tlaka, gubitka svijest, kaže dalje zadarski liječnik.
Ventrikulska fibrilacija je isto što i atrijska fibrilacija samo se događa u srčanim komorama. Većina ljudi koji imaju ovu aritmiju u podlozi toga imaju ozbiljno narušenu funkiju srca. Potrebna je hitna medicinska pomoć te uspostavljanje sinusnog ritma srca (defibrilacija).
Bradikardije, doznajemo dalje, možemo ugrubo podijeliti na sindrom bolesnog sinusnog čvora te blokove u provođenju sustava. Sindrom bolesnog sinusnog čvora se događa kada sinusni čvor ne radi kako bi trebao i pacijenti ga najčešće osjećaju kao epizode usporenog i povremeno ubrzanog rada srca. Uzrokuje ga najčešće stvaranje ožiljka blizu SA čvora koji usporava ili blokira normalno provođenje signala. Blokove provođenja dijelimo na 3 stupnja. Također sa starenjem se zbog stvaranja vezivnog tkiva na mjestu nekada zdravog provodnog sustava povećava njihova pojanost. Oba stanja su opasna po žvot te se danas liječe ugradnjom elektrostimulatora srca.
Upozoravajući simptomi
- Svaka aritmija kod koje osoba ima kratkoću daha, slabost, vrtoglavice, gubitak svijesti, bol ili nelagodu u prsima razlog je za zabrinutost, ističe dr. Verunica i navodi da su danas dostupne mnoge pretrage kojima se može dijagnosticirati poremećaj srčanog ritma.
- Najvažniji i dalje ostaje elektrokardiografski zapis, naglašavam važnost redovnih sistematskih pregleda jer aritmije mogu biti bez simptoma te kao takve nam mogu promaknuti. U našoj kliničkoj praksi od velike pomoći nam je Holter-EKG-a koji kroz 24 sata snima rad srca te nam ukazuje na poremečaje ritma ili provođenja signala koji bi nam inače promakli. Samo elektrofiziološko testiranje je također bitno u dijagnosticiranju te naknadno liječenju kateterskom ablacijom, ističe dalje liječnik, te naglašava da s obzirom na navedene tipove aritmija postoje različiti modaliteti liječenja.
Važno je naglasiti da se i kod mladih ljudi javljaju aritmija, te još jednom naglašavam važnost pregleda, a odluku o načinu liječenja s povjerenjem treba ostaviti nadležnom kardiologu, zaključuje dr. Nikola Verunica.
