Atopijski dermatitis je kronična upalna bolest kože, karakterizirana fazama poboljšanja i pogoršanja, praćena intenzivnim svrbežom i ponavljajućim dermatitisima. Podsjetimo, u prošlom broju Zadarskog tjednika Magdalena Matak, dr. med., specijalistica dermatologije i venerologije objasnila je što je atopijski dermatitis, kako utječu naslijeđe te okolišni čimbenici te koga najčešće pogađa.
Danas razgovaramo o tome postoji li mogućnost prevencije atopijskog dermatitisa, kao i koji su najuobičajeniji simptomi te kako ga prepoznati. Također, objasnila je na koji se način postavlja dijagnoza te kako se obično liječi.
Uvođenje dohrane djeci
Zasad ne postoji mogućnost prevencije, iako se u nekim istraživanjima, kaže dr. Matak, sugeriralo roditeljima da kod djece koja imaju visok rizik razvoja bolesti nanose emolijente kreme odmah po rođenju kako bi se na neki način popravila kožna barijera, rezultati su u početku bili obećavajući, no zapravo je ipak došlo do razvoja bolesti kod osoba koje imaju gentesku predispoziciju, samo se vrijeme pojave bolesti malo odgodilo.
- Istraživala se i zaštitna uloga probiotika i prebiotika u prehrani majke dojilje, međutim s obzirom na nekonzistentne rezultate zasad nema službenih preporuka o uzimanju ikakve suplementacije u cilju smanjenja pojavnosti atopijskog dermatitisa. S obzirom na prethodno spomenute čimbenike rizika takozvanog zapadnjačkog načina života, moglo bi se reći da bismo trebali djecu pustiti da budu djeca, da se igraju u prirodi, budu aktivnija, imaju kontakt sa životinjama. Također, ne treba odgađati uvođenje dohrane kod dojenčadi, čak ni takozvanih alergenih namirnica, pa tako Europsko udruženje za atopijski dermatitis pri Europskom dermatovenerološkom društvu savjetuje uvođenje dohrane već od 4,5 mjeseci života i ne kasnije od 6. mjeseca života s uobičajenim namirnicama koje obitelj konzumira, saznajemo od dr. Matak.
Svrbež najviše utječe na kvalitetu života
Simptomi su svrbež kože, upala kože i ekcemi te suhoća kože. Svrbež kože najviše utječe na kvalitetu života pacijenata s obzirom da ometa san i svakodnevni rad.
- Distribucija kožnih promjena uvelike je ovisna o dobi bolesnika, pa tako imamo infantilnu fazu, to su naši najmlađi pacijenti od rođenja do dvije godine godine, u kojoj su ekcemi najčešće u području obraza, vlasišta, vrata, trupa, vanjskih strana ruku te na šakama. Promjene su vlažne uz formiranje krusti. U drugoj fazi tijekom druge i treće godine imamo prijelazno razdoblje pa nalazimo dermatitis na vanjskim stranama ruku i na pregibima, u kasnijoj fazi djetinjstva razvijaju se karakteristične promjene na pregibima velikih zglobova. Intenzivan svrbež dovodi do stalnog češanja i trljanja što dovodi do zadebljanja kože, odnosno lihenifikacije. U svakodnevnoj praksi vidimo i lokalizirane oblike atopijskog dermatitisa na kapcima, iza uški, oko nosnih otvora, ljuskanje i crvenilo usnica s pojavom “žvala”, dermatitis vršaka prstiju. Kod starijih bolesnika je čest prurigo oblik dermatitisa, s čvorovima koji izrazito svrbe, tumači dr. Matak.
Dijagnoza se postavlja klinički pregledom djeteta i izgledom kožnih promjena te lokalizacijom. Postoje takozvane “stigme atopije” ili mali znakovi kao što su hiperlinearnost dlanova, brazda ispod očiju, bljedilo lica, tamnija koža oko očiju, postranično prorijeđene ili potpuno odsutne obrve koje su dopunski kriteriji u postavljanju dijagnoze. Dodatne pretrage koje se mogu raditi su, govori dr. Matak, biopsija kože koja se radi samo kod nejasnih slučajeva te alergološka testiranja iz krvi i na koži.
Suradnja s roditeljima
Suradnja s roditeljima, naglašava liječnica, iznimno je bitna te je njega kože koju provode pravilno kod kuće najbitniji dio procesa liječenja.
- Savjetujemo njegu kože emolijensima koji će vratiti vlažnost koži i spriječiti ili odogoditi pojavu pogoršanja. Za kupanje preporučujemo blage sindete ili uljne kupke koji ne isušuju kožu. Od lokalnih pripravaka primjenjujemo kortikosteridne preparate različite jačine ovisno o dobi i mjestu aplikacije te lokalne inhibitore kalcij neurina. Jedan od problema s kojima se susrećemo u svakodnevnom radu je “kortikofobija”, strah roditelja od primjene lokalnih kortikosteroida koji je neopravdan ukoliko se primjenjuju pravilno i prema preporuci liječnika. Svako odgađanje primjene lijeka dovest će do pogoršanja i dužeg liječenja nego je inicijalno bilo potrebno. Osim lokalne terapije, za teže kliničke slike, primjenjuje se fototerapija te imunosupresivni lijekovi starije generacije, a imamo i lijekove nove generacije koji zaustavljaju upalnu kaskadu djelovanjem na mikrorazini stanica. Mnogi drugi su u procesu kliničkih ispitivanja i očekujemo ih uskoro na tržištu, zaključuje dr. Matak.
