PRIČA IZ 2022.
Joško Radman, naš najpoznatiji sportski ribolovac, otvorio nam je vrata svog doma i otpetljao klupko izvrsnih životnih, morskih i ribarskih priča. Najtrofejniji je zadarski sportaš prošloga stoljeća uz Krešimira Ćosića i dan-danas spretan je ribolovac.
Poslije završetka osmoljetke u Omišu i Male mature, s ocem je išao u Split k direktoru Tehničke škole jer je htio biti brodostrojar.
Ali u toj generaciji nisu upisivali brodostrojare pa je najprije morao upisati Industrijsku školu, a nakon završetka Industrijske nije odustajo i upiso je Tehničku školu smjer brodostrojarstvo.
- Uvijek sam bio vezan za more, lovio sam ribu. I moj tata je bio ribar, znao je sve o moru i ribama. Odmah nakon što su se moji roditelji vjenčali, otac je dobio posao ribarskog stražara, a njegovo prvo radno mjesto bilo je u Boki Kotorskoj u mjjestu Prčanj. Tamo sam se i rodio. Otac je s ljudima imao odlične odnose. Znao je gdje će ribari doći i baciti dinamite što se nije smjelo. Uzeo bi ranac, marendu i prikrio se. Kad bi ribari došli, viknuo bi: Ruke na vesla ! Uvijek su mi bile jako zanimljive te tatine priče, započinje Radman i ističe da je njegov otac bio velika dobričina koji je uveo reda svugdje gdje bi došao.
20 godina u Tankerskoj
Posao je oca odveo u Velu Luku, na Korčulu gdje je obitelj bila do 1943. godine...
- On je onda otišao na Vis, ja s majkom u izbjeglištvo u El Shatt. Bilo je teško, nismo imali nikakvih vijesti o svojima kući. Nismo znali ni gdje idemo u izbjeglište... Najprije su išli oni najugroženiji. Nitko ničeg nije imao, jela se trava. Ukrcali smo se u trabakule, išli smo za Vis iz Vele Luke, tu smo ostali dva dana i po noći se ukrcali na veći brod i krenuli. Sve je bilo tajno. Onda smo bili u hotelu kojeg smo zvali Propuh jer je bio nedovršen. Onda opet kamioni, bila je i uzbuna jedne večeri, prisjeća se Radman, Nakon dugog putovanja ispred nas se ukazala pustinja. Bili smo u šoku jer nismo znali gdje se nalazimo, ali prelazi na veselije priče i teme...
Naime, po struci je brodostrojarski inženjer koji je dugo plovio, more mu je u krvi, a ribarska udica u rukama od malih nogu.
- Ja sam još u osnovnoj školi bio najbolji ribolovac. Prvu sam ribu uhvatio s četiri, pet godina. Podučavao me otac, ali i baka, kaže Radman.
Kad je završio Tehničku školu, prijavio se na biro, prepričava, i čekao da ga pozovu.
- Tako je mene uzela Tankerska 1959. godine. Otišao sam na brod Jajce, a za dlaku nisam ozišao zs trećeg oficira na Petra Zoranića koji je stradao.Poslije sam se ukrcao na brod Alan. Plovio sam 20 godine u Tankerskoj, nakog toga sam prešao u Lučku kapetaniju i radio kao pomorski inspektor. I tu sam bio dobar, svima sam htio pomoći, voljeli su me. U mirovinu sam otišao 1994. godine, i ja i moja žena. Žena je bila u Jugotankeru, govori Radman i ističe kako nitko nikad nije imao primjedbu na njegov rad.
Put sportskog uspjeha
Uz profesionalnu karijeru, izniman je uspjeh ostvario i u sportskom ribolovu. Ispričao nam je put uspjeha.
- U Zadru mi je bilo lijepo, upoznao sam mnoge ljude. Lovio sam ribu ovdje, uključio sam se u klub Zubatac, poslije pet, šest godina postao sam predsjednik tog kluba i zadržao se 12 godina. Klub je bio odličan! Išli smo na natjecanje u Poreč, ali nije se održalo, nisu dobili neki telegram. A, čujte, tako je to tada bilo. Zvali su nas na večeru i tu se ćakulalo o ribolovu. Bio je tu i najbolji ribar reprezentacije Arturo Stefanić i Pero Sviličić koji su ga pitali hoćemo li sutra poći u ribolov onako, iz gušta. I išli smo ujutro. Kad je vidio taj Stefanić kako ja lovim, odmah je zvao Križanca iz reprezentacije da me pozove, ponosno priča Radman i dodaje da su u reprezentaciji iz Zadra bili Pero Sviličić i on.
1977. godine prvi je put išao na Svjetsko prvenstvo u Irsku i osvojili su prvo mjesto ekipno.
- Prvo prvenstvo, odmah zlatna medalja. A ja sam pojedinačno bio drugi, ističe Radman.
Išao je u Irsku još tri puta i ostvarivao iznimne uspjehe.
- Bilo je puno zemalja, stotine natjecatelja, nepoznat teren i opet sam bio u samom vrhu. Nudili su mi da ostanem, a meni doma žena i djeca, prepričava Radman.
