Mali nogomet je izuzetno energičan, čvrst, brz i dinamičan sport. Za gledatelje i igrače možda ponekad i atraktivniji od velikog nogometa. Razlog tome je što se igra na manjoj površini i manje je igrača na terenu pa odmora nema, igra se cijelo vrijeme, bez prestanka, a udarci na gol su jaki, ne daj Bože da lopta nekog pogodi u glavu, vjerujte ne bi dobro završio. I u Zadru je ovaj sport izuzetno popularan, što profesionalno, što rekreativno. Mi smo pronašli ekipu koja sebe naziva Bili i Plavi, a rekreativno igraju na balun već 40 godina. Ekipa je sastavljena od igrača koji su nekad bili profesionalni nogometaši, boksači, majstori karatea, prvaci svijeta u moto- crosu, inženjera, ugostitelja… Dakle, kako ono kažu, ima tu svake vele, raspon godina se kreće od 50 do 70, a ima i starijih.
Igraju poput mladića
Evo što nam kaže Tihomir Knežević zaljubljenik u mali nogomet i voditelj malonogometnog kluba Tin:
- Ova naša ekipa traje više od 40 godina, i manje-više su to uvijek jedni te isti ljudi, ali s vremenom kako ljudi stare i zdravlje im ne dopušta velik napor, pomlađujemo ekipu. Evo ja sam s ovom ekipom preko 25 godina, a ima i onih koji igraju i preko 35 godina. Sad su nam se pridružili i dečki s Vira, a ima ti Slavonaca i Slovenaca, ali su krasni ljudi i za igru i za druženje. Ja sam cijeli život u malom nogometu i imam svoj klub Tin, Uživam u igri, organizaciji i druženju. Poslije svakog treninga se sastanemo na piću, maloj zakuski ili večeri pa se malo opustimo. Uvijek igramo četvrtkom u 16 sati, sastajemo se ovdje na Višnjiku, a onda imamo ljetnu pauzu jer su velike vrućine. Igra se žestoko, čvrsto, jako ozbiljno i sa srcem.
Okupiti braću Vujević i ekipu
I igraju baš tako kako je Tiho kazao, bez obzira na godine igraju poput mladića. Iznenadilo nas je kad smo u ekipi Bilih primijetili Branka Žeravicu bivšeg profesionalnog nogometaša i kapetana NK Osijek. Evo što nam kaže ovaj aktivni šezdesetpetogodišnjak koji je nekad igrao s braćom Vujević, Sušićem, Kalinićem, Pašićem, Šukerom itd.:
- Ma mi smo vam dobra klapa, nekad sam bio nogometaš u Osijeku i u Njemačkoj. Kada sam došao na Vir mislio sam da ću ići na ribe i uživati u mirovini, ali ovi su me momci ponovno aktivirali. Malo se sastanemo odigramo popijemo piće i to mi daje zadovoljstvo. Ovdje nema puno prekršaja jer pazimo jedni na druge s obzirom na naše godine i za to i igram. Sad radim na tome da okupim staru ekipu braću Vujević, i ostale kako bi se malo vidjeli i sjetili onih naših godina kad smo igrali. Bio sam ‘85. godine kapetan i NK Osijeka iza mene je došao Šuker. Igrat ću dok god imam snage, a onda ću pomalo na ribe, kaže Žeravica.
Ne zna se tko tu od ekipe ima jači i prodorniji šut, no zamijetili smo jednog ljevaka jačeg stasa, koji kad pogodi loptu, odzvanja vam u ušima od siline šuta. To je Josip Magaš bivši europski i zadarski boksač.
U punoj snazi
– Ja sam cijeli život u sportu, nakon što sam prestao s boksom s ovom ekipom igram već 20 godina. Osam godina sam se bavio aktivno boksom, prvo u Rijeci pa u Slavonskom Brodu, Metalcu Zagreb, Grazu iz Austrije i onda sam se vratio u Zadar, a boksao sam u polu-velter kategoriji. Tada je za nas, što se tiče boksa bio poput oca pokojni Anđelko Atlagić. No kako smo se sami financirali, jednostavno nismo izdržali. Ovako malo odigramo družimo se i dobro nam je. Kad vidite ove mladiće u godinama, kako su u biti u punoj snazi, prvo što vam padne na pamet je da morate početi trenirati. Slobodno ih dođite pogledati, čim prođu vrućine, ekipa Bilih i Plavih bit će na Višnjiku, jamčim vam da ćete se zapitati o eventualnom treningu i promjeni načina života, poručuje Magaš.
