Nakon što nas je prebrzo napustio, obitelj, suigrači, poznanici, stručni stožer, igrači i vodstvo HNK Zadar, navijači, predstavnici navijača i mnogi drugi, svi zajedno, ponovno su se danas, u ponedjeljak -3.4.- s pijetetom i dostojanstveno, ispod istočne tribine, baš kao i prošlih proljeća, nakloniti i prisjetili Hrvoja Ćustića-21. listopada 1983.- 3. travnja 2008.
Na mjestu koje je spletom nesretnih okolnosti zauvijek u najtužnijem tonu obilježilo zadarski nogomet i sport u cjelini, a navršilo se punih- i dugih -15 godina. Točno toliko je naime prošlo nakon zasigurno najtežeg dana u povijesti zadarskog baluna. Prerane životne drame, kalvarije i tragične sudbine jednog izrazito talentiranog nogometaša.
Bivši hrvatski mladi reprezentativac - upisao 10 nastupa pod izbornikom Slavenom Bilićem- u generaciji Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda- i nada NK Zadar na domaćoj prvenstvenoj utakmici 26. kola 1. HNL, između njegova kluba i Cibalije, 29. ožujka 2008., u dvoboju za loptu s Vinkovčaninom Tomislavom Jurićem, zaradio je u 4. minuti, padom i udarcem potiljkom u betonski zid istočne tribine stadiona, frakturu kostiju i nagnječenje mozga. Unatoč ukazanoj pomoći na travnjaku, s opasnim i kritičnim ozljedama -dijagnosticiran hematom između ovojnice i lubanje - hitno je operiran iste večeri u OB Zadar.
Dva je dana držan u umjetno izazvanoj komi, a disao je uz pomoć respiratora. Na žalost- usprkos naporima liječnika i početnom optimizmu u ishod zahvata, stanje se pogoršalo 2. travnja navečer, praćeno povišenom temperaturom i ujutro je preminuo, da bi smrt i službeno bila proglašena 3. 4. u 11:51. Bol i tišina parali su zrak nakon potvrde crnih slutnji voditelja intezivnog odjela- dr. Edija Karuca.
Kao nikada vidno shrvani igrači i vodstvo NK Zadar nisu htjeli davati izjave novinarima, tek je snagu smogao Jakov Surać:
- Baš svi smo izrazito shrvani i tužni. Želio bih samo izraziti našu sućut Hrvojevoj obitelji. U stravičnoj nesreći je otišao moj dobar prijatelj, veliki nogometaš, ali prije svega veliki čovjek, kazao je tada u suzama kapetan.
I danas- ista slika i birane sjetne riječi i suza u očima...
Daroviti nogometaš, čiji je napredak igrom sudbine naprasno prekinut upravo na mjestu koje je najviše volio, igrao je na poziciji lijevog bočnog, a dok je momčad vodio Stanko Mršić, neko vrijeme i kao standardan u napadu pored Želimira Terkeša.
Prošao je i niz HR selekcija. Osim u Stadionskoj - i danas ulici koja nosi njegovo ime- dvije sezone je nosio dres i NK Zagreba. Mjesec dana je proveo u Međimurju, no nakon kratke se avanture vratio u rodni grad. Dobar prema svima, duhovit, omiljen u društvu, super momak.
Nogometaš koji je nogomet živio 24 sata na dan. Njegov drugi dom bili su i ostali- Stanovi. Hrvatski nogomet bio je potresen, izrazi sućuti stizali su iz svih najvažnijih nogometnih institucija. Tražile su se ostavke čelnika HNS-a i nogometa u cjelini, skrušeno obećavala tehnička i materijalna potpora, predlagalo da i nacionalni nogometni kup nosi ime -uzornog profesionalca i sjajnog čovjeka- Hrvoja Ćustića. Međutim- učinilo se malo- ili ništa.
Izuzev matične sredine, obitelji, rodbine, prijatelja, navijača i povremenih novinarskih napisa o obljetnicama malo tko se dugo u raznim strukturama, poslije sjećao nesretnog – kobnog- događaja i mario za dečka pred kojim je bila blistava karijera…
Kako vrijeme leti, a kao da je bilo jučer, danas. Tuga i sjeta. Uspomena. Ne- slike ne blijede, i Ti si Hrvoje tu -s nama, u nebeskim visinama, ali s nama. Ne umiru sjećanja…
DVANAESTI ANĐEO
Mladosti najlipša balunom pisana
Slika i krunica od tebe ostala
Lopta je čarobna koju si volija
I trava zelena meka ti postelja
Od ranoga ditinjstva tebe je željela
I sebi anđela gospa je uzela
Sa zelenih livada, tebe je voljela
I svoga Hrvoja gospa je uzela
Sutra je nedilja, idemo gledati
11 lavova sa zadarskih Stanova
Al samo ću viditi ja 12-og anđela
Što sa loptom leti tu i bdije nad njima
I sad neka prestanu sve suze padati
Jer anđele nebeske ne treba žaliti
Od ranoga ditinjstva Tebe je željela
I sebi anđela gospa je uzela
Sa zelenih livada, tebe je voljela
I svoga Hrvoja gospa je uzela
Sva dica sa Stanova pamtit će Hrvoja
I srce ratnika što je sebe za poklon da…
Ali samo ću vidjeti ja uz 11 lavova
dvanaestog anđela što bdije nad njima
12-og anđela zadarskih Stanova.
ROMEO SANTINI (1965-2008)
