Konjički Klub Sveti Krševan iz Zemunika nastao je iz ljubavi prema konjima. Kao sportski klub okupljaju prvenstveno natjecatelje, ali i veliki broj rekreativaca. Posebno ističu i terapijsko jahanje koje pomaže djeci s različitim teškoćama.
Dobrodošlicu na ranč, uz domaćine Ivanu i Marka i Ivu Bajlo, poželjela nam je i nekolicina pasa, mašući veselo repom. Na samom ulazu postavljene su štale s boksovima u kojima se nalaze konji, od najstarijeg Quisinija, zatim Atlante, koja je prvi put nastupala nedavno u Sinju na Dalmacija cupu, potom Verone koja se natječe u preponskom jahanju, pa Malene, ponice koju jašu djeca u terapijske svrhe i za šetnje, te Amantea koji se natječe na turnirima. I na kraju su predstavljeni posebni miljenici, Mile i One milion, s kojima Iva ide na turnire.
Sve zbog Ive i ljubavi prema konjima
Prije deset godina, je naša kćer Iva počela trenirati u klubu Epona. Naime, Ivi je druženje s ovom plemenitom životinjom pomoglo u rješavanju brojnih strahova, jer nije mogla sama ostati u kući, nije mogla ići u školu bez pratnje i niza drugih poteškoća. I upravo ta Ivina ljubav prema konjima je pomogla da se osamostali prebrodi sve strahove. U međuvremenu je polagala ispit za jahaću dozvolu, pa je dobila licencu za preskakanje prepona i kako je na turnirima ostvarivala dobre uspjehe, a u međuvremenu se njen tadašnji klub prije četiri godine zatvorio, raskrčili smo teren i napravili štalu na djedovini, kupili jednog konja, pa drugog i tako je sve krenulo, objašnjava Ivana, kako su osnovali konjički klub.
Hrvatska olimpijska akademija u suradnji s Hrvatskim konjičkim savezom organizira tečajeve koji su prvenstveno namijenjeni voditeljima i trenerima s licencom voditelja škole jahanja HKS-a, te licenciranim natjecateljima koji žele imati licencu voditelja škole jahanja ili trenera, navodi se u radnoj knjizi za školovanje voditelja i trenera jahanja. Koliko su bitna natjecanja i koje benefite donose onima koji se žele profesionalno time baviti i koje stupnjeve edukacije moraš ostvariti, pojasnila je Ivana.
-Natjecanja su bitna, a naročito ako se osvoje prva tri mjesta, jer tada stječeš kvalifikacije za dobivanje viših dozvola. Primjerice za dozvolu S1-dauts d´obstacles -natječeš se na konjičkom turniru u preponskom jahanju, koju je stekla Iva, zatim na još zahtjevnijem S2 i nastavljaš dalje prema mogućnostima i željama. Također se natječeš i na D-dressage - konjičkom turniru u dresurnom jahanju, na kojoj je Iva dva puta bila druga, a Bepo prvi, što je sjajan rezultat, ali će se trebati još jednom takmičiti da bi dobili D2 dozvolu. Takav sustav je potreban da bi jednoga dana ako tako odluče, mogli postati treneri. Ove godine je konačno održan i Cup Dalmacije u preponskom jahanju u Sinju nakon pet godina. U rujnu i listopadu će se održati drugo i treće kolo Dalmacija cupa što nas iznimno veseli. Desetak jahača kod nas trenira redovito i jedan od naših članova, Bepo Medić je nedavno u Koprivnici osvojio prva dva mjesta, ponosno ističe Ivana.
Prednosti terapijskog jahanja
Terapijsko jahanje je vrlo korisno za sve dobne skupine s različitim oblicima fizičkih, mentalnih i emocionalnih teškoća. Konjski hod stvara osjetilni podražaj koji se mijenja, ritmičan je i ponavljan. Jahač odgovara pokretima tijela sličnim pokretima zdjelice pri hodanju. Razne mogućnosti konjskog hoda omogućuju terapeutu stupnjevanje osjetilnih podražaja te uporabu pokreta u kombinaciji s drugim oblicima liječenja za postizanje cilja.
Terapijski ciljevi postavljaju se individualno za svaku osobu na temelju poznavanja njenih mogućnosti i ograničenja. Kod nas dolaze djeca koja imaju određenih poteškoća, a konji na njih djeluju umirujuće i poticajno. Djeca koja su vrlo nemirna, naročito iz spektra autizma, momentalno se smire, tako da su roditelji vrlo zadovoljni s takvom vrstom terapije, pojašnjava Ivana
Rekreativno jahanje
Jahanje je aktivnost u prirodi koji nam pruža osjećaj slobode, povezuje nas sa okolinom i povoljno utječe na naše psiho-fizičko stanje.
Prednosti rekreativnog jahanja su pokretanje mišića koje ne možete postići u niti jednom drugom sportu ili vježbama. Automatski se ispraviš, jer moraš sjediti uspravno, što je dobro za leđa i ravnotežu, napominje Ivana te dodaje, kako prilikom jahanja jačaju mišići bedara, trbuha i gornjeg dijela tijela. Osim što razvija mišiće nogu, ruku dobro utječe i na kardiovaskularni i respiratorni sustav.
Ovo nije zanimanje nego je postao stil života
Većina ljudi komentira da je to skup sport, ali smatram da za bilo koji sport trebaš platiti članarinu i potrebnu opremu i ovisno o sportu sigurno ćeš imati i određene izdatke. Međutim, za nas koji držimo konje, troškovi su vrlo veliki. Minimalna njega zahtjeva svako jutro istrčavanje konja, napoj s vodom i hranom, svakodnevno čišćenje boksova. Također, konji zahtjevaju potkivanje, veterinara kojih je jako malo specijalizirano za tu vrstu životinja, pa nam to predstavlja veliki problem, tako da se u većini slučajeva snalazimo sami. Ali, zato imamo kiropraktičara za konje, pa kad smo uočili da Verona ima problema s leđima, pošteđena je jahanja, dok to kiropraktičarka ne sredi. Naime, konji su vrlo plahe životinje i zbog bilo koje poteškoće, a naročito izazvano nekom bolesti, brzo se predaju. Tako da je potrebno brzo reagirati što nam je kadkad vrlo izazovno i zahtjevno. Puno truda, a najviše ljubavi ulažemo u naš konjički klub i to što radimo nije zanimanje, nego postaje stil života, zaključuje Ivana
I za kraj Ivana dodaje da su puno puta tražili sponzore ili donatore, ali kako kaže mali je odaziv, pa ukoliko je netko voljan podržati taj sport, može ih kontaktirati preko društvenih mreža ili donirati novac na IBAN HR1823600001103002469, (Zagrebačke banka).
Svaki jahač i ljubitelj konja prije svega mora biti siguran u blizini konja. Da bi se izbjegle nezgode potrebno je znati i slijediti slijedeća pravila.
-Uvijek nosi zaštitnu opremu pri radu sa konjima (prsluk, kaciga, čizme).
-Povrede su česte i pri radu sa konjima, a ne samo pri jahanju.
-Kada prilaziš ili radiš sa konjem uvijek mu se obrati mirnim glasom.
-Priđi konju sa strane ili sa ramena. Nikad ne prilazi direktno frontalno, niti straga, čak ni kada mu četkaš rep ili čistiš kopita. Konj ima mnogo slijepih mrlja u svom vidnom polju. Kada mu prilazišfrontalno ili straga možda te neće dobro vidjeti, a što ne vidi to ga plaši i može te udariti.
-Kada se krećeš iza konja ili budi dovoljno daleko da te ne može udariti ili dovoljno blizu da u slučaju udara ne može razviti puni udarac. U drugom slučaju je potrebno držati ruku na njegovoj zadnjici da uvijek zna da si tu.
-Nikad ni jedan dio opreme koji je zakačen za konja, ne omotavaj oko ruke (užad, povodac…)
-Ako ne poznaješ dovoljno konja, uvijek mu prilazi i radi sa njegove lijeve strane. Mnogi konji su navikli da se sa njima radi samo sa lijeve strane.
-Kada maziš konja uvijek koristi lagane pokrete trljanja ili češkanja, nikada lupkanje niti pokrete koje bi koristio sa drugim ljubimcima. Ti pokreti konja podsjećaju na udaranje, a to mu nije ugodno.
-Nikada ne pravi nagle pokrete niti glasne zvukove u blizini konja jer ćeš ga preplašiti, a uplašen konj će prije uzrokovati nezgodu.
-Nikada ne trči i ne pravi buku u štali, koja je njihov dom. Konji se plaše naglih pokreta i glasnih zvukova.
-Uvijek daj do znanja konju šta želiš raditi. Na primjer ako želiš da mu očistiš kopita ne uzimaj naglo nogu, već lagano rukom pređi od ramena prema kopitu i on će ti ga sam dati.
-Nikad ne ostavljaj konja svezanog na dugom povezu. Tako se može zapetljati, uspaničiti i jako povrijediti.
-Nikada ne prolazi ispod ili preko kratko svezanog povodca. Ako je konj svezan unakrsno, nikada ne prolazi ispod njegovog vrata da bi došao na drugu stranu.
-Poslasticu daj iz kante, a ne iz ruke. Konj brzo postane proždrljiv, pa lako zamijeni mrkvu i prst.
-Kada god sedlaš, četkaš konja ili čistiš boks sveži ga.
-Kada vežeš konja koristi lako odvezujući čvor (sigurnosni) da se konj, ukoliko se uspaniči, može brzo osloboditi. Konj koji se osjeća zarobljeno može lako povrijediti i sebe i tebe.
-Ne ostavljaj konja svezanog bez nadzora.
Konjički sport je jedan od najstarijih sportova na zemlji. Veza između čovjeka i konja koja je počela prije par tisuća godina, postoji i danas i vjerojatno će ga biti dok bude čovjeka na zemlji. Posebnost konjičkog sporta je u tome što sportaš ne rukuje nekom spravom ili rekvizitom, već živim bićem koje ima svoju volju, ćud i granice izdržljivosti. Još jedna posebnost ovog sporta je da se žene natječu u istoj konkurenciji kao i muškarci, što nije slučaj u drugim sportovima. (sportskiobjekti.hr)
