Zar je to bio neki problem!?
Obraniti Japancima tri jedanaesterca u osmini finala na Svjetskomu prvenstvu u Kataru našem Zadraninu Dominiku Livakoviću – nije!!! A nije zato jer je on izdanak zadarske škole nogometnih vratara, pojave u nogometnomu miljeu koja (pojava) plodonosno traje niz desetljeća.
Ima vremena za priču o tri zaustavljena “japanska torpeda”, ali ovdje neizostavno valja istaknuti jednu stvar – Dominik je Livaković u nogometni svijet zakoračio u Športskom centru Višnjik. Pogledajte fotografiju iz obiteljskoga albuma gdje je u pratnji voljenoga djeda Vojmila (nažalost, pokojnoga) koji ga je kao dječačića dovodio na Višnjik, čekao ga dok ne završe treninzi i potom vodio kući.
– Jednom sam gledao jedan nogometni trening i u hipu odlučio postati vratar. Prije toga bio sam polaznik košarkaške obuke.
Naravno da je to bilo na velikom nogometnom igralištu na Višnjiku. Sa skupinom malaca vratara tada je u NK Zadar radio Josip Miočić, a s devet godina Dominik je dospio u odabranu skupinu klupskih vratara kod legendarnoga Jakova Pinčića.
– Barba Jakov imao je svoje oblike i metode rada. Imali smo i jamu s pijeskom na igralištu Bagat, pucali jedni drugima, a on nam je demonstrirao sve što smo trebali usvojiti. Barba Jakov puno je dao nama mladim vratarima i baš sam zbog njega najviše volio braniti – kazao je svojedobno, uz ostalo Dominik, u knjizi Ispred mreže (Zadar, 2019.) s podnaslovom Priča o zadarskim vratarima.
U matičnom Zadru Dominik je ostao do juniorske dobi, ali je u danom trenutku donio odluku o odlasku u tadašnji NK Zagreb.
– Čovjek se može pravilno razvijati pod uvjetom da je visoko motiviran. U Zagrebu sam došao u puno bolje infrastrukturne uvjete u odnosu na Zadar, poslije u Dinamu još i bolje, ali onda je rastao i pritisak rezultata. To i jest logičan slijed u životu profesionalnoga nogometaša.
Dakako da je rano djetinjstvo sa svojim spontanim igrama i dragocjenim stjecanjem iskustava u poticajnom okružju jedan od kamena temeljaca u razvoju svakoga sportaša.
– Odrastao sam u Belafuži, to je dio Zadra, gdje su bile uobičajene dvorišne ili ulične utakmicem pa i u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje. U tom dijelu odrastao je i u istu školi išao i Šime Vrsaljko. Svi smo voljeli te dvorišne i ulične utakmice jer one u velikoj mjeri pozitivno utječu i mentalno i fizički na nas. I kolega i prijatelj, suigrač iz reprezentacije, Danije Subašić kaže isto, on je također veliki dio slobodnog vremena provodio na neslužbenim uličnim ili dvorišnim nadmetanjima.
Kao momčić Dominik se divio Ikeru Casillasu, a za već spomenutu knjigu Ispred mreže kazao je i ovo:
– Kako god bude bilo, meni je temelj i dio nadgradnje dala zadarska vratarska škola koju je utemeljio i provodio naš barba Jakov Pinčić, poslije nastavio Tomislav Rogić, a jedno vrijeme u njoj djelovao i Niko Matković. Naravno i oni prvi vratarski dani kod Josipa Miočića.
Već je šest ljeta Dominik Livaković u hrvatskoj seniorskoj reprezentaciji. Poslije povlačenja Danijela Subašića (zar je potrebno pitati odakle je Suba!?) on je preuzeo jedinicu.
Ptić iz zadarskoga gnijezda nekad, danas gordi orao… (ŠC Višnjik)
europski izbori Kandidati za EP u prosjeku imaju 50 godina, mlađih od 30 niti 10 posto