Sveti Ivan visoka zvonika Gorici je i ponos i dika … Oj, Gorice selo na okuke, momci srebro a cure jabuke..., stihovi su pjesme koju gromovito i s puno žara pjevaju članovi KUD-a Sv. Ivan Krstitelj iz Gorice, osnovanog 2006. god. Gorički KUD koji je od velikog značenja za Goricu i Općinu Sukošan posljednjeg vikenda srpnja 2024. obilježava vrijedan jubilej, spektakularnu 15. Večer folklora “Zapivat ću nek’ se pisma čuje”.
- Ovom manifestacijom nastavljamo njegovati i čuvamo od zaborava tradicijsku kulturnu baštinu Gorice, Ravnih kotara i Lijepe Naše s kojom se ponosimo, kazala je Milena Batur, voditeljica KUD-a Sv. Ivan Krstitelj.
Život punim plućima
Ravnokotarsko selo Gorica, koje se na zapadu nalazi u nakovnju sela i samostalne općine Galovac i na istoku Raštana u općini sv. Filip i Jakov, a na jugu “sukošanskog” sela Glavica i “filipjanskog” sela Raštane Donje, jednostavno živi punim plućima.
- Svake godine sve više smo urbaniziraniji. Imamo školu, dječji vrtić u proširenju, crkvu, mrtvačnicu, sve veće groblje, vodovod, asfalt, nogostupe, vanjsku rasvjetu, nogometno i asfaltno igralište, dječja igrališta, trgovine, kafić, kuće za odmor s bazenom, uskoro će se graditi novi višemilijunski društveni dom i školsko – športska dvorana. Da je moglo i više, moglo je, ali svakim danom sve više napredujemo, što je je, u obilasku Gorice rekli su nam sugovornici.
- Ovo je idealno mjesto za život. Naravno ako volite raditi, privređivati i brinuti o obitelji, da imate vremena i za prijatelje i otići nedjeljom u crkvu, uvjerljiva je sugovornica Iva.
Na centralnom trgu Brajdine, glavnom okupljalištu Goričana zvanom Big Brother. Osim siđe i klupa uz građevinu ispod kostela je najviše hlada, stol, klupe.
Od neimaštine do ovozemaljskog raja
- U ono vrime prvi zadatak za nas dicu prije škole su bile ovce… Je, ovdje je bilo puno ovaca i koza, a i krava. Na obrtništvo i turizam nisi ni mislija, niti padalo napamet. Je, sve se ovde izminilo, od uljarice do botuna, od sića vode do motike, od neimaštine do raja. Dosta se toga prominilo, danas je ovde raj prema onda i ja se pitam di je ovo bilo prije, pita se Perić. A onda su svi bili isti, kaže on, ljudi su se mirili po tomu ko ima veću motiku i bolju mulu.
U Gorici ima šest seoskih bunara, zdenaca života i višestoljetne opstojnosti: Luženjak, Trstenik, Bilačević, Bojana, Dubelj, Lokleljak.
- A kako pjesma kaže da “svako naše malo misto svoju feštu ima”, e tako i Gorica, feštu sv. Ivana Krstitelja. Štoviše, Bunjevci (čuvari Bukovice i Ravnih kotara), a među njima ponosno, dično i slavno pleme Mikulići slave sv. Ivana Krstitelja (Gorica - Ravni kotari) 24. lipnja, i sv. Ivana Usika (Medviđa - Bukovica) 29. kolovoza, reći će Mikulić.
Puk se okuplja na misama u župnoj crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Gorici, nedjeljom i blagdanom u 11 sati. Župnik je don Boris Pedić, voditeljica zbora Petra Mikulić, majka petero djece, dok je za glasovirom Ante Galac.
- Ljudi u Gorici su pitomi, velikodušni, dali bi sve. Jako su dobri, susretljivi. Ljudi štuju sv. Ivana i doista drže do svojega zaštitnika, kaže gospođa Stipana, koja je kao vjernik laik svjedok i živo oruđe poslanja Crkve.
Selo s 200 kućanstava i 25 prezimena
Gorica je 1961. brojila 1.041 stanovnika, a u predvečerje Domovinskog rata 1991. godine broji čak 1.142 stanovnika. Međutim, depopulacija nije zaobišla ni Goricu. Prema popisu stanovništva 2021. Gorica ima 611 stanovnika te je u 10 godina s obzirom na 2011. u minusu za 60 stanovnika. A u 50-ak posljednjih godina manja je za 453 duša ili za čak 40 posto.
U oko 200 kućanstava žive Goričani i Goričanke prezimena: Ikić, Batur, Perić, Smokrović, Ninčević, Banić, Bučić, Mikulić, Božić, Marinović, Ugarković, Milanko, Dražina, Deranja, Rogić, Čirjak, Viduka, Kulaš, Marušić, Vrkić, Škara, Gulan, Petrle, Nonković, Gluhak, nabraja Nade, sakristian fotografskog pamćenja koji navješćuje Krista “svjedočanstvom života i riječju”.
- Gorica je za vrijeme božićnog blagoslova obitelji 2023. godine imala 170 obitelji. Najbrojnija je obitelj Ikić koja broji 23 obitelji sa 72 članova. Baturi broje 19 obitelji sa 66 članova, Perići 15 obitelji s 45 članova, Smokrovići 14 obitelji s 41 članom, Ninčevići 14 obitelji s 34 člana, Banići 13 obitelji s 43 člana, itd., nabrajao je Nade.
Župa koja je uspostavljena prije čak 834 godina ima šest svećenika: don Igora Ikića, doc. dr. Marina Ninčevića, don Antu Dražinu, don Roka Smokrovića, mr. don Zdravka Katušu i don Zvonimira Mikulića te tri redovnice: Mihelinu Čirjak, Martinu Vrkić i Gerardu Vrkić.
Šest svećenika, tri redovnice
- Kada brojem stanovnika mala župa u zadnjih pet desetljeća Crkvi podari šest svećenika i tri redovnice, to je osobito blagoslovljen prostor, ponosno će Nade, istaknuvši kako povijest Gorice seže u daleku prošlost i traje sve do današnjih dana.
- Gorica je staro srednjovjekovno selo, vlasnici goričkih imanja bili su benediktinci glasovitog samostana sv. Ivana u Biogradu na Moru. Odlaskom Turaka s Vrčeva završetkom Morejskog rata 1699. stvara se novooslobođeni teritorij koji je nazvan Nova stečevina, pa se u njemu našao i teritorij Gorice, koji je prije bio pod turskom upravom, iako se stanje nije potpuno smirilo. Tako je četa Ilije Janborića opljačkala Goricu, objašnjava Tomislav.
Da bi nekako sredili stanje Mletačke vlasti 1706. pristupilo se popisivanju čestica zemlje i mjesnih vlasnika. Tako je nastao i katastar sela Gorice, koji je dopunjen 1709. godine.
- Po tom katastru u Gorici je tada bilo 152 osobe, od toga 36 sposobnih za oružje. Osim zemlje imali su i 17 konja za jahanje, 21-og konja za vuču, 69 volova, 78 krava, 58 teladi i 424 ovce i koze. Župnik je bio don Ante Krivić, nabraja dida Ante.
Tko je svratio u ovo ravnokotarsko mjesto mogao je ponijeti lijepe dojmove i emocije opuštenog, veselog, gostoljubivog podneblja pod kojim jednostavno treba znati uživati.
