Nakon dvostrukog naslova prvakinje Hrvatske, mlada Viranka Saša Ruško lovi naslov na juniorskom Europskom prvenstvu u mažoretu

Priče o uspjehu u jednoj su riječi ili sintagmi uvijek iste. Rad, predani rad. Trinaestogodišnja Viranka Saša Ruško, dvostruka prvakinja Hrvatske u mažoret plesu u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji, to najbolje zna. Gotovo opsesivno gonjena voljom kojom je nadvladavala bolove od vježbanja, a ponekad i žuljevite rane na rukama, Ruško je od lucidne četverogodišnje curice koja je zabavljala vrtićke tete vrteći odjednom devet hulahup kolutova oko struka, dogurala do prvakinje Hrvatske i ozbiljne kandidatkinje za medalju na skorom Europskom prvenstvu u mažoret plesu.

Državno prvenstvo u Biogradu na kojemu je Ruško u konkurenciji više od tisuću hrvatskih mažoretkinja osvojila juniorsko zlato u kategoriji neformacija solo, samo je stavilo pečat na predani rad započet 2018. u tada formiranim Virskim mažoretkinjama. Školu mažoret plesa i Virske mažoretkinje kao sekciju Zadarskih mažoretkinja formirala je Zadranka Željka Vitlov, nadajući se kako će među virskim curicama pronaći talent i posvećenost kakvu je ranije posijala u Zadru. Pet godina kasnije dvostruka uzastopna nacionalna prvakinja Ruško – u neformaciji solo i srebrna s Virankama u juniorskoj formaciji, Fabijanom Pešom i Nejlom Omerović – predstavljat će Hrvatsku, Zadar i otok Vir na EP-u u kolovozu. Europsko prvenstvo trebalo se održati u Beogradu, ali je zbog političke situacije u Srbiji odlučeno kako će se održati u nekom drugom europskom gradu. Gdje god se bude održalo, Ruško želi napasti medalju u konkurenciji najboljih europskih mažoretkinja. A to zapravo znači – u konkurenciji najboljih juniorki na svijetu.

– Europsko prvenstvo je veliki izazov. Konkurencija je strašna, pogotovo su jake Čehinje i Slovakinje koje imaju pompone, rade zvijezde i vježbe sa štapom koje su slične ritmičkoj gimnastici. Naš Savez preferira drukčiji tip mažoret plesa, tako da nam nastupi neće biti slični. Bit će zaista jako teško, no ja se nadam nekoj od medalja – kaže prvakinja Hrvatske najavljujući summit najboljih mažoretkinja Europe i svijeta. Trinaestogodišnja Ruško na EP-u za juniorke bit će jedna od najmlađih natjecateljski, godinu ili čak dvije mlađa od konkurencije, što je u izrazita prednost za favorizirane Čehinje i Slovakinje. No do nastupa na EP-u ostalo je manje od dva mjeseca, a to u slučaju Saše Ruško znači još četrdesetak ili pedesetak dana potpuno predanog rada, svakodnevnih vježbi, ponavljanja, usavršavanja i dovođenja nastupa do točke savršenstva.

Natjecateljski trenutak u mažoret plesu, slično kao u ritmičkoj gimnastici, počinje još pri ulasku na podij za nastup kada mažoretkinja kretanjem i držanjem ostavlja dojam na suce. Tih trideset sekundi samo je uvod u dvije ili tri minute mažoret nastupa, odnosno koreografije s dodatnih trideset sekundi izlaznog dijela nastupa, dok se sam nastup može sastojati od beskonačno puno elemenata. Kako su nastupi u uzrasnim kategorijama od početnica do seniorki sve složeniji i zahtjevniji, neke seniorske mažoretkinje, poput zagrebačkih, obilaze svijet na turneji koja je atrakcija za sve one koji ne poznaju mažoret ples. U Sjedinjenim Američkim Državama tako imaju cheerleading klubove, ali ne i mažoretkinje. Zadarske mažoretkinje česta su meta za fotoaparate kineskih, korejskih i japanskih turista. Biti uspješna seniorska mažoretkinja, a potom i trenerica, zato je jedan od ciljeva mlade virske mažoretkinje.

– Seniorke, zadivljeno govori Ruško, izvode peterostruki okret s hvatanjem štapa. U Biogradu je Saša pobijedila s četiri trostruka okreta hvatajući štap lijevom rukom iza leđa i ispod nogu. Prebacivanje štapa oko vrata i preko ruku standardni je dio vještine, pa iako je Sašin nastup u Biogradu bio impresivan, do drugog nacionalnog naslova nije došla  baš lako.

– Bila sam jako zadovoljna, jer sam izvela sve što sam htjela, ali su i druge cure bile jako dobre. Pogledala sam u trenericu i naše mažoretkinje, vidjela sam oduševljenje i čula vrištanje. Znala sam tada da je zaista bilo jako dobro – prisjeća se Ruško nastupa kojim je pobijedila najbolje među najboljima: mažoretkinje iz Gline, Klinča Sela i Biograda. Iako je tada pobijedila s trostrukim okretima, Saša trenutno izvodi četverostruki okret s hvatanjem štapa, a njega je planirala izvesti na Europskom prvenstvu. Ostatak priče oko nastupa odraz je Sašinog senzibiliteta i mažoret vještine.

– Sama radim koreografiju, odabirem glazbu i mažoret elemente. Remix Beethovena bio je moj zadnji glazbeni izbor, jer volim brži tempo i oštriji nastup. Nisam sklona sporijem ritmu, govori prvakinja Hrvatske. Sašino skoro sudjelovanje na Europskom prvenstvu bit će joj drugi najveći međunarodni nastup, ili prvo veliko europsko natjecanje nakon što je prošle godine u rujnu u Zadru osvojila četvrto mjesto. Tri Čehinje uzele su tada sve u zadarskim Mocirama u neformaciji solo. Natjecanje u Zadru održalo se još u kategorijama duo i trio te formacija, gdje broj mažoretkinja varira.

– Što bude više cura u formaciji, osvaja se više bodova, ali je vježba teža. Nije lako uskladiti veći broj mažoretkinja u formaciji – objašnjava Saša. Formacija od 17 Zadarskih mažoretkinja, u kojoj su pored Ruško još bile Viranke Peša i Omerović, osvojila je srebro na PH. Zadarske mažoretkinje sastoje se od sekcija koje samostalno rade u Zadru, na otoku Viru, Ugljanu i Posedarju, dok je natjecateljski trening zajednički svim curama. Praktički je riječ o svojevrsnoj mažoret reprezentaciji Zadarske županije, koja će i u formaciji na Europskom pokušati osvojiti medalju. No umjesto tri Viranke, u formaciji Zadarskih mažoretkinja bit će dvije, jer se Fabijana Peša s Državnim prvenstvom u Biogradu praktički oprostila od mažoretkinja. Ruško i Omerović ostaju.

– Od prvog dana sam u Virskim mažoretkinjama. Tada sam imala osam godina i nisam se bavila sportom, ali sam imala želju uključiti se u neke sportske aktivnosti. Na prvom okupljanu bilo nas je desetak – kaže Saša. Njezina početna želja da se bavi nekim sportom nije bila dovoljna za uspjeh u mažoret plesu, pa je vremenom nadopunjena nepresušnom voljom, posvećenošću, strašću i ljubavlju prema glazbi i plesu. U slučaju Ruško, sve se spojilo u jednom.

– Svakodnevno vježbam. Počela sam sa svjetlećim kuglicama na konopcu, potom sam počela vježbati s mažoret štapom. Najdraži su mi rolovi sa štapom oko ruke, nogu, lakta.

Hvatanje štapa zna biti teško i neugodno, traži puno vježbe i trpljenja ozljeda – priča mlada Viranka. A priča o Saši također je priča o Davorki Ruško, Sašinoj mami i višestrukoj bivšoj prvakinji Hrvatske u judu, čiji je disciplinirani i posvećeni odgoj bio poput kovačnice za šampione. Tako mama Ruško u škrinji uvijek ima dovoljno leda za saniranje Sašinih ozljeda od vježbi sa štapom, ali i sve drugo kako bi Davorka i Saša savršeno dnevno funkcionirale. Gospođa Davorka je asistent u nastavi u Područnoj školi u Viru, pa besprijekorno praćenje dnevnog rasporeda, disciplina u izvršavanju obaveza i organizacija života – nikad nisu dovedeni u pitanje. Saša zna odraditi pet-šest treninga tjedno, svakodnevno odlaziti u školu, a ponekad i dva puta dnevno ići u Zadar. Pored toga, Saša je aktivna u Udruzi maslinara u Privlaci, pomaže mami u održavanju njihovih maslina, a da je moguće – bavila bi se i badmintonom.

– Dosta vremena sam zauzeta, ali stignem sve. Volim to što radim, tako da mi nije teško, kaže Saša. Trenutak kada se Ruško odlučila potpuno posvetiti mažoret plesu dogodio se prije tri godine, kada je postala predvodnica formacije. Tada je dobila crvenu mažoret kapu i drukčiji raspored boja na bluzi i suknji, odnosno dominantno crvenu boju. Dobila je i nadimak. – Zovu me Vatrogasac, sva sam u crvenom, govori Ruško koja je od rujna prošle godine postala članica Odbojkaškog kluba Donat iz Zadra. Već nakon tri mjeseca treniranja spretna i okretna Viranka izborila se za mjesto libera u kategoriji mlađih kadetkinja Donata, pa je tako i u zadarskoj ekipi dobila posebnu boju dresa. Sve su cure u plavim dresovima, a Saša je, naravno, u crvenom. U crvenoj uniformi provodi vrijeme i na uskoj cesti pored obiteljske kuće kada vježba hvatanje štapa. Semafor u toj ulici nije potreban, Saša je uvijek sva u crvenom.(Kažimir Škrbić)